Komunistička partija Italije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Fix
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 35:
}}
 
'''Komunistička partija Italije''' (''Partito Comunista d’Italia'', [[akronim]]: PCd'I) bila je [[partija]] [[Italija|talijanskih]] [[Komunizam|komunista]] između dva rata. Od osnutka [[1921]]
do zakonske zabrane [[1926]] koju je proveo [[Fašizam|fašistički]] režim [[Benito Mussolini|Benita Mussolinija]]. Nakon toga stranka je prešla u ilegalu, u javnost se vratila [[1943]], nakon pada
fašističkog režima, pod novim imenom [[Talijanska komunistička partija]].<ref>[http://www.fondazionegramsci.org/arc_enti.htm Arhiv partije]</ref>
 
== Osnivanje ==
Korijeni partije bili su već u ''Komunističkoj sekciji'' (za Italiju) - ''Komunističke Internacionale'' (znane kao [[Kominterna]]) iz [[1912]]</br>
Službeno je Komunistička partija Italije osnovana u [[Livorno|Livornu]] [[21. januar]]a [[1921]], od grupe nezadovoljnika nakon raspada [[Talijanska socijalitička partija|Talijanske socijalitičke partije]]. Raskol se dogodio za vrijeme kongresa partije u Livornu, - kad je partija odbila
Kominternin zahtjev da iz svojih redova izbaci reformiste. Zbog tog se dio članova stranke oko [[Torino|torinskog]] glasila ''L'Ordine Nuovo'' koju je predvodio [[Antonio Gramsci]] uz ''kulturaliste'' predvodene od Angela Tasce udružio s Komunističkom sekcijom iz Kominterne i osnovao novu stranku.
 
== Ime ==
[[datotekaDatoteka:Tesserapcd21.jpg|right|thumb|200px|Prva članska iskaznica iz 1921.]]
Kominterna, je u to vrijeme bila organizirana kao jedinstvena svjetska partija po [[Vladimir Lenjin|lenjinističkim]] načelima.</br>
Zbog tog je službeno ime partije bilo ''Komunistička partija Italije, Sekcija Komunističke Internacionale'', to ime je zadržano sve do raspuštanja Kominterne [[1943]],- tad je partija uzela novo ime [[Talijanska komunistička partija]] (Partito Comunista Italiano, [[akronim]]: PCI). Kratica PCI se stala upotrebljavati od [[1924]] - [[1925]] , a partiju su u skladu sa tadašnjim internacionalistickim tendencijama najčešće zvali samo - ''partija''.
 
== Program ==
PCI je ispočetka djelovala kao Sekcija Kominterne, sa potpuno istim programom i partijskom taktikom, koji Kominterna usvojila na svom ''II. Kongresu u [[Moskva|Moskvi]]'' [[1920]] To je bio
jezgrovit program u svega deset točaka, koji je počinjao od konstatacije o katastrofičnoj prirodi - [[Kapitalizam|kapitalizma]] i potrebi rušenja takve države, posve uskladen sa programom
Komunističke partije [[SSSR]]-a . Nakon Lenjinove smrti, partija se sve više stala okretati - domaćim talijanskim temama i problemima.
 
== Struktura i organizacija stranke ==
Od samog svog osnutka -PCI se nastojao organizirati na potpuno novi način, a ne poput ostalih građanskih partija. Taj novi koncept partijskog organiziranja, detaljno je razrađen od strane
tadašnjeg lidera Bordige u dva teorijska spisa iz 1921<ref>[http://www.marxists.org/italiano/bordiga/1921/4/15-parcl.htm Partija i klasa]</ref><ref>[http://www.marxists.org/italiano/bordiga/1921/5/31-paraz.htm Partija i klasa u akciji]</ref> po tom konceptu [[avangarda|avangardna]] radnička partija nije samo jednostavni dio [[Proleteri|proleterijata]], već je dobro organizirana i opremljena struktura koja stoji iza radništva, i koja se može suočiti i sa budućim problemima - besklasnog društva.
 
Revolucija nije problem organizacionog oblika partije, već snage partije, revolucija se nemože ''napraviti'' (to je nedozreli i nerealan cilj) već provoditi (stalnim mijenjanjem prakse). Zbog
toga su komunisti trebali odbaciti - buržuasku izbornu demokraciju, i hijerarhisku organizaciju shemu građanskih partija i djelovati ''organički'', poput nekog živog organizma, u kojem pojedine ćelije i organi djeluju zajedno na održanju i rastu tog organizma.
 
Red 82:
Partijska struktura je od prvobitnih [[sovjet]]a, - postupno izrasla do pokrajinskih federacija, lokalnih sekcija partije, ćelija po sindikatima, i tajnih organizacija poput - Ufficio Primo za borbu protiv vojnički organiziranih fašističkih organizacija. Talijanski komunisti su nakon svog II. Kongresa ([[1922]]) imali 15 zastupnika u Parlamentu, i dobili oko 600,000 glasača.
 
== Boljševizacija partije ==
Od [[1923]], otpočela su hapšenja članova partije pod optužbom za ''tajno djelovanje na rušenju države''. Time su osobito bili izloženi - članovi većinskog Bordiginog krila (ljevičarskog), a vlast u partiji je postupno prelazila u ruke partijske manjine - centra koji je bio čvršće vezan uz Moskvu. Tako da je od [[1924]]-[[1925]], otpočeo proces ''[[Boljševizam|boljševizacije]]'' partije i čvrsto vezanje uz politiku Kominterne i Moskve.
 
Partijsko glasilo ''L’Ordine Nuovo'' ugašeno je [[1922]], a naslijedila ga je od [[1924]] ''L'Unità'', koju je uredivao Gramsci. Partijska frakcija - radikalne ljevice, izdavala je svoje glasilo ''Bilan'' (teorijski časopis koji je izlazio mjesečno).
 
Stranački čelnici Bordiga i Gramsci, uhapšeni su [[1926]] i zatvoreni na usamljeni otočić [[Ustica]]. Novi lider postao je [[Palmiro Togliatti]] koji je izabran za generalnog sekretara
[[1927]] godine. Veliki događaj bilo je izbacivanje Bordige iz partije [[1930]], pod optužbom da je ''[[Lav Trocki|trockist]]''.
 
== Stranačka glasila i publikacije ==
Novine partijske centrale:
* ''Rassegna comunista''
* ''Il comunista'
* ''L'Ordine Nuovo (revija)''
* ''Il sindacato rosso''
* ''Lo Stato operaio''
* ''La Compagna''
* ''L'Avanguardia''
* ''Prometeo (revija)'' (od 1924.)
* ''[[L'Unità]]''(od 1924.)
 
Regionalne novine i glasila PCd'I:
* ''L' Idea comunista'' ([[Alessandria]])
* ''La Riscossa'' ([[Fossano]])
* ''Il Bolscevico ''([[Novara]])
* ''La Voce comunista'' ([[Milano]])
* ''L'Eco dei comunisti'' ([[Cremona]])
* ''L'Adda''([[Morbegno]])
* ''La Comune''([[Como]])
* ''La Lotta comunista'' ([[Vicenza]])
* ''Il Lavoratore ''(Trst)
* ''[[Delo]]'' (za [[Slovenci|slovensku]] manjinu iz [[Trst|Trsta]]a)
* ''Bandiera rossa'' ([[Savona]])
* ''Il Momento''([[Bologna]])
* ''La lotta di classe'' ([[Forlì]])
* ''Bandiera rossa''([[Fano]])
* ''L'Azione comunista'' ([[Firenca]])
* ''Il Soviet'' ([[Napulj]])
* ''Il Lavoratore comunista'' ([[Salerno]])
* ''L'Organizzazione'' ([[Roccella Jonica]])
* ''Il proletario'' ([[Marsala]])
 
== Bilješke ==