Lika – razlika između verzija

'''Lika''' je regija u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].

 

 

Po narodnoj [[etimologija|etimologiji]], Lika je dobila ime po ''lîku''. Lîk je u hrvatskoj [[štokavica|štokavskoj]] [[ikavica|ikavici]] riječ za - lijek.

 

Po drugom tumačenju, naziv dolazi od [[grčki jezik|grčke]] riječi likos, što znači [[vuk]].

 

Najveći dio Like nalazi se u sastavu [[Ličko-senjska županija|Ličko-senjske županije]], najrjeđe naseljene i ekonomski najnerazvijenije hrvatske županije. Administrativno je Lika podijeljena na dva grada ([[Gospić]] i [[Otočac]]) i sedam općina ([[Brinje]], [[Donji Lapac]], [[Lovinac]], [[Perušić]], [[Plitvička jezera|Plitvička Jezera]], [[Udbina]] i [[Vrhovine]]). Manji dijelovi ličkog prostora pripadaju drugim županijama : na sjeveru su općine [[Josipdol]] , [[Plaški]] i [[Saborsko]] u [[Karlovačka županija|Karlovačkoj županiji]], a na jugu [[Gračac]] u [[Zadarska županija|Zadarskoj županiji]].

 

Lika je tokom čitavog [[20. vijek|20. stoljeća]] bila izložena depopulaciji uzrokovanoj različitim faktorima - agrarnom prenaseljenošću, zatim [[Prvi svjetski rat|Prvim]] i [[Drugi svjetski rat|Drugim svjetskim ratom]], potom iseljavanjem stanovništva u razvijenija područja i konačno [[Rat u Hrvatskoj|ratom]]. Posljedica svega toga je da danas na području Like živi svega oko 50.000 stanovnika, dok je prije samo 80 godina taj broj iznosio približno 200.000 stanovnika.

 

Nakon ponovnog naseljavanja u 18. stoljeću, Lika je postala nacionalno izrazito mješovito područje, s gotovo podjednakim udjelom hrvatskog i srpskog stanovništva. Po etničkoj strukturi mogu se izdvojiti dva osnovna područja: zapadni dio (Brinje, Gospić, Otočac i Perušić) u kojem dominiraju [[Hrvati]], te istočni dio (Donji Lapac, Gračac i Korenica), gdje su većinu stanovništva činili [[Srbi]]. Uprkos stalnom iseljavanju i promjenama tokom rata, ta se podjela i danas može uočiti. Srbi su i prema popisu iz [[2001]]. godine većina u općinama Donji Lapac i Vrhovine, a čine značajan udio u općinama Gračac, Plaški, Plitvička Jezera i Udbina. Nasuprot tome, na području Gospića i Otočca Hrvati čine preko 90 % stanovništva.

 

U prethistorijsko i antičko doba područje Like naseljava [[Iliri|ilirsko]] pleme [[Japodi]]. Njih je u 1. stoljeću prije nove ere pokorila rimska vojska, ali su i dalje zadržali svoju plemensku autonomiju, baveći se nomadskim stočarstvom. Romanizacija ovog prostora je bila samo površna, jer je [[Rimska imperija|Rimljanima]] bilo najvažnije osigurati putne komunikacije. Do većih promjena dolazi raspadom Carstva i seobama naroda, kad se na ličko područje doseljavaju [[Hrvati]]. Oni uspostavljaju svoju upravnu organizaciju, osnivajući plemenske župe Gacku, Krbavu i Liku. Postoje teorije da su nakon ustanka [[Ljudevit Posavski|Ljudevita Posavskog]] u slabo naseljenu Liku [[Franci|franački]] vladari preselili znatan broj [[Avari|Avara]], koji su se kasnije stopili s Hrvatima. S razvojem i jačanjem hrvatske države, dolazi do porasta stanovništva i većeg stupnja društvene organizacije, a s tim i do podjele starih rodovskih župa u Lici. Tako nastaju nove župe Bužane, Hotuča, Lapac, Plase i druge. O porastu značenja Like unutar Ugarsko-hrvatskog kraljevstva govori i osnivanje [[Krbavska biskupija|Krbavske biskupije]] [[1160]]. godine, sa sjedištem prvo na Mrsinju iznad [[Korenica|Korenice]], a zatim na Udbini. Materijalni ostaci iz tog razdoblja su neznatni, jer su većinu crkvi i utvrda uništili [[Turci]]. Dokaz tadašnjeg stupnja razvoja je i postojanje tiskare u Kosinju krajem 15. stoljeća.

 

 

Nakon protjerivanja Turaka očekivao se povratak Like pod vlast hrvatskog [[Ban|bana]]. Međutim, [[Habsburg|Habsburška monarhija]] ju je stavila pod izravnu vlast svoje dvorske Komore, a zatim [[1714]]. godine pod upravu Karlovačkog generalata. Tako je Lika došla u sastav [[Vojna krajina|Vojne krajine]] u čijem će sastavu ostati sve do njezinog ukidanja [[1881]]. godine. Kako su Ličani u početku pružali otpor strogom vojnom režimu, [[1746]]. je osnovan posebni vojno - upravni teritorij [[Lička regimenta|Ličke regimente]] ( pukovnije ), da bi se učvrstila kontrola nad ovim krajem. Usporedno sa stvaranjem nove upravne organizacije, na ličko područje naseljava se novo stanovništvo, Hrvati [[Bunjevci]] i pravoslavni Vlasi ( kasnije [[Srbi]] ) koji su trebali poslužiti kao stalna vojska za potrebe bečkog dvora. Ta opća militarizacija Like, u kojoj je sve bilo podređeno potrebama stalnog ratovanja, znatno će utjecati na mentalitet njenog stanovništva.

 

Lika je tradicionalno ruralno područje s razvijenim [[ratarstvo]]m ( uzgoj [[krumpir|krompira]] ) i [[stočarstvo]]m. Industrija je neznatna i oslanja se uglavnom na preradu drva. Ta nezagađenost bi se mogla pokazati kao glavna prednost Like u bližoj budućnosti i [[Turizam|turističkom]] razvoju. Za to postoje veliki potencijali - unutar Like su dva nacionalna parka ( [[Plitvička jezera|Plitvička Jezera]] i [[Nacionalni park Sjeverni Velebit|Sjeverni Velebit]] ), a važni su faktori i blizina dalmatinskih ljetovališta i dobra prometna povezanost.

 

* [[Ivana Brkljačić]]

* [[Jovanka Broz]]

* [[Rade Kosić]] rodjen 01.3.1915-preminuo 04.10.1999. iz sela Vučipolja,Grab-Gračac narednik Vojske Kraljevine Jugoslavije i Vojni pilot Kraljevine Jugoslavije

 

* U selu Kosinj pokraj Perušića nalazila se prva tiskara u Hrvatskoj i južnoslavenskim zemljama uopće, koju su osnovali knezovi [[Frankopani]]. U njoj je 1483. izdan [[glagoljski misal]], najstarija hrvatska štampana knjiga.

 

{{Commonscat|Lika}}

* [http://www.geografija.hr/novosti.asp?id_novosti=837&id_projekta=0 Lovinački kraj]

 

[[Kategorija:Hrvatska]]