John Brown (abolicionist) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 16:
'''Džon Braun''' ({{lang-en|John Brown}}, 9.maj 1800 - 2.decembar 1859) je bio američki revolucionarni pristalica ukidanja [[ropstvo|ropstva]] - [[abolicionizam|abolicionista]], koji je tokom 1850-ih zagovarao i sprovodio oružanu borbu kao sredstvo za ukidanje ropstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] te vodio znameniti [[Prepad na Harper's Ferry|Prepad na Harper's Feri]] - pokušaj počinjanja robovskog ustanka na [[Jug SAD|Jugu]] - koji se smatra jednim od važnih katalizatora kasnijeg [[Američki građanski rat|građanskog rata]]). Brauna smatraju "najkontroverznijim od svih Amerikanaca 19.veka" i "prvim američkim domaćim teroristom".
Braunov pokušaj 1859. da započne oslobodilački pokret među robovima u [[Harpers Ferry
Braun je prvi put izazvao pažnju kada je predvodio malu grupu dobrovoljaca tokom [[Krvavi Kanzas|Krvavog Kanzasa]]. Za razliku od većine ostalih Severnjaka koji su zagovarali miran otpor zagovornicima ropstva, Braun je zahtevao nasilnu akciju kao odgovor agresiji Južnjaka. Nezadovoljan pacifizmom kojeg je zagovarao organizovani abolicionistički pokret, on je govorio: " Ti ljudi samo govore. Ono što nama treba je pokret - pokret!" Tokom pohoda u [[Kanzas
Istoričari se slažu da je Džon Braun igrao ključnu ulogu u početku Građanskog rata. David Potter kaže da je emocionalna posledica Braunovog napada veća od filozofske posledice debate [[Debate Lincoln-Douglas|Linkoln-Daglas]], i da je njegov napad razotkrio duboko neslaganje između Severa i Juga. Braunovi postupci pre Građanskog rata kao abolicioniste, i taktike koje je primenio, i danas ga čine kontroverznom osobom. Ponekad ga spominju kao herojskog mučenika i vizionara, a ponekad ga kleveću kao ludaka i teroristu. Neki pisci kao Bruce Olds opisuju ga kao "monomanijskog fanatičara", drugi, poput Stephen B. Oates-a smatraju ga "jednim od najlucidnijih ljudskih bića svoje generacije". David S. Reynolds hvali čoveka koji je "ubijao ropstvo, podstakao građanski rat, i posejao ljudska prava" a Richard Owen Boyer naglašava da je Braun bio "Amerikanac koji je dao svoj život da bi milioni drugih Amerikanaca bili slobodni." Za Ken Chowder-a on je " do neke mere, veliki čovek" ali takođe i "otac terorizma u Americi". Njemu je posvećena pesma ''[[John Brown's Body]]'', koja je kasnije poslužila kao podloga za mnogo poznatiju ''[[The Battle Hymn of the Republic|Battle Hymn of the Republic]]'', marševsku pesma Unije tokom Građanskog rata.
== Rane godine ==
Džon Braun je rođen 9. maja 1800. g. u Torringtonu, [[Connecticut|Konektikat]]. Četvrto je od osmoro dece Ovena Brauna (Owen Brown 1771-1856) i Rut Mils (Ruth Mills 1772-1808) i unuk Kap. Džona Brauna (1728-1776).
Braunov otac je kao šegrta imao Jessea R. Granta, oca budućeg generala i predsednika SAD-a [[Ulysses S. Grant|Julisiza S. Granta]].
Red 38:
1837. kao reakcija na ubistvo abolicionističkog aktivista [[Elijah P. Lovejoy|Ilajdže P. Lavdžoja]] (Elijaha P. Lovejoy), Braun se javno zakleo: "Ovde, pred Bogom, u prisustvu ovih svedoka, od ovog časa, ja posvećujem život uništenju ropstva!". Federalni sud u septembru 1842. proglašava Braunov bankrot. 1843. četvoro njegove dece umiru od [[dizenterija|dizenterije]]. Kako Luis DeKaro Mlađi (Louis DeCaro) pokazuje u njegovoj biografskoj skici (2007) od 1840-ih Braun je izgradio ugled kao stručnjak za kvalitetne ovce i vunu i ušao u partnerstvo sa pukovnikom Sajmonom Perkinsom (Simonom Perkins) iz [[Akron (Ohio)|Akrona]] u Ohaju, čijim stadima i farmama je gazdovao sa sinovima. Braun se konačno sa porodicom preselio preko puta Perkinsove vile (Perkins Stone Mansion) na brdu Perkins. Kuća Džona Brauna u Akronu i dalje postoji i u vlasništvu je The Summit County Istorijskog Društva u Ohaju. Kako su Braunove veze rasle među uzgajivačima ovaca u toj oblasti, o njegovoj vičnosti se često raspravljalo u poljoprivrednim časopisima pa je proširio obim svojih putovanja u vezi pitanja ovaca i vune (što ga je često dovodilo u kontakt i sa drugim vatrenim protivnicima ropstva).
== Godine preobražaja u Springfieldu, Massachusetts ==
1846. Braun i poslovni partner Samon Perkins odlaze u ideološki progresivan grad [[Springfield (Massachusetts)|Springfild (Springfield)]] u [[Massachusetts|Masačusetsu]]. U Springfildu, on zatiče zajednicu čije bele vođe - od najuglednijih crkava te zajednice, preko najbogatijih poslovnih ljudi, političara, do lokalnih pravnika i čak do izdavača najuticajnijeg nacionalnog lista - su se duboko umešale i emotivno uložile u pokret protiv ropstva.
Nekoliko godina pre Braunovog dolaska u Springfild 1844. u gradu su afro-američki abolicionisti osnovali "Slobodnu crkvu ulice Sanford" - danas poznatu kao "Kongregacionistička crkva Svetog Johna" što je dovelo do toga da Springfild postane jedna od najistaknutijih pozornica za govore protiv ropstva. Od 1846. do napuštanja Springfilda 1850. Džon Braun je bio parohijan Slobodne crkve gde je svedok predavanja protiv ropstva [[Frederick Douglass|Frederika Daglasa]] i [[Sojourner Truth|Sodžerner Trut]]. I zaista, tokom svog boravka u ovom gradu, postaje duboko umešan u preobražaj grada u glavni centar borbe protiv ropstva, i jedan od najsigurnijih i najznačajnijih tačaka "[[Underground Railroad|Podzemne železnice]]". Biblija Džona Brauna je još uvek izložena u Kongregacionističkoj crkvi Svetog Jovana u Springfildu, koja je do današnjih dana ostala jedna od najistaknutijih crnih crkvi američkog severoistoka.
1847. nakon govora u Slobodnoj crkvi, čuveni abolicionist Frederik Daglas
Tokom boravka u Springfildu, kako saznaje više o abolicionizmu i Podzemnoj železnici,
=== Zakon o odbeglom robu i Liga Gileadita (The League of Gileadites) ===
Pre Braunovog odlaska iz Springfilda 1850. SAD su usvojile zloglasnu "Zakon o odbeglom robu" ({{lang-en|Fugitive Slave Act}}) koji je saveznim maršalima dao pravo da gone i zarobljavaju robove u bekstvu. Kao odgovor na ovaj Zakon, Džon Braun osniva oružanu grupu radi prevencije hapšenja odbeglih robova - Liga Gileadita - u Springfildu. U [[Biblija|Bibliji]], planina Gilead je bilo mesto gde su se skupljali samo najhrabriji Izraelićani radi otpora nadirućem neprijatelju. Braun je osnovao Ligu Gileadita rečima: "Ništa toliko ne očarava Amerikance kao lična hrabrost. (Crnci) bi imali deset puta više (belih prijatelja) nego sada da je polovina rešena da osigura svoja najvrednija prava pošto moraju da oponašaju parade i ekstravaganciju svojih belih suseda, i da se prepuštaju zaludnim radnjama u leškarenju i luksuzu."
Red 55:
Napuštajući Springfild 1850. Braun je naredio Ligi Gileadita da deluje "brzo, tiho, i delotvorno"za zaštitu robova koji su pobegli u Springfild - reči koje će nagovestiti Braunove kasnije akcije. Važno je primetiti da od Braunovog osnivanja ove organizacije pa nadalje nijedna osoba iz Springfilda nije vraćena u ropstvo. Na odlasku iz grada poklonio je svoju stolicu za ljuljanje majci svog omiljenog crnog nosača Tomasa, kao izraz naklonosti.
Neki autori povezuju Braunovu propast u poslu sa njegovim kasnijim životnim izborima. U stvarnosti, Perkins je preuzeo veći deo finansijskog gubitka
Vreme koje je Braun proveo u Springfildu posejalo je seme za buduću finansijsku podršku koju će primiti od jakih trgovaca [[Nova Engleska|Nove Engleske]], što će mu omogućiti upoznavanje sa čuvenim abolicionistima poput Daglasa i Trut, a takođe i osnivanje prve oružane grupe protiv ropstva Lige Gileadita. Tokom tog vremena Braun je i pomogao objavljivanje govora crnog abolicionista [[Davida Walker (abolicionist)|Dejvida Vokera]] ({{lang-en|David Walker}}) nazvanog "Apel". Braunov lični pogled na svet evoluirao je u Springfildu posmatrajući uspeh gradske Podzemne železnice i napravio je svoj prvi poduhvat ka organizovanju oružane formacije za borbu protiv ropstva. Tu Braun pronalazi grad koji deli njegove lične strasti protiv ropstva, pa je, čini se, jedan dopunjavao drugog. Svakako, uz uspehe i padove, Braunove springfildske godine su bile period njegovog preobražaja, godine koje su katalizovale njegova kasnija dela.
== Imanje u Njujorku ==
[[
1848. Braun saznaje za [[Gerrit Smith
== Poduhvati u Kanzasu ==
1855. Braun saznaje od svojih odraslih sinova iz Kanzasa da su njihove porodice potpuno nepripremljene za odbranu od napada i da su snage pristalica ropstva naoružane. Rešen da zaštiti svoju porodicu i obuzda prednost pristalica ropstva Braun kreće za Kanzas regrutujući jednog zeta, zaustavljajući se na putu samo da bi prikupio sredstva i oružje. Prema izveštaju njujorškog lista "Tribune", Braun na putu zastaje kako bi učestvovao na skupu protiv ropstva koji je održan juna
=== Potavatomi (Pottawatomie) ===
Braun i slobodni doseljenici su bili optimistični u nadi da će uvesti Kanzas u uniju kao državu slobodnu od ropstva. Ali krajem 1855. i početkom 1856. Braunu postaje sve jasnije da će snage pristalica ropstva biti voljne kršiti zakone kako bi prisilile Kanzas da postane robovska država. Braun je verovao da su terorizam, prevara, i naposletku smrtonosni napadi očigledan plan pristalica ropstva, tada poznatih kao "[[Border Ruffians|Granični odmetnici]]" (Border Ruffian). Nakon topljenja zimskih snegova 1856. pristalice ropstva započinju pohod kako bi se dočepale Kanzasa pod njihovim uslovima. Brauna je naročito pogodilo "[[Pustošenje Lawrencea]]" u maju 1856. tokom kojeg je odred pristaša ropstva predvođen šerifom uništio novinske kancelarije i hotel. Premlaćivanje ropstvu suprotstavljenog senatora [[Charles Sumner|Čarlas Samnera]] od strane njegovog južnjačkog kolege [[Preston Brooks|Prestona Bruksa]], takođe je potpalilo Braunov bes. Ovi nasilnički ispadi su bili praćeni likovanjem u štampi pristalica ropstva, sa autorima
Biograf Luis A. DeKaro Junior dalje pokazuje da je Braunov voljeni otac Owen umro 8.maja 1856. a prema poštanskoj prepisci ubrzo i Braun dobija vest o tome. Emocionalna tama tih trenutaka je pojačana ozbiljnim brigama koje je Braun gajio za blagostanje svojih sinova i drugih doseljenika u njihovoj blizini, naročito nakon što je pustošenje [[Lorens]]e označilo uvod u nezaustavljivi pohod nasilja pristalica ropstva. Braun je izviđao "Odmetnike" ulogorene u njegovoj blizini i saznao da je njegova porodica označena kao meta njihovog napada, a takođe i koji njegovi susedi su pomagali ove snage. Ove pristalice ropstva nisu obavezno i posedovale robove iako su Doylovi (trojica od žrtava) bili lovci na robove pre dolaska u Kanzas.
Red 95:
-->
=== Palmajra (Palmyra) i Osavatomi (Osawatomie) ===
Snage pristaša ropstva iz države [[Missouri|Misuri]], predvođene kapetanom Henrijem Pejtom (Henry Pate), zarobile su Džonove sinove Džona mlađeg i Džejsona, i uništile imanje Braunove porodice.
U avgustu je odred od 300 Misurijaca pod komandom general-majora Džona V. Rida (John W. Reid) upala u Kanzas i uputila se prema Osawatomieju (Osawatomiju), nameravajući da uništi doseljenička naselja Slobodne Države, a zatim krene ka [[Topeka (Kansas)|Topeki]] i [[Lorens]]a. Ujutro 30. avgusta 1856. su hicima iz vatrenog oružja ubili Braunovog sina Frederika i njegovog komšiju Dejvida Garisona (David Garrison) u predgrađu Osavatomija. Braun, iako brojčano nadjačan sa više od 7 prema 1, postrojio je svojih 38 ljudi iza prirodnog zaklona duž puta. Pucajući iz zaklona ubili su skoro 20 Ridovih ljudi, a ranili još 40. Rid se pregrupisao, naredivši svojim ljudima da sjašu i jurišaju u šumu. Braunova mala grupa rasula se i utekla preko reko Mare de Sinj (Marais des Cygnes). Jedan Braunov čovek je poginuo tokom povlačenja, a četvorica su zarobljena. Dok se Braun skrivao u obližnjoj šumi, Misurijci su pljačkali i palili Osvatomi. Uprkos tome što je poražen, Braunova hrabrost i vojnička pronicljivost, u borbi bez ikakve šanse za pobedu, donela mu je nacionalnu pažnju i učinila ga herojem za mnoge Severnjake abolicioniste koji su mu dali nadimak "Osawatomie Brown". Ovaj događaj je u pozorišnom komadu "Osawatomie Brown" koga je napisala Kejt Edvards (Kate Edwards).
Red 103:
7. septembra Braun dolazi u Lorens kako bi se sreo sa vođama Slobodne Države i pomogao im da se utvrde protiv nadolazećih napada. Tada je 2700 ropstvo opredeljenih Misurijaca je jednom krenulo na Kanzas. 14. septembra započeli su sa čarkama u blizini Lorensa. Braun se spremio za borbu ali je ozbiljnije nasilje sprečeno kada je novi guverner Kanzasa [[John W. Geary|Džon V. Giri]] naredio zaraćenim stranama da odlože oružje i raspuste odrede, i ponudio pomilovanje za bivše borce na obema stranama. Braun, koristeći trenutak krhkog primirja, napušta Kanzas sa trojicom sinova kako bi prikupio novac od pristalica sa Severa.
== Kasnije godine ==
[[Datoteka:John Brown portrait, 1859.jpg|thumb|240px|right|John Brown 1859. godine]]
Red 121:
Skoro svi delegati su potpisali Ustav, ali veoma mali broj je pristupio Braunovim trupama. Iako nije do kraja jasno koliki je broj kanadskih iseljenika u stvari nameravao da se pridruži Braunu usled nastupajućeg "curenja informacija" koje će obelodaniti Braunove planove o prepadu, stvoriće se jaz zbog kojeg Braun gubi kontakt sa većinom kanadskih vođa. Poteškoće su nastupile kada je Hju Forbs, Braunov najamnik, pokušao da otkrije Braunove planove senatoru [[Henry Wilson|Henriju Vilsonu]] i drugim vođama Tajna Šestorka se uplašila da će njihova imena biti javno obelodanjena. Hau i Higinson su zahtevali nastavak Braunovih aktivnosti bez odlaganja, dok su Parker, Sterns, Smit i Senborn zahtevali odlaganje. Sterns i Smit su bili glavni donatori pa su njihove reči imale veću težinu.
Da bi pobegao od Forbsa i osujetio njegove namere, Braun se vraća u Kanzas u junu, i u tom kraju ostaje šest meseci. Tamo se priključuje snagama radikalnog abolicionista [[James Montgomery (pukovnik)|Džejmsa Montgomerija]] koji je vršio upade u [[Missouri|Misuri]]. 20. decembra 1858. sam je predvodio napad prilikom koga je oslobođeno 11 robova, zarobljena dvojica belaca i ukradeni konji i kola. 20. januara 1859. ukrcao se na dugo putovanje kako bi odveo 11 oslobođenih robova u Kanadu preko [[Detroit
Tokom nekoliko narednih meseci još jednom je prošao kroz Ohajo, Nju Jork, Konektikat i Masačusets kako bi privukao još više pomoći za svoju borbu. 9.maja održao je predavanje u [[Concord (Massachusetts)|Konkordu]] (Masačusets) kome su prisustvovali [[Bronson Alcott|Bronson Elkot]], Rokvel Hor (Rockwell Hoar), Emerson i Toreo. Takođe je razmatrao situaciju sa Tajnom Šestorkom. U junu je poslednji put posetio svoju porodicu u Nort Elbi pre kretanja za Harpers Ferr. Na putu je odseo po jednu noć u Hegerstaunu (Hagerwston) [[Maryland|Merilend]] u hotelu Washington House u ulici West Washington. Prema arhivama na dan 30. juna 1859. taj hotel imao je bar 25 gostiju, a među njima I. Smita i sinove Olivera i Ovena Smita, kao i Džeremaju Andersona, svi iz Njujorka. Iz papira pronađenih na imanje Kennedy nakon napada poznato je da je Braun pisao Kejgiju da će u hotelu odsesti pod imenom I. Smit i sinovi.
== Napad u Harpers Ferryu ==
{{main|Prepad na Harpers Ferry}}
Red 146:
Vesti o napadu stigle su u [[Baltimore (Maryland)|Baltimor]] rano tog jutra a nešto kasnije i do [[Washington|Vašingtona]].
U međuvremenu, mesni farmeri, vlasnici radnji i lokalna milicija prikovali su napadače u oružarnici pucajući sa uzvisina iza grada. Neki od njih bili su pogođeni od strane Braunovih ljudi. U podne, jedna grupa je opkolila most, blokirajući Braunovim ljudima jedinu odstupnicu. Braun se zatim sa preostalim ljudima i zatvorenicima povukao u mašinsku radionicu, malu zgradu od cigala na ulazu u oružarnicu. Zabarakadirali su prozore i vrata i kroz cigle probušili rupe za puškarnice. Snage lokalne milicije zasule su paljbu na ovu zgradu a ljudi u njoj su im uzvratili. Braun je poslao sina Votsona
Ujutro 18. oktobra radionica kasnije poznata kao "Džon Braunova Tvrđava" je opkoljena snagama marinaca pod komandom pukovnika američke vojske Robert I. Lija. Mladi vojni poručnik [[J.E.B. Stuart|Dž.I.B. Stjuart]] je pristupio pod belom zastavom i rekao napadačima da će njihovi životi biti pošteđeni ako se predaju. Braun je odbio rekavši "ne, radije ću umreti ovde". Stjuart je zatim dao znak. Marinci su koristili kovačke čekiće i improvizovane ovnove za rušenje kako bi probili vrata radionice. Poručnik Izrael Grin (Israel Greene) sterao je u ćošak Brauna i udario ga nekoliko puta povredivši mu glavu. U roku od tri minuta svi preživeli su zarobljeni. Sveukupno Braunovi ljudi ubili su četvoricu a ranili devetoricu. Desetorica Braunovih ljudi su poginuli, uključujući sinove Votsona i Olivera, a petorica su se spasila, uključujući sina Ovena, dok su sedmorica uhapšeni sa Braunom. Među ubijenim napadačima su bili Džon Henri Kejgi, [[Lewis Sheridan Leary|Luis Šeridan Liri]] i [[Dangerfield Newby|Dejndžerfild Njubi]], a oni kasnije obešeni zajedno sa Braunom su bili [[John Anthony Copeland, Jr.|Džon Entoni Kouplend Junior]] i [[Shields Green|Šilds Grin]].
== Hapšenje i suđenje ==
{{main|Virginia v. John Brown}}
Red 156:
Braun i ostali uhvaćeni držani su u kancelariji oružarnice. 18. oktobra 1859. guverner Virdžinije [[Henry A. Wise|Henri E. Vajz]], federalni senator iz Virdžinije [[James M. Mason|Džejms M. Mejson]], i kongresnik iz Ohaja [[Clement Vallandigham|Klement Velendigem]] stižu u Harpers Ferri. Mejson je predvodio trosatno saslušavanje Brauna.
Iako se napad odigrao na imovini u federalnom vlasništvu, Vajz je naredio da Braunu i njegovim saučesnicima treba suditi u Virdžiniji u [[Charles Town (Zapadna Virdžinija)|Čarls Taunu]], obližnjem glavnom gradu okruga Džeferson, udaljenom samo 7 milja od Harpers Ferija
2. novembra, nakon jednonedeljnog suđenja i 45 minutnog većanja, porota iz Čarls Tauna proglasila je Brauna krivim po sve tri tačke optužnice. Osuđen je na smrt javnim vešanjem predviđenim 2. decembra. U reakciji na presudu, Ralf Valdo Emerson izjavio je da će "Džon Braun učiniti vešala slavnim poput krsta". Pitomci [[Virginia Military Institute|Virdžinijskog Vojnog Instituta]] pod vodstvom generala [[Francis H. Smith|Frensisa H. Smita]] i majora [[Stonewall Jackson|Thomasa J. Jacksona]] (u građanskom ratu poznatog po nadimku "Stonweall") su pozvani u službu kao obezbeđenje u slučaju da Braunove pristalice pokušaju njegovo oslobađanje.
Red 169:
Tokom meseca provedenog u zatvoru, Braunu je bilo dozvoljeno da šalje i prima pisma. Odbio je da bude spašen od strane [[Silas Soule|Sajlasa Sulea]], prijatelja iz Kanzasa koji se nekako infiltrirao u zatvor okruga Jefferson ponudivši mu da ga oslobodi tokom noći i zatim pobegne ka severu. Navodno je Braun rekao Saljlkas da, pošto ima 59 godina, prestar je da živi život begunca od federalnih vlasti, i da je spreman da umre kao [[mučenik]]. Silas se povinovao njegovoj želji i ostavio ga da bude pogubljen. Još važnije, mnoga Braunova pisma odišu velikom duhovnošću i ubeđenjem i, nakon što su došla u posed severne štampe, osvojila su povećani broj pristalica na Severu istovremeno razgnevivši mnoge belce na Jugu. 1. decembra njegova žena stiže u Čarls Taunu gde mu se priključila u okružnom zatvoru za vreme poslednjeg obroka. Odbijena joj je dozvola za ostanak preko noći, uzrokujući da Braun izgubi staloženost jedini put tokom ovog iskušenja.
=== Reagovanje Victora Hugoa ===
[[Victor Hugo|Viktor Igo]] iz izgnanstva u [[Guernsey
"... Politički govoreći, ubistvo Džona Brauna bio bi nepopravljivi greh. To bi stvorilo skrivenu pukotinu unutar Unije koja bi na duže staze dovela u pitanje njen opstanak. Braunovo stradanje bi moglo možda učvrstiti ropstvo u Virdžiniji, ali bi zasigurno uzdrmalo čitavu američku demokratiju. Sačuvaćete svoju sramotu, ali ćete ubiti svoju slavu. Moralno govoreći, čini se da bi se jedan deo ljudskog svetla ugasio sam od sebe, da bi se samo shvatanje pravde i nepravde skrilo samo od sebe u tami, toga dana u kome bi neko video ubijanje Oslobađanja od Slobode same.
Neka Amerika čuje i razmisli o ovome: ima nešto strašnije od [[Kain
== Smrt i posledice ==
2. decembra ujutro, Braun je zapisao: "Ja, Džon Braun, sada sam potpuno siguran da zločini ove krive zemlje nikada neće biti sprani osim krvlju. Bio sam, kako sada mislim, u zabludi da to može biti urađeno bez mnogo krvoprolića." Pročitao je svoju Bibliju i napisao poslednje pismo svojoj ženi, koje je sadržalo i njegovu oporuku. U 11:00 je otpraćen iz okružnog zatvora kroz gomilu od 2.000 vojnika nekoliko ulica dalje do malog polja gde su bila vešala. Među vojnicima u gomili je bio budući general Konfederacije Stounvol Džekson i budući atentator [[John Wilkes Booth|Džon Vilks But]], koji je pozajmio uniformu narodne vojske da bi mogao prisustvovati pogubljenju. Pesnik [[Walt Whitman|Volt Vitmen]] u "Godini Meteora" opisao je prisustvovanje pogubljenju.
Red 185:
Džon Braun je sahranjen na svom imanju u Nort Elbi na obodu [[Lake Placid|Lejk Plesida]]. Imanje i grob nalaze se u blizini Starog Vojnog Puta. Pored Džona Brauna tu su sahranjeni i sinovi Oliver i Watson. Grobnica Kapetana Džona Brauna (1728-1776) je na grobu unuka Džona Brauna.
=== Istraga Senata ===
14. decembra 1859. [[Senat SAD]]-a odredio je dvostranački odbor za istragu napada na Harpers Feri i da bi utvrdio je li ko od građana pomogao ovo u oružju, municiji ili novcu. [[Demokratska stranka SAD|Demokrate]] su pokušale da pripišu [[Republikanska stranka SAD|eepublikancima]] odgovornost za napad a Republikanci su pokušali da se ograde od Brauna i njegovih dela.
Red 191:
Senatski odbor saslušao je 32 svedoka, uključujući Lajama Dodsona (Liam Dodson), jednog od preživelih abolicionista. Izveštaj, potpisan od predsedavajućeg Džejmsa M. Mejsona, pro-robovlasničkog političara iz Virdžinije, objavljen je u junu 1860. U njemu se ne navode jasni dokazi za zaveru ali se upućuje da je napad bio rezultat doktrine republikanaca. Dva odbora Republikanaca objavila su manji izveštaj koji je više naglašavao negiranje krivice Severnjaka nego rasvetljavanje prirode Braunovih poteza. Republikanci poput budućeg predsednika [[Abraham Lincoln|Abrahama Linkolna]] odbijali su bilo kakvu vezu sa ovim napadom. Linkoln je Brauna nazivao "poremećenim".
=== Posledice napada u Harpers Feriju ===
Za napad u Harpers Ferryu uopšteno se smatra da je mnogo doprineo postavljanju nacije na put građanskog rata. Robovlasnicima sa Juga, kada su čuli početne izveštaje o broju abolicionista upletenih, laknulo je što su ovi potezi bili malobrojni. Ipak su se plašili da će se drugi abolicionisti ugledati na Brauna i njegov pokušaj da predvodi pobunu robova. Zbog toga je Jug reorganizovao oslabljeni sistem lokalnih i državnih milicija. Ova narodna vojska, dobro organizovana 1861.g. postala je spremna vojska Konfederacije, doprinevši da Jug uđe bolje pripremljen u rat.
Red 199:
"Braunov napad je uspeo sjajno. Zabio je klin u već krhku opoziciono-republikansku koaliciju i pomogao da se pojača regionalna polarizacija koja će uskoro pocepati Demokratsku partiju i Uniju."
Za mnoge abolicioniste na Severu Džon Braun je mučenik koji je žrtvovan za grehe nacije. Odmah nakon njegove akcije, Viljem Lojd Garison
== Posthumna reputacija i uticaj na popularnu kulturu ==
Podele koje je Braun izazvao u američkoj javnosti za vreme života su se decenijama nakon njegove smrti održale i među istoričarima, publicistima zavisno od regionalne pripadnosti ili rase. Na Jugu je među belcima Braun bio označavan kao fanatični ubica, a sve do sredine 20. veka se njegovo ime koristilo kao psovka. Na Severu se, međutim, jasno iskristalizavio stav o Braunu kao mučeniku koji je dao svoj život da bi drugi ljudi bili slobodni; pozitivan stav prema Braunu su zadržali i uticajni crnački autori, među kojima se posebno ističe [[W.E.B. DuBois|V.I.B. DiBoa]], koji je njegov plan o napadu na Harpers Feri smatrao posledicom uspeha [[Haićanska revolucije|ustanka robova na Haitiju]], odnosno ustanaka crnih robova na Karibima 1830-ih te znamenitom slučaju pobune robova na brodu ''[[La Amistad]]''.
Red 210:
Braun je isto tako ostavio značajan trag na američku popularnu kulturu. Pesma ''[[John Brown's Body]]'', posvećena njegovom mučeništvu, je za vreme [[američki građanski rat|američkog građanskog rata]] transformirsana u ''[[The Battle Hymn of the Republic|Battle Hymn of the Republic]]'', ratnu himnu Unije i jednu od najpopularnijih američkih patriotskih pesama. Braunu su kasnije također posvećivane pesme, drame, a često se pojavljuje kao lik u istorijskim delima posvećenim građanskom ratu ili događajima neposredno pred njega. Jedan od primera je vestern-film ''[[Santa Fe Trail]]'' iz 1940. godine gde ga glumi [[Raymond Massey|Rejmond Mesi]], i gdje je prikazan kao fanatični ubica i zlikovac. Mnogo pozitivniji prikaz je u romanu i mini-seriji ''[[North and South (miniserija)|Sever i Jug]]'' iz 1985. godine, gde ga je glumio [[Johnny Cash|Džoni Keš]] i gde je prikazan kao plemenita, ali nerealistična ličnost. U poslednje vreme je veliku pažnju izazvao i ''[[Cloudsplitter]]'', biografski roman [[Russell Banks|Russella Banksa]] iz 1995. godine, koji događaje prikazuje iz perspektive njegovog sina Ovena.
== Izvori ==
{{izvori}}
=== Sekundarni izvori ===
* Barney, William L. "Brown, John." ''The Civil War and Reconstruction: A Student Companion.'' New York: Oxford University Press, Inc., 2001.
* Ken Chowder, "The Father of American Terrorism." ''American Heritage'' (2000) 51(1): pp 81+; [http://files.blog-city.com/files/M06/158072/b/chowder.pdf online version]
Red 237:
* Villard, Oswald Garrison, ''John Brown 1800–1859: A Biography Fifty Years After'' (1910). [http://books.google.com/books?vid=0N1p56NkLx7rx9JwILDAha&id=JVZ9Xn_qY4MC&pg=PA148&lpg=PA148&dq=%22john+brown%22+Pottawatomie full text online]
=== Primarni izvori ===
* Louis Ruchames, ed. ''A John Brown Reader: The Story of John Brown in His Own Words, in the Words of Those who Knew Him'' (1959)
Red 245:
* [[Andrew Johnson]] (1859): [http://www.adena.com/adena/usa/cw/cw234.htm ''What John Brown Did in Kansas''] (December 12, 1859): a speech to the [[United States House of Representatives]], December 12, 1859. Originally published in '''The Congressional Globe, The Official Proceedings of Congress''', Published by John C. Rives, Washington, D. C. Thirty-Sixth Congress, 1st Session, New Series...No. 7, Tuesday, December 13, 1859, pages 105–106. Retrieved May 16, 2005.
== Eksterni linkovi ==
* Johnson, Mary. "'His Soul Goes Marching On':The Life and Legacy of John Brown." West Virginia Division of Culture and History.<http://www.wvculture.org/history/jbexhibit/jbintroduction.html>
* [http://www.nyhistory.com/gerritsmith/nelba.htm ''New York History Net'', John Brown's Farm]
|