Janez Vajkard Valvasor – razlika između verzija

'''Johann Weichard Valvasor''' ([[slovenski jezik|slov.]] ''Janez Vajkard Valvasor'', [[hrvatski jezik|hrv.]] ''Ivan Vajkard Valvasor'') ([[Ljubljana]], [[maj|svibanj]] [[1641]]; kršten [[28. 5.|28. svibnja]] - [[Krško]], [[19. 9.|19. rujna]] [[1693]].) [[kranjska|kranjski]] [[plemstvo|plemić]], [[geograf]], [[polimat|polihistor]], [[historičar|povjesničar]], [[topograf]], [[etnograf]], [[kartografija|kartograf]], [[crtač]] i član [[Kraljevsko društvo|Kraljevskog društva]].

 

[[Datoteka:Valvasor-rojstnahisa-Ljubljana.JPG|mini|Valvasorova rodna kuća u Ljubljani]]

Johann Weichard Valvasor rodio se na Starom trgu u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Roditelji su mu bili Ana-Marija Rauber i zemaljski odbornik Bartolomej Valvasor, potomak stare plemićke obitelji iz [[Bergamo|Bergama]] u [[Italija|Italiji]]. Valvasorov otac bio je vlasnik [[gospodstvo|gospodstava]] Gamberka i Medije u Izlakama kod [[Zagorje ob Savi|Zagorja ob Savi]], gdje je mladi Valvasor proživio svoje djetinjstvo, skupa sa šesnaestero braće i sestara.

[[Gimanzija|Gimnaziju]] je završio kod [[isusovci|isusovaca]] u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Prema tadašnjem plemićko običaju dopunjavao je svoje znanje i skupljao iskustva na putovanjima po inozemstvu ([[Nemačka|Njemačka]], [[Sjeverna Afrika]], [[Francuska]], [[Švajcarska|Švicarska]]) te u [[vojska|vojnim]] službama, pa je [[1663]]. i [[1664]]. sudjelovao u ratovima protiv [[Otomansko Carstvo|Turaka]]. Kad se [[1672]]. vratio u domovinu, kupio je [[fortifikacija|utvrde]] Bogenšperk, Črni potok i već porušeni grad Lichtenberg, kao i kuću u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Iste se godine i prvi put oženio s Anom Rosinom Graffenawer, a po njezinoj smrti i s barunicom Anom Maksimilinom. Imao je ukupno jedanaestero djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Umro je u 53. godini starosti u [[Krško]]m. Drži se da je pokopan u obiteljskoj [[grobnica|grobnici]] u [[Izlake|Izlakama]].

 

[[Datoteka:Hrvaška-Valvasor.jpg|mini|Zemljovid Hrvatske prema Valvasoru (1689.)]]

Premda je pozivom bio [[vojnik]], veći dio svoga života posvetio je [[nauka|znanosti]], kolekcionarstvu i proučavanju [[Kranjska|Kranjske]], središnjeg dijela današnje [[Slovenija|Slovenije]]. Za njim je ostalo opširno znanstveno djelo. Bio je jedan od prvih sustavnih slovenskih kartografa, a prvi se počeo baviti [[graviranje|bakrotiskom]] te utemeljio grafičko poduzeće. O njegovu [[obrazovanje|obrazovanju]] i [[bogatstvo|bogatstvu]] svjedoči i velika [[biblioteka|knjižnica]], u kojoj je imao sva tada značajna znanstvena djela. Skupljao je [[muzički instrumenti|instrumente]], [[numizmatika|stari novac]], te razne zanimljivosti. U svojim je djelima nastojao pisati objektivno, iako ga je snažno obilježila vjera u [[satana|vraga]], [[veštičarenje|vještice]] i sl. Troškovi njegovih djelatnosti prelazili su Valvasorove financijske mogućnosti, pa je [[1692]]. rasprodao većinu svoga vlasništva.

 

Izučavanje [[Cerkniško jezero|Cerkniškog jezera]] predstavlja jedan od vrhunaca Valvasorova znanstvenog rada. Cerkniško je jezero zbog svoga presušujućeg djelovanja od davnine bunilo duhove i poticalo razna domišljanja o ustroju toga fenomena. Iz Valvasorova promatranja i izučavanja nastao je i dulji spis u četvrtom poglavlju "Slave vojvodine Kranjske". Proučavanje jezera Valvasoru je donijelo i jedino priznanje u životu: Godine [[1687]]. izabran je za člana engleskog [[Kraljevsko društvo|Kraljevskog društva]] (''Royal Society'') u [[London]]u, a njegov je spis objavljen i u dvama stranim znanstvenim zbornicima.

 

[[Datoteka:Slava vojvodine Kranjske.JPG|mini|Naslovna stranica ''Slave vojvodine Kranjske'']]

[[Datoteka:Hrvati-Valvasor.jpg|mini|Prikaz [[Hrvati|Hrvata]] u Valvasorovu djelu ''Slava vojvodine Kranjske'' (1689.)]]

"Slava vojvodine Kranjske" ([[nemački jezik|njem.]] ''Die Ehre dess Hertzogthums Crain'') predstavlja vrhunac njegova djelovanja. Djelo je izašlo u [[Nürnberg]]u [[1689]]. godine. Valvasor ga je napisao na [[nemački jezik|njemačkom jeziku]], kako bi bilo razumljivo što širem čitateljstvu, te tako lakše svoju domovinu predstavi strancima. Sa suradnicima, Valvasor je sabrao podatke koji su danas neprocjenjih izvor za prikaz života prostora današnje [[Slovenija|Slovenije]] koncem [[17. vijek|17. stoljeća]]. svoju domovinu strancima. Djelo je vrlo opsežno, jer sadrži 15 poglavlja i ima 3532 stranice. Opremljeno je brojnim [[crtež]]ima, što ih je nacrtao sam Valvasor koji je na svako svoje putovanje nosio knjigu za skiciranje i olovku. U 11. knjizi opisao je i tadašnjih 300 najznamenitijih [[grad]]ova, [[fortifikacija|utvrda]] i [[manastir|samostana]]. Premda je knjiga postala prava uspješnica, Valvasoru nije donijela zarade.

 

[[Tunel]] ispod vrha prijevoja [[Ljubelj]], koji je otvoren [[1575]]., jedan je od prvih gorskih tunela u [[Evropa|Europi]] i bio je u uporabi sve do [[1728]]., kad je sasvim otkopan, a u usjeku je proširena cesta.

 

Valvasor je bio svjestan važnosti te prometne veze Kranjske s drugim sjevernim zemljama, koja je zimi, zbog obilja snijega, bila prekinuta. Upravo je zbog toga vjerojatno izradio nacrt o gradnji tunela. Koliko je bio ispred vremena pokazuje i činjenica da je današnji tunel otvoren tek [[1964]].

 

 

 

{{commonscat|Janez Vajkard Valvasor}}