Koncil u Sutriju – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Automatska zamjena teksta (-Category: +Kategorija:)
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
 
Red 1:
'''Sabor u Sutriju''', '''Koncil u Sutriju''' ili '''Sinod u Sutriju''' su nazivi za [[sinod]] [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličke crkve]] održan 20. decembra 1046. u gradiću [[Sutri]] nedaleko od [[Rim]]a, poznat po tome što su na njemu smijenjena trojica suparničkih [[papa]] - [[Benedikt IX]], [[Silvestar III]] i [[Grgur VI]].
 
Sazvan je na inicijativu [[Heinrich III, sveti rimski car|Heinricha III]], [[kralj Njemačke|njemačkog]] kralja i prijestonasljednika [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] sa ciljem da se razriješi politička kriza nastala u Rimu nakon protjerivanja Benedikta IX u jesen 1044. godine. Benedikt, koji je bio pripadnik moćnog aristokratskog klana [[Tusculani]] ali i tradicionalno podržavao rimsko-njemačke careve, postao je omražen zbog nemorala te je protjeran u ustanku rimskog stanovništva. U januaru 1045. je za novog papu izabran biskup Ivan od Sabine, pripadnik suparničkog klana [[Crescenzi]], koji je uzeo ime Silvestar III. Benedikt je, međutim, uspio ishoditi Heinrichovu podršku te se uz pomoć njegovih trupa na proljeće vratiti u Rim i ponovno preuzeti papsku stolicu. Međutim, već u maju je odlučio napustiti papsku stolicu kako bi se mogao oženiti; nju je za novac ponudio svom kumu Giovanniju Grazianiju, inače uglednom i neporočnom svećeniku. On je na to pristao i uzeo ime Grgur VI.
 
Iako je Grgur uživao podršku reformski nastrojenih crkvenih vođa, uključujući Hildebranda (budući papa [[Grgur VII]]), nije bio u stanju nametnuti autoritet Rimu, gdje se vratio Silvestar III sa svojim pristašama i zauzeo dio grada. Za nekoliko mjeseci je, nakon propalog braka, Benedikt IX odlučio da mu se ipak sviđa mjesto pape te se također vratio u Rim, proglasio papom i sa svojim sljedbenicima preuzeo dio grada. To je dovelo do stalnih sukoba i nasilja na gradskim ulicama.
Red 13:
Klement je za manje od godinu dana umro, a Benedikt je to iskoristio u još jednom, na kraju ipak bezuspješnom pokušaju da ponovno preuzme papsku stolicu. Usprkos toga, Sinod je ispunio svoju svrhu i okončao političku krizu u Rimskom Vojvodstvu. Njime je, međutim, ustanovljen presedan koji su rimsko-njemački carevi koristili kako bi imenovali i potvrđivali pape. To je kasnije dovelo do sukoba s papama i svećenicima koji su prigrlili [[gregorijanske reforme]], odnosno [[spor o investituri|spora o investituri]].
 
== Izvori ==
<references/>
 
== Literatura ==
* [http://www.ccel.org/ccel/schaff/hcc4.i.iv.xix.html Philip Schaff, ''History of the Christian Church'':] vol. iv
* ''Catholic Encyclopedia''
 
[[Kategorija:1046]]