Klement Aleksandrijski – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 6:
 
== Djela ==
Klement piše obilno: trilogija u kojoj iznosi cjelinu kršćanske teologije: apologetiku, etiku i dogmatiku sastoji se od tri djela: '''Protreptik''' (ili Nagovor – 12 poglavlja gdje se obraća Grcima i poziva ih da se obrate sa svojih praznih filozofija i priklone [[Kristu]] - [[Logos]]u čija je pjesma silnija od one Orfejeve); '''Pedagog''' (niz od 3 knjige – praktično moralno – asketskih opomena, savjeta i propisa; Pedagog je sam Krist); '''Stomati''' (ili Tapiserije – sustavno nepovezanoj zbirci različitih tema u sedam knjiga); slijede '''Excerpta ex Theodoto, Eclogae propheticae, Adumbrationes, Quis divius salvetur?''' (Gdje se bavi ćudorednim značenjem zemajskog posjeda).
 
== Nauka ==
Smatra ga se prvim “doktorom kršćanstva“ <ref>B. Altaner – Patrologie, 1977, str. 194</ref> zbog njegove velike učenosti i dobrog poznavanja, kako svih do tada napisanih spisa kršćanske tematike, tako i profanih spisa onog vremena. Premda kritizira vjeru pogana približava im se u raspravama stavljajući u odnos kršćansku objavu sa spoznajom i predkršćanskom filozofijom. Spretno pak tvrdi da se filozofija i vjera ne sukobljavaju nego da filozofija dobro dolazi vjeri pomažući joj da dođe do dublje spoznaje vjerskih istina. Ovo će kasnije biti i jasnije izrečen stav [[Crkva|Crkve]]. Želeći ipak pod svaku cijenu stavljati u odnos ove dvije stavrnosti na kraju upada u izvjesne greške i pretjeranosti precjenjujući filozofiju. Jezik i stil mu u zanosu pisanja prerasta u pjesnički. Bez obzira na sve ovo Klement se mnogo bavio praktičnim kršćanskim temama.
 
=== Nauka o Logosu ===
Klement želi utemeljiti svoj teološki sistem na ideji [[Logos]]a, otprije poznatoj ideji koju je doticao među ostalima i sv. [[Justin]]. On ju još više razvija čineći je konkretnijom i plodnijom. Logos je uzvišeni princip teološkog objašnjenja svemira. Logos je tvorac svijeta. On je objavio Boga u Zakonu starog zavijeta, u grčkoj filozofiji i konačno u punini vremena u utjelovljenju samoga sebe.
 
=== Ekleziologija ===
Red 26:
* Pavić – Tenšek, Patrologija, Zagreb, 1993.
* T. Šagi – Bunić, Patrologija, Zagreb, 1976.
* Johanes Quasten, Patrology, Utercht, 1980.
* Berthold Altaner, Patrologie, Freiburg – Basel –Wien, 1977.
 
Red 36:
{{Lifetime|150|215|Klement Aleksandrijski]]}}
{{Predložak:Crkveni oci}}
 
[[Kategorija:Crkveni oci]]
[[Kategorija:Patristika]]