Koprivnica – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 21:
 
== Zemljopis ==
U prirodno-geografskom pogledu Koprivnica se nalazi na najpogodnijoj lokaciji, tj. na otcjeditoj terasi na kontaktu tercijarnih pobrđa gore [[Bilogora]] s južne strane, obronaka [[Kalnik]]a s jugozapada i močvarnih terena aluvijalne ravni koje je stvorila rijeka [[Drava]] sa sjeverne strane. Kroz grad prolazi istoimeni potok po kome je Koprivnica i dobila ime. Smještena je 50 km jugoistočno od [[Varaždin]]a te 85 km sjeveroistočno od [[Zagreb]]a; [[nadmorska visina]] 149 m. Uz sklopu grada Koprivnice su prigradska naselja: [[Herešin]], [[Starigrad kraj Koprivnice]], [[Draganovec]], [[Jagnjedovec]], [[Kunovec-Breg]], [[Štaglinec]], [[Reka]], i [[Bakovčice]].
 
== Stanovništvo ==
Red 52:
Koprivnica je od tada pa sve do 19. stoljeća bila po broju stanovnika na trećem mjestu među hrvatsko-slavonskim slobodnim kraljevskim gradovima. Poboljšanje kvalitete življenja u gradu se vidi po organiziranoj liječničkoj službi od sredine 17. stoljeća te primalja krajem stoljeća. U gradu je bio organiziran hospital kao ustanova koja je objedinjavala brigu za bolesne s funkcijom sirotišta. Sredinom 17. stoljeća gradi katolička župna crkva Sv. Nikole, koja je i danas u funkciji.
 
Nekoliko godina kasnije su se [[franjevci]] trajno naselili u gradu, a [[1675.]] izgradili crkvu i [[franjevački samostan Sv. Antuna Padovanskogu Koprivnici]]. Širenje grada u svim smjerovima oko utvrde ilustrira izgradnja katoličkih kapela: Sv. Emerika (prije [[1634.]] ), Sv. Marije Magdalene ([[1649.]] ), Sv. Ladislava ([[1658.]] ), [[Kapela Svetog Vida kraj Koprivnice]] ([[1671.]] ), Sv. Andrije ([[1671.]] ) na jugu, Sv. Lucije ([[1650.]] ), Sv. Ivana Krstitelja ([[1671.]] ), Sv. Roka ([[1671.]] ) na istoku, Sv. Duha ([[1659.]] ) na sjeveru, te kapela Blažene Djevice Marije ([[1659.]] ) i Sv. Triju Kraljeva ([[1671.]] ) na zapadu. Smirivanjem stanja na granici Habsburškog i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] dolazi do obnove trgovine i gospodarskog jačanja Koprivnice.
 
Gospodarski uspon je jasno vidljiv od [[1607.]] godine kada pouzdano znamo da u gradu djeluje ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara. Zanimljivo je pratiti daljnju gospodarsku obnovu koja je u prvim desetljećima bila spora tako da je grad tek [[1638.]] dobio pravo održavanja dva godišnja sajma. U Koprivnici je [[1651.]] utemeljena malta (mitnica), a [[1652.]] grad je dobio pravo trećeg godišnjeg sajma. U blizini grada, u susjednom trgovištu Drnju je [[1660.]] osnovana tridesetnica ([[carina]]rnica), što govori o intenzitetu prometa i trgovine. Daljnje jačanje gospodarstva se vidi osnivanjem novih cehova: čizmarskog ceha [[1673.]] i mesarskog ceha [[1697.]] godine. Time su napravljeni preduvjeti kasnije potpune dominacije cehova u proizvodnji tijekom 18. i dijela 19. stoljeću. U 17. stoljeću dolazi do pojačanog razvitka prosvjete i kulture, što je pokazatelj obnove i sveukupnog jačanja grada. Od kraja 16. stoljeća djeluje župna škola.
Red 58:
Katolička župna knjižnica djeluje prve polovice 17. stoljeća, a [[1650.]] je u njoj zabilježeno 59 knjiga većim dijelom na latinskom, a manjim na njemačkom jeziku. Po broju knjiga u ondašnjem mjerilu spadala je među veće knjižnice. Pokazatelj gospodarske obnove grada može biti veći broj gimnazijalaca i studenata. Koprivničanci su polazili gimnazije Ruše kod [[Maribor]]a, Győru i Trnavi, a sveučilišta u [[Graz]]u, Trnavi, [[Beč]]u, [[Salzburg]]u i Padovi. Iako je u razdoblju od [[1731.]] do [[1765.]] Koprivnica ponovo bila sjedište generalata, vojna je uprava ([[Vojna krajina]]) sputavala razvoj grada sve do preseljenja generala u novoizgrađeni [[Bjelovar]] 1765. godine. Nakon toga u stotinjak se godina udvostručava ukupni broj stanovnika od 2589 žitelja popisanih [[1769.]] godine na 5684 stanovnika [[1869.]] godine.
 
Koprivnica je u 17. i 18. stoljeća bila na trećem mjestu po broju stanovnika, obitelji i kuća u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji. Više stanovnika su imali jedino [[Rijeka]] i [[Varaždin]], a manje [[Gradec]], [[Zagreb]], [[Bakar (grad)|Bakar]], [[Karlovac]], [[Križevci]] i [[Požega]]. Grad Koprivnica se sastojao od utvrde, podgrađa i ruralnih predgrađa Banovec, [[Brežanec]], Dubovec, Miklinovec, [[Koprivnički Bregi]], [[Herešin]], Vinica, itd. Od 17. stoljeća dolazi do kontinuiranog ispunjavanja slobodnog gradskog prostora, ali i do gradnje prvih javnih zgrada izvan utvrde. Podgrađe na kojem se formirao novi trg je od 17. stoljeća počelo postupno preuzimati funkciju novog središta grada od stare utvrde.
 
Nakon podizanja prvih objekata javne namjene u izvantvrđavnom prostoru dolazi do brze smjene građevina u tom dijelu grada. Stariji, skromniji barokni stambeni i trgovački objekti se ruše, a zamjenjuje ih historicistička arhitektura kada novo središte grada poprima današnji izgled. Od godine [[1862.]] započelo je raskopavanje gradskih bedema, koje nikad nije do kraja dovršeno. Godine [[1863.]] zasađen je najstariji dio budućeg gradskog parka na prostoru dijela bivših opkopa oko utvrde. Upravo je rušenje starih bedema uz izgradnju željezničke pruge bilo odlučujući faktor u prostornom razvitku grada. Tadašnja prvobitna rasvjeta je bila petrolejska, a kasnije je zamjenjena plinskom, a sve je to utjecalo na promjenu načina života u gradu. Za prometno povezivanje je bilo najznačajnije dovođenje željeznice ([[Budimpešta]]-[[Zagreb]]) do grada [[1869.]]/[[1870.]] godine.
 
=== 19. i 20. stoljeće ===
Početkom 20. stoljeća gradi se nova pruga prema [[Đurđevac|Đurđevcu]] i [[Virovitica|Virovitici]], a željeznička prometna povezanost je završena [[1937.]] godine kada je Koprivnica željeznički povezana s [[Ludbreg]]om i [[Varaždin]]om. Bolja prometna povezanost omogućila je ubrzani razvitak trgovine, gostioničarstva i hotelijerstva. Grad je imao razvijene i dobro regulirane sajmove na kojima su gradski i vanjski majstori nudili proizvode. Cehovi su bili važna gospodarska značajka Koprivnice od kasnoga srednjega vijeka do druge polovice 19. stoljeća, a primjerice [[1846.]] godine bilo je u gradu evidentirano 130 majstora, koji su uglavnom bili smješteni izvan utvrde. Uz cehove u gradu i predgrađima se razvijaju pivovara, svilogojstvo, mlinarstvo, komunalna klaonica, solana, proizvodnja cigle i crijepa, rudarstvo i bankarstvo, što potvrđuje postupni razvitak manufaktura, rane industrije, rudarstva i bankarstva u gradu. Gospodarski razvitak, znatan porast stanovništva, bolji uvjeti života i drugi čimbenici utjecali su da je u gradu bio razvijen društveni život.
 
U 19. stoljeću se osniva Purgerski kor (prvi se puta spominje [[1809.]] ), kazališno društvo ([[1837.]] ), limena glazba ([[1841.]] ) kasino ([[1846.]] ), narodna čitaonica ([[1867.]] ) te nakon toga brojne druge udruge.Godine [[1856.]] organizira se prva muzejska izložba, a više je Koprivničana članovima, suradnicima ili povjerenicima Hrvatskog arheološkog društva i Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, te drugih institucija. Muzej grada Koprivnice počeo je s radom [[1951.]] godine. Osim toga u gradu djeluje od prije pošta, ljekarnica, te razvijena zdravstvena služba, prvobitno smještena u hospitalu kraj župne crkve, a od 1875. godine u bolnici koja je i danas u funkciji. Tijekom 80-tih godina 20. stoljeća uz staru je bolnicu izgrađena nova. Škola je isprva djelovala u jednoj privatnoj kući u utvrdi, pa u oružani, u staroj gradskoj vijećnici, zatim u jednoj građanskoj kući, te na još nekim lokacijama, da bi se [[1856.]] godine preselila u novu zgradu (današnja gradska vijećnica) kojoj je kamen temeljac postavio osobno ban Josip Jelačić. U obrazovanju je bila velika uloga Franjevaca koji su od početka 18. i tijekom dijela 19. stoljeća organizirali studije filozofije, moralne teologije i govorništva.