Koprivnica – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot kozmetičke promjene |
|||
Red 21:
== Zemljopis ==
U prirodno-geografskom pogledu Koprivnica se nalazi na najpogodnijoj lokaciji, tj. na otcjeditoj terasi na kontaktu tercijarnih pobrđa gore [[Bilogora]] s južne strane, obronaka [[Kalnik]]a s jugozapada i močvarnih terena aluvijalne ravni koje je stvorila rijeka [[Drava]] sa sjeverne strane. Kroz grad prolazi istoimeni potok po kome je Koprivnica i dobila ime. Smještena je 50 km jugoistočno od [[Varaždin]]a te 85 km sjeveroistočno od [[Zagreb]]a; [[nadmorska visina]] 149 m. Uz sklopu grada Koprivnice su prigradska naselja: [[Herešin]], [[Starigrad kraj Koprivnice]], [[Draganovec]], [[Jagnjedovec]], [[Kunovec-Breg]], [[Štaglinec]], [[Reka]],
== Stanovništvo ==
Red 52:
Koprivnica je od tada pa sve do 19. stoljeća bila po broju stanovnika na trećem mjestu među hrvatsko-slavonskim slobodnim kraljevskim gradovima. Poboljšanje kvalitete življenja u gradu se vidi po organiziranoj liječničkoj službi od sredine 17. stoljeća te primalja krajem stoljeća. U gradu je bio organiziran hospital kao ustanova koja je objedinjavala brigu za bolesne s funkcijom sirotišta. Sredinom 17. stoljeća gradi katolička župna crkva Sv. Nikole, koja je i danas u funkciji.
Nekoliko godina kasnije su se [[franjevci]] trajno naselili u gradu, a [[1675.]] izgradili crkvu i [[franjevački samostan Sv. Antuna Padovanskogu Koprivnici]]. Širenje grada u svim smjerovima oko utvrde ilustrira izgradnja katoličkih kapela: Sv. Emerika (prije [[1634.]] ), Sv. Marije Magdalene ([[1649.]] ),
Gospodarski uspon je jasno vidljiv od [[1607.]] godine kada pouzdano znamo da u gradu djeluje ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara. Zanimljivo je pratiti daljnju gospodarsku obnovu koja je u prvim desetljećima bila spora tako da je grad tek [[1638.]] dobio pravo održavanja dva godišnja sajma. U Koprivnici je [[1651.]] utemeljena malta (mitnica), a [[1652.]] grad je dobio pravo trećeg godišnjeg sajma. U blizini grada, u susjednom trgovištu Drnju je [[1660.]] osnovana tridesetnica ([[carina]]rnica), što govori o intenzitetu prometa i trgovine. Daljnje jačanje gospodarstva se vidi osnivanjem novih cehova: čizmarskog ceha [[1673.]] i mesarskog ceha [[1697.]] godine. Time su napravljeni preduvjeti kasnije potpune dominacije cehova u proizvodnji tijekom 18. i dijela 19. stoljeću. U 17. stoljeću dolazi do pojačanog razvitka prosvjete i kulture, što je pokazatelj obnove i sveukupnog jačanja grada. Od kraja 16. stoljeća djeluje župna škola.
Red 58:
Katolička župna knjižnica djeluje prve polovice 17. stoljeća, a [[1650.]] je u njoj zabilježeno 59 knjiga većim dijelom na latinskom, a manjim na njemačkom jeziku. Po broju knjiga u ondašnjem mjerilu spadala je među veće knjižnice. Pokazatelj gospodarske obnove grada može biti veći broj gimnazijalaca i studenata. Koprivničanci su polazili gimnazije Ruše kod [[Maribor]]a, Győru i Trnavi, a sveučilišta u [[Graz]]u, Trnavi, [[Beč]]u, [[Salzburg]]u i Padovi. Iako je u razdoblju od [[1731.]] do [[1765.]] Koprivnica ponovo bila sjedište generalata, vojna je uprava ([[Vojna krajina]]) sputavala razvoj grada sve do preseljenja generala u novoizgrađeni [[Bjelovar]] 1765. godine. Nakon toga u stotinjak se godina udvostručava ukupni broj stanovnika od 2589 žitelja popisanih [[1769.]] godine na 5684 stanovnika [[1869.]] godine.
Koprivnica je u 17. i 18. stoljeća bila na trećem mjestu po broju stanovnika, obitelji i kuća u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji. Više stanovnika su imali jedino [[Rijeka]] i [[Varaždin]], a manje [[Gradec]], [[Zagreb]], [[Bakar (grad)|Bakar]], [[Karlovac]], [[Križevci]] i [[Požega]]. Grad Koprivnica se sastojao od utvrde, podgrađa i ruralnih predgrađa Banovec, [[Brežanec]], Dubovec, Miklinovec, [[Koprivnički Bregi]], [[Herešin]], Vinica, itd. Od 17. stoljeća dolazi do kontinuiranog ispunjavanja slobodnog gradskog
Nakon podizanja prvih objekata javne namjene u izvantvrđavnom prostoru dolazi do brze smjene građevina u tom dijelu grada. Stariji, skromniji barokni stambeni i trgovački objekti se ruše, a zamjenjuje ih historicistička arhitektura kada novo središte grada poprima današnji izgled. Od godine [[1862.]] započelo je raskopavanje gradskih bedema, koje nikad nije do kraja dovršeno. Godine [[1863.]] zasađen je najstariji dio budućeg gradskog parka na prostoru dijela bivših opkopa oko utvrde. Upravo je rušenje starih bedema uz izgradnju željezničke pruge bilo odlučujući faktor u prostornom razvitku grada. Tadašnja prvobitna rasvjeta je bila petrolejska, a kasnije je zamjenjena plinskom, a sve je to utjecalo na promjenu načina života u gradu. Za prometno povezivanje je bilo najznačajnije dovođenje željeznice ([[Budimpešta]]-[[Zagreb]]) do grada [[1869.]]/[[1870.]] godine.
=== 19. i 20. stoljeće ===
Početkom 20. stoljeća gradi se nova pruga prema [[Đurđevac|Đurđevcu]] i [[Virovitica|Virovitici]], a željeznička prometna povezanost je završena [[1937.]] godine kada je Koprivnica željeznički povezana s [[Ludbreg]]om i [[Varaždin]]om. Bolja prometna povezanost omogućila je ubrzani razvitak trgovine, gostioničarstva i hotelijerstva. Grad je imao razvijene i dobro regulirane sajmove na kojima su gradski i vanjski majstori nudili proizvode. Cehovi su bili važna gospodarska značajka Koprivnice od kasnoga srednjega vijeka do druge polovice 19. stoljeća, a primjerice [[1846.]] godine bilo je u gradu evidentirano 130 majstora, koji su
U 19. stoljeću se osniva Purgerski kor (prvi se puta spominje [[1809.]] ), kazališno društvo ([[1837.]] ), limena glazba ([[1841.]] ) kasino ([[1846.]] ), narodna čitaonica ([[1867.]] ) te nakon toga brojne druge udruge.Godine [[1856.]] organizira se prva muzejska izložba, a više je Koprivničana članovima, suradnicima ili povjerenicima Hrvatskog arheološkog društva i Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, te drugih institucija. Muzej grada Koprivnice počeo je s radom [[1951.]] godine. Osim toga u gradu djeluje od prije pošta, ljekarnica, te razvijena zdravstvena služba, prvobitno smještena u hospitalu kraj župne crkve, a od 1875. godine u bolnici koja je i danas u funkciji. Tijekom 80-tih godina 20. stoljeća uz staru je bolnicu izgrađena nova. Škola je isprva djelovala u jednoj privatnoj kući u utvrdi, pa u oružani, u staroj gradskoj vijećnici, zatim u jednoj građanskoj kući, te na još nekim lokacijama, da bi se [[1856.]] godine preselila u novu zgradu (današnja gradska vijećnica) kojoj je kamen temeljac postavio osobno ban Josip Jelačić. U obrazovanju je bila velika uloga Franjevaca koji su od početka 18. i tijekom dijela 19. stoljeća organizirali studije filozofije, moralne teologije i govorništva.
|