Klasični kineski jezik – razlika između verzija

Književni kineski je poznat kao [[Hanmun]] ({{lang|ko-Hant|漢文}}, „hansko pisanje“) u korejskom, i kao [[Kanbun]] ({{lang|ja-Hant|漢文}}, „hansko pisanje“) u japanskom.

 

Dok se nazivi '''klasični kineski jezik''' i '''književni kineski jezik''' često koriste na isti način, [[sinologija|sinolozi]] se načelno slažu da su u stvari različiti.<ref>{{cite book | title = Chinese | author = Jerry Norman | coauthors = S. R. Anderson, J. Bresnan, B. Comrie, W. Dressler, C. Ewen, R. Lass | publisher = Cambridge University Press | year = 1988 | pages = 83-84 | isbn = 0521296536}}</ref> „Klasični“ kineski ({{lang|zh-Hant|古文}}, {{jez-kin-p|Gǔwén}}, „antičko pisanje“), ili doslovnije {{lang|zh-Hant|古典漢語}} ({{jez-kin-p|Gǔdiǎn Hànyǔ}}, „klasiči kineski“) odnosi se na pisani jezik Kine za vreme [[dinastija Žou|dinastije Žou]], a posebno na [[prolećni i jesenji period]], pa sve do kraja [[dinastija Han|dinastije Han]]. Klasični kineski je dakle jezik koji se koristi u mnogim uticajnim kineskim delima kao što su [[Lun Ju]] i [[Dao De Jing]], kao i delima [[Men Cu]]a. (Jezik još starijih tekstova, kao što je ''[[Šiđing]]'', se ponekad naziva [[stari kineski]], ili pre-klasični.)