Komunistička partija Grčke – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 4:
ideologija = [[Komunizam]] |
osnovana =[[4. novembar]] [[1918]]. |
sedište = 145 Leof. Irakliou,<br />142 31 [[Atena (grad)|Atena]] Nea Ionia |
lider 1 = [[Nikolaos Dimitratos]] ([[1918]]. - ? |
lider 2 = [[Aleka Papariga]] ([[1991]]. - do danas|
Red 14:
== Historija ==
''ΚΚΕ'' je osnovan par dana prije zvaničnog kraja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] tj. [[4. novembar|4. novembra]] [[1918]]. pod imenom [[Socijalizam|Socijalistička]] radnička partija Grčke (akronim: '''SEKE''', [[grčki]]: ''Σοσιαλιστικό Εργατικό Κόμμα Ελλάδας'',
Sosialistiko Ergatiko Komma Elladas) sa osnivačem i prvim liderom Avramom Benarojom, [[sefardi|sefardskim]] [[židovi|židovom]], učiteljem i radničkim vođom još iz [[Osmansko Carstvo|osmanskih]] vremena iz [[Solun|Soluna]]a. <ref name=his>{{cite web
| url =http://inter.kke.gr/about/history/briefhistory/
| title =''Brief history''
Red 22:
}}</ref>
Na čelu partije bio je peteročlani Centralni komitet u sastavu; N. Dimitratos, D. Ligdopoulos, M. Sideris, A. Arvanitis i S. Kokinos. Kad je izbio [[Grčko-turski rat 1919-1922]] ''SEKE'' je bio oštro protiv njega i proglasio ga je imperijalističkim, i pozvao grčke vojnike da dezertiraju, čak i da okrenu svoje oružje protiv vlastitog [[kralj]]a.
Na Drugom kongresu u aprilu, [[1920]]. odlučeno je da partija pristupi [[Kominterna|Trećoj internacionali]], i da promjeni ime, pa je prezvana u '''Socijalistička radnička partija grčkih - komunista''' (SEKE-K). Na kongresu je izabran novi Centralni komitet, u kom su bili; N. Dimitratos, P. Dimitratos, Y. Kordatos, G. Doumas i M. Sideris. <ref name=his/>
Treći izvaredni kongres partije, održan u novembru - [[1924]]. odlučio je da se promijenjeni ime u današnje - '''Komunistička partija Grčke''' (KKE), na tom kongresu su potpuno prihvaćeni principi radikalnog marksizma-lenjinizma. Za generalnog sekretara izabran je Pandelis Pouliopoulos.<ref name=his/> Nakon tog kongresa, otpočeli su procesi protiv članova zbog njihovih uvjerenja (suđenje Katochyrotikonu [[1924]]., Idionymonu [[1929]]., i brojnim drugim članovima), i pored toga što je formalno-pravno partija bila legalna. Progon članova ''ΚΚΕ'' pojačao se od [[1936]]. za vojne diktature [[Joannis Metaxas]]a, tad su brojni članovi partije pozatvarani i internirani na izolirane otoke.
 
=== KKE između dva rata ===
KKE je blisko surađivao sa ostalim tek osnovanim [[Evropa|evropskim]] komunističkim partijama, u otporu rastućem utjecaju fašističkih pokreta. Nakon [[Kominterna|Kominternine]] odluke da osnuje Internacionalni antifašistički front, KKE je osnivao '''Narodni front''', koja je ubrzo postao najveća marksističko antifašistička organizacija prije diktature Metaxasa. KKE i ostale lijeve političke partije radile su na osnivanju i organiziranju radničkih sindikata u svim sektorima, između ostalog osnovali su '''Generalnu konfederaciju grčkih radnika'''. To ih je dovelo u radikalno opozicijske vode prema aktualnim vladama, [[1928]]. Georgios Papandreou kao Ministar prosvjete, uveo je zakon protiv komunističkih učitelja, poznat kao - '''Idionymo'''. Taj zakon omogućio je progon i kažnjavanje mnogih članova KKE i ostalih lijevih organizacija.
KKE se kao i većina lijevih evropskih partija stao na stranu [[Španjolska|Španjolske]] [[socijalizam|socijalističke]] vlade za [[španjolski građanski rat|španjolskog građanskog rata]] ([[1936]].-[[1939]].), tad se oko 440 grčkih komunista uključilo se u [[Internacionalne brigade]], mnogi od njih su bili visoki rukovodioci KKE-a.
Za vrijeme diktatorskog režima Joannisa Metaxasa, partija je [[1936]]. stavljena van zakona, i do 1941. gotovo fizički likvidirana.
 
=== KKE i makedonsko pitanje ===
Nakon [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] [[1912]].-[[1916]]., i [[Prvi svjetski rat |Prvog svjetskog rata]] [[1916]].-[[1919]]. i katastrofalne vojne invazije na [[Mala Azija|Malu Aziju]] ([[Grčko-turski rat 1919-1922]]), bilo je mnogo različitih pogleda od strane tadašnjih velesila po pitanju sjevernih grčkih granica. To pitanje potezale su i nova [[Turska]] država, kao i [[Bugarska]] država, traženjem veće teritorije u zamjenu za osiguranje trgovačkih puteva [[Britanski imperij|Britanskom imperiju]].
 
Dobar dio tih zahtjeva imao je podlogu u činjenici da su tad brojne etničke i vjerske manjine tih država živile unutar grčkih granica, na sjeveru [[Grčka|Grčke]]. KKE se načelno protivio bilo kojoj od tih geo-strateških igara sa upotrebom manjina u pozadini, shvaćajući da bi to lako moglo dovesti do novog imperijalističkog rata u regiji. Politika partije je jednostavno bila određena tadašnjom lenjinističkom teorijom o nacionalnom pitanju i socijalističkoj državi, po kojoj je svaka manjina imala pravo na vlastitu državnost (uključujući i pravo na ocjepljenje) unutar zajedničke [[Socijalizam|Socijalističke]] države.
 
Na Trećem kongresu partije [[1924]]., KKE je objavila politiku stvaranja dviju nezavisnih država u sjevernim grčkim regijama; [[Makedonija (region)|Makedoniji]] i [[Trakija|Trakiji]]. ''ΚΚΕ'' je uzor za takvu politiku imao u tek osnovanom [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] - kad je izgledalo da je Lenjin odlično riješio nacionalno pitanje. Po tom istom uzoru KKE je objavila svoj cilj; osnivanje Narodne republike, države u kojoj će sve nacionalnosti biti samoopredjeljene i nezavisne. To je partiju dovelo u poziciju, da bude meta stalnih optužbi (koje traju do današnjeg dana), da je ona u načelu protiv [[Grčka|Grčke]] države i da je negira. Ono što je iz današnje perspektive pono jasnije, je da su tadašnje vladajuće partijske elite, u isto vrijeme nastojale sklopiti posao sa [[Turska|Turskom]] i [[Bugarska|Bugarskom]] za dijelove sjeverne [[Grčka|Grčke]] ([[Makedonija|Makedonije]] i [[Trakija|Trakije]]) u zamjenu za povrat nekih [[egejski otoci|egejskih otoka]] i dijelova [[makedonija|makedonskoga]] teritorija od [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].
 
[[1934]]., KKE je objavila - da će se boriti za nacionalno samoopredjeljenje, i u krajnjoj liniji za otcijepljenje, ugnjetavanih [[Makedonci|Makedonaca]] i [[Tračani|Tračana]]. Za dosizanje tog cilja, objavila je i suradnju sa ''Unutrašnjom makedonskom revolucionarnom organizacijom''([[VMRO]]) kao i sa ''Trakijskom revolucionarnom organizacijom za Narodnu republiku'', gdje bi sve nacije bile samoupravne i zajedno izgradile zajedničku radničku državu. Zbog te politike, KKE je bio oštro napadan od tadašnjih građanskih partija, - koje su mu prebacivale da on želi komadanje velikog dijela sjeverne [[Grčka|Grčke]], i da sve to radi po diktatu [[Kominterna|Kominterne]], a to je teško naštetilo popularnosti partije. Tek je generalni [[sekretar]] [[Nikolaos Zachariadis]] [[1945]]. odbacio takvu politiku partije u pogledu osjetljivog prava na otcjepljenje. Nakon tog je [[Centralni komitet]] partije [[1954]]., zaključio je da nema realnih temelja za daljnju politiku inzistiranja na pravu nacionalnih manjina na samoodređenje.
Red 41:
=== KKE i Grčki građanski rat ===
{{main|Grčki građanski rat}}
Nakon [[nacizam|nacističke]] okupacije [[Grčka|Grčke]], KKE je organizirao otpor okupatorima i osnovao [[EAM]], kao krovnu organizaciju otpora čitavog [[grci|grčkog]] naroda, kao i [[ELAS]] kao oružanu komponentu istog pokreta. Nakon oslobođenja Grčke [[1944]]., KKE je potpisao pod pritiskom [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanije]] ''Sporazum iz Varkize'', po kom je pristao na razoružanje [[ELAS]]-a, kao uvjet da može participirati u privremenoj ''Vladi nacionalnog jedinstva''. KKE je vrlo brzo uvidio da će biti izguran na marginu, pa je osnovao ''Demokratsku Armiju Grčke'' sa [[general]]om [[Markos Vafiadis|Markosom Vafiadisom]] na čelu<ref name=brit>{{cite web
| url =http://www.britannica.com/EBchecked/topic/621464/Markos-Vafiades#ref41944
| title =''Markos Vafiades''
Red 55:
 
=== KKE za vrijeme vojne hunte ===
Grupa desničarskih pukovnika [[grčka|grčke]] vojske, pod vodsvom Georgiosa Papadopulosa izvela je [[21. april]]a [[1967]]. uspješan [[Puč|državni udar]] (coup d'état), zbog, kako su oni naveli - imanentne [[komunizam|komunističke]] opasnosti. Zabranjen je rad svim političkim partijama, građanima su ograničena i neka druga građanska prava, članovi KKE su proganjani i osuđivani, poput drugih oponenata [[Režim pukovnika|vojne hunte]].
 
Za KKE je osobito teška bila - [[1968]]. kad je partija doživjela veliku krizu, zbog razmomilažanja oko pitanja [[SSSR|Sovjetske]] intervencije na tadašnji [[ČSSR]], i brutalnog gušenja [[praško proljeće|praškog proljeća]].
Mnogi članovi napustili su KKE, a jedan dio članstva osnovao je ''Unutrašnji KKE'', optužujući tim nazivom one koje su ostali da su Vanjski KKE (ΚΚΕ εξωτερικού) jer slijede liniju [[Politbiro|Politbiroa]]a [[SSSR]] -a, i daju podršku intervenciji.
 
I pored svih razmimoilaženja KKE je djelovala u pružanju otpora [[Režim pukovnika|vojnoj hunti]], naročito ilegalnim radom među studentima po [[univerzitet]]ima. KKE je participirao u radu brojnih ''Komiteta za borbu protiv hunte'', zajedno sa drugim političkim partijama i organizacijama, osnivanim u ilegali unutar zemlje kao i po brojnim evropskim gradovima.
Red 69:
[[1944]]., KKE je sudjelovala u Vladi nacionalnog jedinstva, premijera Georgiosa Papandreua, dobivši Ministarstvo financija, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo rada i Ministarstvo privrede i javnih radova.
 
[[1988]]. KKE i ''Grčka Ljevica'' (grčki:EAP, prije Unutrašnji KKE ), zajedno sa još nekim partijama ljevice i centra osnovali su ''Koaliciju ljevice i progresa'' - '''Synaspismos'''. Synaspismos je na izborima [[1989]]. osvojio 13.1% glasova i udružio se sa ''Novom Demokracijom'', te formirao vrlo kratkotrajnu vladu, potresanom optužbama za brojne privredne skandale. Na kraju te iste godine - Synaspismos je ušao u tzv. novu Univerzalnu vlast, zajedno sa sa Papandreovim ''Svegrčkim socijalističkim Pokretom'', koja je postavila za premijera Ksenofona Zolotasa. Ta vlada trajala je samo tri mjeseca.
 
KKE je izašao iz Synaspismosa - [[1991]]., ali je dio članova ostao vjeran ''Synaspismosu'', koji je se kasnije pretvorio u nezavisnu lijevu političku partiju.
Red 75:
 
== Otpadnici i saveznici ==
Prva frakcija koja se odvojila [[1956]]. od KKE je ''Trockistička Organizacija grčkih komunista''. Nakon XX. Sjednice komunističke partije [[SSSR]]-a [[1968]]., odvojila se manja frakcija koja je osnovala partiju - ''Grupu marksista-lenjinista Grčke'' ('''OMLE'''), za vrijeme diktature [[Režim pukovnika|vojne hunte]] ([[1967]].-[[1974]].), odvojila se poveća grupa članova KKE i osnovala - ''Unutrašnju Komunističku partiju Grčke'' (Unutrašnji KKE). KKE i ''Grčka Ljevica'' (bivši ''Unutrašnji KKE''), zajedno sa još nekim partijama ljevice i centra osnovali su [[1988]] ''Koaliciju ljevice i progresa'' - '''Synaspismos'''. Iste godine dobar dio članstva i rukovodstva ''Komunističke omladine Grčke'' ('''KNE'''), izašao je iz partije i oformio ''Novu Ljevicu''('''NAR'''), povukavši za sobom većinu mladih osobito u većim gradovima, a naročito u [[Solun|Solunu]]u.
Na samom startu [[2000]]. jedna manja grupa partijskih lidera izašla je iz partije i osnovala ''Pokret za ujedinjenu akciju ljevice''('''KEDA'''), koja je izašla na izbore održane 2007. u koaliciji sa ''Radikalnom ljevicom''.
 
Red 86:
== Generalni sekretari partije ==
 
* Nikolaos Dimitratos (novembar, [[1918]].) Izbačen iz partije pod optužbom za ''sumnjivo ponašanje''.
* Giannis Kordatos (februar, [[1922]].) Izbačen iz partije pod optužbom za ''razaranje marksizma''.
* Nikolaos Sargologos (novembar, [[1922]].) Izbačen iz partije pod optužbom za ''špijunažu''.
* Tomas Apostolidis (septembar, [[1923]].) Izbačen iz partije pod optužbom za oportunizam.
* Pandelis Pouliopoulos (prosinac, [[1924]].) Izbačen iz partije pod optužbom da je ''provokator''.
* Eleuterios Stavridis ([[1924]].-[[1926]].) Izašao iz partije.
* Pastias Giatsopoulos (septembar, [[1926]].) Izbačen iz partije pod optužbom za ''mekušavost''.
* Andronikos Haitas (mart, [[1927]].) Izbačen iz partije i ubijen u [[SSSR]] [[1935]].
* [[Nikolaos Zachariadis]] ([[1931]]./36.)
* Andreas Tsipas (jul, [[1941]].-septembar, [[1941]].) Izbačen iz partije pod optužbom za ''avanturizam''.
* Georgios Siantos (januar, [[1942]].-[[1945]].) Izbačen iz partije pod optužbom da je agent ''provokator''.
* [[Nikolaos Zachariadis]] ([[1945]].-[[1956]].) Izbačen iz partije, i po službenim izvještajima izvršio samoubistvo u [[SSSR]].
* Apostolos Grozos ([[1956]].)
* Konstantinos Koligiannis ([[1956]].-[[1972]].)
* Karilaos Florakis ([[1972]].-[[1989]].)
* Grigoris Farakos ([[1989]].-[[1991]].) Izašao iz partije da se pridruži partiji Synaspismos.
* Aleka Papariga ([[1991]].-do danas)
 
== Povezano ==