Luis Buñuel – razlika između verzija

|važnije uloge =

|znameniti_filmovi = {{ubl|''[[Andaluzijski pas]]''|''[[Zlatno doba (film, 1930)|Zlatno doba]]''|''[[Viridiana]]''|''[[Belle de jour]]''|''[[Diskretni šarm buržoazije]]''}}

}}

 

[[Nadrealizam|Nadrealističkim]] [[film]]ovima ''[[Andaluzijski pas]]'', ''Zlatno doba'' i dokumentarcem ''Zemlja bez kruha'' izazvao je žučne polemike , a posljednji je bio i zabranjen. Nakon [[1938]]. godine snimao je u [[SAD]]-u, [[Meksiko|Meksiku]] i [[Francuska|Francuskoj]]. Filmove karakterizira izravna polemika s temeljnim pretpostavkama građanskog društva, snažan protest protiv raznih oblika nasilja u tom društvu, antiklerikalizam.

 

 

Španjolac, ali francusko-meksički redatelj, jedinstvena pojava svjetskog filma. Ujedno i najznačajniji predstavnik filmske avangarde i nadrealističke struje. Luis Buñuel rođen je u mjestu [[Calanda]] u španjolskoj pokrajini [[Aragon]] [[22. veljače]] [[1900]]. godine. Luis je bio najstarije od sedmero djece imućnog trgovca iz aragonskog gradića. Kao dijete odlazi u [[Zaragoza|Zaragozu]], glavni grad te pokrajine, u kojem pohađa isusovačku školu. Na nagovor oca, u [[Madrid]]u upisuje i studira agronomiju, no ubrzo će se ipak odlučiti za [[književnost]] i filozofiju. Zanima ga [[entomologija]], [[znanost]] o kukcima, morbidni svijet detalja u koji će prodirati do kraja svojeg stvaralaštva. Usporedo uspješno se amaterski bavi [[boks]]om. U to doba naučio je i hipnotizirati, a proučavao je i Freudovu psihoanalizu. Obožavam san - kaže Bunuel - čak i onda kada su moji snovi more, što je najčešći slučaj, i ta luda ljubav prema snu, oslobođena svakog pokušaja da se objasni, jedna je od dubokih sklonosti koji su me približe nadrealizmu. U Madridu se upoznao i s filmom. Tako je član prvog španjolskog kino kluba i piše filmske kritike i pjesme. No, za njega je tada vjerojatno najznačajnija suradnja s krugom mislilaca i umjetnika koji teže općoj preobrazbi španjolskog društva, s krugom kojem pripada i Federico Garcia Lorca. Odlazak u Pariz godine 1925. predstavlja novi stupanj njegova sazrijevanja. To je grad u kojem će se zacrtati njegovi umjetnički pogledi i filmske perspektive. Druži se sa svojim brojnim zemljacima, prilazi krugu nadrealista u kojem su slikar Salvador Dali i književnik André Breton, ali i po tri puta na dan odlazi u kino. Bez trunke dvojbe - kaže Bunuel - za film sam se definitivno odlučio nakon filma [[Fritz Lang|Fritza Langa]] "Umorna smrt", i to osobito zbog prizora u kojem se vidi dolazak čovjeka u crnom šeširu u jedno flamansko selo; odmah sam znao da je riječ o smrti. Tu odluku učvrstili su još dva Langova filma Nibelunzi i ''[[Metropolis (1927)|Metropolis]]''.

Kao i gotovo svaka avangarda koja se opire fabuli kao proizvodu preživjele građanske umjetnosti, i Bunuel najprije zazire od fabuliranja, od filma s pričom, dok kasnije, u igranim filmovima, izbjegava lančanu radnju, a ponekad i realističko motiviranje. Kako bilo taj najveći filmski {{nadrealizam|nadrealist]] jedan je od najžešćih kritičara suvremenog građanskog društva te jedan od tvoraca erotskog filma. Stvorivši remek djela u toliko različitim filmskim razdobljima - nijemom i zvučnom filmu, dokumentarnom, igranom i eksprimentalnom, u nadrealizmu, neorealizmu, klasičnom fabularnom filmu, političkom filmu, modernizmu i postmodernizmu - Bunuel je tvorac opusa koji je jedinstven i kako rekapitulacija i kao osobni komentar cijele povijesti filma od kraja [[1920-ih]] do kraja [[1970-ih]] godina. Luis Buñuel preminuo je [[29. srpnja]] [[1983]]. godine u glavnom gradu Meksika - Ciudad de Méxicu.

 

{{Commonscat|Luis Buñuel}}

* ''"[[Andaluzijski pas]]"'' (''Un chien andalou'', 1929.)

 

{{Lifetime|1900|1983|Buñuel, Luis}}

[[Kategorija:Španski filmski režiseri]]

[[Kategorija:Meksički filmski režiseri]]