Janoš Hunjadi – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 3:
'''Janoš Hunjadi''' ([[Srpski jezik|srp]]. ''Sibinjanin Janko''; [[Hrvatski jezik|hrv]]. ''Ivan Hunjadi'', [[Mađarski jezik|mađ]]. ''Hunyadi János''; [[Latinski jezik|lat]]. ''Ioannes Corvinus''); ([[1387|1387.]]–[[11. 8.|11. avgust]], [[1456]], [[Zemun]]) je bio [[vojvoda]] [[Transilvanija|Transilvanije]] (od [[1441|1441.]]), kapetan-general ([[1444|1444.]] – [[1446|1446.]]) i [[regent]] ([[1446|1446.]] – [[1453|1453.]]) [[Kraljevina Mađarska|kraljevine Mađarske]], sa izuzetnom vojnom karijerom. Janoš Hunjadi je bio otac [[Matija Korvin|Matijasa Korvinijusa]], jednog od najpoznatijih mađarskih kraljeva.
 
== Ime u ostalim jezicima ==
[[Datoteka:Hunyadi János Szeged.jpg|thumb|right|150px|Hunjadi Janoš 1407 - 1456]]
* ([[Engleski jezik|eng]]. John Hunyadi);
Red 14:
* ([[Turski jezik|tur]]. Hunyadi Yanoş).
 
== Poreklo ==
[[Datoteka:John Hunyadi - Johannes de Thurocz - Chronica Hungarorum, Brno 1488.jpg|left|thumb|200px|Janoš Hunjadi, slika u drvetu iz ''hronike Hungarorum'', [[Brno]], [[1488|1488.]].]]
 
Janoš se rodio u plemičkoj porodici [[1387|1387.]] ili [[1407|1407.]] godine (različiti izvori daju ove podatke), kao sin od Vojka (''Vojk; Voyk; Vajk; Voicu''), unuk od Serba (''Serb; Sorb; Serbe'') vlaškog kneza iz [[Banat]]a, u današnjem rumunskom okrugu Turnu Severin ({{Jez-mađ|Szörény}}). Po nekim izvorima, po majci je [[Kuni|kunskog]] porekla. Takođe moderni izvori tvrde da je Janošev deda, Serb, poreklom iz [[Srbija|Srbije]], <ref>Dr. Borovszky Samu, ''Magyarorszag varmegyei es varosai'', Kiadta az országos monográfiai társaság, Budapest</ref> ali nije potvrđeno sa izvornim podacima. Za ono što ima podataka, to je da je Serb imao tri sina - Vojka (''Vojk''), (Janošev otac), Magoš (''Magos'') i Radola (''Radol'').
 
Janoševa majka se zvala Eržebet Moržinaj (mađ. ''Erzsébet Morzsinay'', rum. ''Elisabeta Mărgean''), i ona je bila ćerka vlaškog plemića iz Hunjada, za koga se govorili da je u srodstvu sa poznatom Moržinaj familijom. Janoševa žena Eržebet Silađi ({{Jez-mađ|Erzsébet Szilágyi}}); je poticala iz ugledne mađarske plemićke porodice po kojoj je administrativni deo stare [[Mađarska|Mađarske]], Silađ, dobilo ime.
Red 32:
Svoju vojnu karijeru Hunjadi je započeo u službi despota [[Stefan Lazarević|Stefana Lazarevića]], ali to je kratko trajalo i veoma brzo je svoje usluge stavio u službu kralja Žigmonda.
=== Hunjadi sa kraljem Žigmondom i borba za presto ===
[[Datoteka:Tucrcoczy Janos Campania Iancu de hunedoara.jpg|right|thumb|300px|Janoš Hunjadi u Husitskoj kampanji, crtež iz hronike (''Johannes de Thurocz Chronicle'')]]
 
Red 43:
Za mudru vladavinu nad poverenim mu oblastima, Hunjadi biva nagrađen dobijanjem uprave nad [[Beograd]]om (titula kepetan Beograda) i upraviteljstvom [[Transilvanija|Transilvanije]] (titula guverner Erdelja). Titulu guvernera [[Transilvanija|Erdelja]] je delio sa Mihaljem Ujlakijem ({{Jez-mađ|Mihály Újlaki}}).
 
=== Janoš Hunjadi i [[Balkan]] ===
Breme rata sa [[otomansko Carstvo|otomanskim carstvom]] je u potpunosti ležalo na plećima Janoša Hunjadija. Aktivno je učestvovao u borbama, tako da je pored pobede nad Turcima i oslobađanja Smedereva [[1441|1441.]] godine, u [[1442|1442.]] godini isterao Turke izvan granica poverenih mu teritorija i povratio vlast Mađarske nad Vlaškom. U februaru [[1450|1450.]] godine potpisao je sporazum o savezništvu sa Bogdanom drugim od Moldavije (''Bogdan II of Moldavia'') i time još više učvrstio granice carstva.
 
Red 50:
Hunjadi je, kao predvodnik svoje armije, u pohodu na Balkanom u borbi protiv Turaka osvojio [[Niš]], zauzeo [[Sofija|Sofiju]], porazio trojicu turskih paša, i sa svojim kreljevskom armijom porazio sultana Murata II. Nestrpljivost kralja i oštra zima [[1444|1444.]] godine, naterale su Hunjadija da se pre vremena vrati iz uspešnih pohoda, ali ne pre nego što je opasno oslabio i ugrozio vlast Osmanlija i sultana na teritorijama današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercedovine]], [[Srbija|Srbije]], [[Bugarska|Bugarske]] i [[Albanija|Albanije]].
 
Posle svih ovih ratnih uspeha, po povratku u Mađarsku, Hunjadi je dobio ponudu od pape (''Pope Eugene IV.'') o sklapanju savezništva sa [[Đurađ Branković|Đurađem Brankovićem]] i skenderbegom Đerđ Kastriotijem (Gjergj Kastrioti), princem Albanije protiv Turaka i njihovog isterivanja iz [[Evropa|Evrope]]. U jeku priprema za ovaj važan događaj, sultan Murat je poslao svoje poslanike u Hunjadijev vojni kamp u Segedinu sa ponudom o desetogodišnjem miru sa puno povlastica. Đurađ Branković, da bi podržao potpisivanje mirovnog sporazuma, daje Hunjadiju svoje posede na teritoriji tadašnje Mađarske, papin predstavnik kardinal Cesarini (''Julian, Cardinal Cesarini'') se takođe založio za mir ali na taj način što se kralj zakleo da nikad neće odustati od isterivanja Turaka, tako da je svaki budući mir automatski bio nepunovažan. Posle ovoga Mađarska je primila sultanovu ponudu i Hunjadi je prihvatio, u kraljevo ime, mirovni ugovor.
=== Bitka kod Varne ===
[[Datoteka:Varna 1444 Polski Kronika from 1564.jpg|thumb|200px|right|Bitka kod Varne, prikaz u '''poljskoj hronici''' iz [[1564.]] godine.]]
 
Dva dana po potpisivanju mirovnog ugovora, Cesarini, biva obavešten da [[mletačka Republika|venecijanska flota]] ide da se suprostavi Turskoj armadi na [[Bosfor]]u, i da spreči sultana Murata da opet ojača i povrati staru moć. Tada je Cesarini podsetio kralja da se on zakleo da će pomoći kopnenim snagama u slučaju napada neke od hrišćanskih armija morem. U julu, mađarska armija, je prešla svoje granice i uputila se prema [[Crno more|Crnom Moru]] da bi se pridružili hrišćanskim snagama.
 
U međuvremenu, despot Đurađ Branković znajući za sve ovo, obaveštava sultana Murata o namerama i napredovanju hrišćanskih snaga i sprečava Kastriota da im se pridruži. Kada su stigli do Varne, mađarske snage su otkrile da Venecijanska armada nije uspela da zaustavi Turke i sada ih je očekivala bitka sa četiri puta jačom Turskom armijom. Bitka se odigrala [[10. 11.|10. novembra]] [[1444|1444.]] i završila se teškim porazom mađarske vojske, pogibijom kralja Vladislava III (''Władysław''), a Hunjadi je za malo uspeo da izbegne istu sudbinu.
== Hunjadi kao regent Mađarske ==
=== Hunjadi kao vladar ===
U februaru [[1445|1445.]] godine se prvi put sastao kraljevski savet (''Diet (assembly)'') da bi hitno sastavio novu privremenu vladu (''provisional government'') od pet kapetana, a među njima je bio i Hunjadi kao kapetan [[Transilvanija|Erdelja]] i četiri okruga (''vármegye''), ({{Jez-mađ|Körösvidék}}); koje su se graničile na [[Tisa|Tisi]] a bile su okružene sa [[Banat]]om, [[Transilvanija|Transilvanijom]], [[Maramureš]]om i Alfeldem.
 
Red 71:
Od pape Nekole V (''Pope Nicholas V'') je [[1448|1448.]] godine dobio zlatni lanac i titulu princa, i odmah je obnovio neprijateljstva sa Turcima. Prvo što je uradio krenuo je na [[Druga kosovska bitka|Kosovo]] da se sukobi sa turskim snagama. Bitka je trajala dva dana od 7. do [[10. 10.|10. oktobra]] [[1448|1448.]] i izgubio je tu bitku zahvaljujući izdaji Dana (''Dan II of Wallachia'') prestolonaslednika Vlaške i Đurđa Brankovića koji su presreli Hunjadijeve saveznike, koje je predvodio Kastriot (''Skanderbeg Gjergj Kastrioti'') i sprečile ih da se sastanu, tako da je nedovoljno jak Hunjadi izgubio drugu hrišćansku bitku na Kosovu i pao u zarobljeništvo. Branković je držao Hunjadija zatvorenog u Smederevu sve dok nije plaćen otkup. Posle oslobađanja, Hunjadi je izgladio razmirice u državi i poveo kaznenu ekspediciju protiv Brankovića, koga je porazio, i nametnuo mu teške mirovne uslove.
 
Godine [[1450|1450.]], Hunjadi je otišao u tadašnju prestonicu Mađarske [[Bratislava|Bratislavu]] (''Pozsony'') da bi ugovorio puštanje [[Ladislav V|Ladislava V]], sa [[Fridrih III|Fridrihom III]], ali bez uspeha. Hunjadijevi politički neprijatelji su ga optužili da hoće da preuzme totalnu vlast i pravili mu još mnoge smicalice. Da bi uneo malo mira u svoj život i dokazao da je sve ovo radio za dobro Mađarske, odrekao se vlasti i naslova regenta. Po povratku u Mađarsku [[1453|1453.]] godine, oslobođeni kralj Ladislav imenovao je Hunjadija grofom Besterce i generalnim kapetanom kraljevstva Mađarske. Od kralja je takođe dobio još jedno znamenje u grbu ''Besterce lavove''.
 
=== Beogradska kampanja i smrt ===
[[Datoteka:Hunyadi kalemegdan.jpg|thumb|right|250px|Kamen u Kalemegdanskom parku na mestu gde su hrišćanske snage pobedile Turke]]
[[Datoteka:Beograds belejring.JPG|thumb|left|150px|Bitka kod Beograda.]]
Red 88:
Tri nedelje posle pobede, izbila je kuga u kampu Hunjadijeve vojske i što nisu mogli Turci uradila je kuga. Hunjadi je umro [[11. 8.|11. avgusta]] [[1456|1456.]] godine i sahranjen je u katedrali u Alba Juliji (''Gyulafehérvár''), pored starijeg brata.
 
== Epilog ==
[[Datoteka:Coa_Hungary_Family_Hunyadi_János_(extended)_big.svg|200px|right|Hunjadijev grb - Korvinus (''Corvinus'') vrsta vrane]]
 
Red 103:
Mada je ostao nepismen skoro do kraja života, njegove diplomatske, taktičke i opšte vojne sposobnosti su mu omogućile da služi i vlada svojom zemljom. Posle njegove smrti papa (''Pope Callixtus III'') je izjavio, osvrćući se na Hunjadijevu borbu protiv osmanlijske napasti: ''jedna od svetlosti hrišćanstva se ugasila''.
 
== Beleška ==
<div class="references-small">
<references/>
Red 124:
* [http://www.mek.iif.hu/porta/szint/egyeb/lexikon/eletrajz/html/ABC05727/06655.htm Životopisni leksikon na mađarskom 2]
* [http://www.hik.hu/tankonyvtar/site/books/b151/ch01s302.html KFD biblioteka]
{{lifetime|1387|1456}}
 
[[Kategorija:Mađarska]]
[[Kategorija:Banovi]]
{{lifetime|1387|1456}}
 
{{Link FA|sr}}