Razlike između izmjena na stranici "Lavoslav Ružička"

Obrisano 90 bajtova ,  prije 6 godina
m/м
robot kozmetičke promjene
m/м (Fix)
m/м (robot kozmetičke promjene)
}}
 
'''Lavoslav (Leopold) Ružička''' ([[Vukovar]], [[13. 9.|13. rujna]] [[1887]]. - [[Mammern]], [[Švajcarska|Švicarska]], [[26. 9.|26. rujna]] [[1976]].) dobitnik je [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelove nagrade za kemiju]], te je prvi dobitnik te nagrade iz Hrvatske. Nositelj je osam počasnih doktorata (četiri za [[nauka|znanost]], dva za [[Medicina|medicinu]], te po jednog za [[Prirodoslovne znanosti|prirodoslovne znanosti]] i [[Pravo|pravo]]).
 
== Mladost i obrazovanje ==
Ružička je rođen u [[Vukovar|Vukovaru]]u (u to vrijeme dio [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]). Potječe iz obitelji obrtnika i poljoprivrednika. Pohađao je klasičnu gimnaziju u [[Osijek|Osijeku]]u. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je [[kemija|kemiju]], vjerojatno zbog toga što se nadao poslu u novo otvorenoj rafineriji [[šećer]]a u Osijeku.
 
Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehničku školu u [[Karlsruhe]]u u [[Nemačka|Njemačkoj]]. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. [[organska kemija]].
Godine [[1921]]. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema ''Chuit, Naef & Firmenich''. Radeći tamo stječe financijsku stabilnost, te iz [[Zürich]]a odlazi u [[Basel]]. Godine [[1927]]. postaje profesor organske kemije na Sveučilištu u [[Utrecht]]u u [[Holandija|Nizozemskoj]]. Ondje ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u [[Švajcarska|Švicarsku]], gdje postaje vodeći stručnjak na području [[hemijska industrija|kemijske industrije]].
 
Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor [[organska kemija|organske kemije]] i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući kemiji tarpena i [[steroid|steroide]]e. Nakon uspješne sinteze spolnih [[hormoni|hormona]] ([[androsteron|androsterona]]a i [[testosteron|testosterona]]a), njegov [[laboratorij]] postaje vodeći na polju organske kemije.
 
Godine [[1939]]. osvaja zajedno s [[Adolf Butenandt|Adolfom Butendandtom]] [[Nobelova nagrada|Nobelovu nagradu]] za kemiju. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], neki od njegovih najboljih suradnika odlaze, no Ružička dovodi u svoj laboratorij nove, mlade i obećavajuće znanstvenike, među kojima je i [[Vladimir Prelog]].
Okrenuo se proučavanju novih područja: [[biohemija|biokemije]]; problemima [[evolucija (biologija)|evolucije]] i nastanka života, a posebice biogeneze tarpena. Godine [[1957]]., Ružička odlazi u mirovinu, te svoj laboratorij ostavlja Vladimiru Prelogu.
 
Ružička se značajno posvetio problemima edukacije. Inzistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i znanstvenog rada u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]], te je uspostavio Švicarsko-Jugoslavensko društvo. Također je postao i počasni član tadašnje [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] u [[Zagreb|Zagrebu]]u. U [[Švajcarska|Švicarskoj]] je osnovana nagrada "Ružička" za mlade znanstvenike iz koji rade u Švicarskoj. U rodnom mu je [[Vukovar|Vukovaru]]u u čast otvoren [[muzej]] (1977.), koji nažalost uništen 1991. za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]].
 
== Eksterni linkovi ==
 
{{Lifetime|1887|1976|Ružička, Lavoslav}}
 
[[Kategorija:Hrvatski kemičari]]
[[Kategorija:Nobelovci za hemiju]]