Indoevropski jezici – razlika između verzija

]]

'''Indoevropska jezična porodica''' je prema broju govornika najveća svjetska [[jezična porodica]] kojoj pripada većina jezika [[Europa|Europe]] i južne i zapadne [[Azija|Azije]]. Ima oko 450 jezika i dijalekata kojima govori oko 3 milijarde ljudi. Jezici s više od 100 milijuna govornika su (abecednim redom): [[bengalski jezik|bengalski]], [[engleski jezik|engleski]], [[francuski jezik|francuski]], [[hindi]], [[njemački jezik|njemački]], [[perzijski jezik|perzijski]], [[portugalski jezik|portugalski]], [[ruski jezik|ruski]] i [[španjolski jezik|španjolski]].

 

Upoređivanjem zapisa na Indo-Evropskim jezicima, naročito onih najstarijih, može se rekonstruisati dosta od toga arhaičnog jezika. Drugim riječima gramatika i korijen je dosta poznat ali se to ne može isto reći i za bogatstvo riječi. Prilično je lako da određeni žargon nestane ili promijeni mišljenje i postane sasvim nešto drugo. Iz tog se može zaključiti da Lingvistika ne može tvrditi da je prastarom Indo-Evropskom jeziku ikada nedostajao termin za neku stvar. Jedino je moguće tvrditi da postoji vjerovatnoća da su određene stvari postojale. Iz toga možemo predpostaviti da je Praindoevropska zajednica govorila o psima (kwon-), ovcama (H ewi-) i skoro sigurno o kravama (G ow) i svinjama (suH-). Najvjerovatnije da su to bile već tada domaće životinje. Oni su imali izraze za žita (yewo-) I za metal (H eyos-). Bilo je i prevoznih sredstava (wogho-) sa točkovima (k ek lo-), vučenih (yugo-). Med je bio poznat i bio baza za piće (melit-, medhu-). Brojevi do sto (kmtom-) su se često koristili. To sve govori o jedno društvu sa dobro razvijenim neolitskim karakteristikama, sa poljoprivrednim razvojem koje je govorilo srednjim jezikom a možda su čak koristili i kopar i bronzu.