Igmanski marš – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 14:
U traženju rešenja kako da se prodre jedinicama prema Jahorini, štabu su se nametnule dve mogućnosti: ili krenuti pravcem kojim je prošao Vrhovni štab, ili pokušati pravcem zapadno od [[Sarajevo|Sarajeva]]. Nije dolazilo u obzir izvlačenje iz okruženja na istok ili sever, jer je neprijatelj pokazao da na tim pravcima ima jake snage, glavnine 342. i 718. nemačke divizije i nekoliko bataljona [[Domobrani|domobrana]]. Takođe je bilo rizično krenuti na zapad, preko reke Bosne, jer je neprijateljtamo postavio grupu "Vareš", koja je očekivala [[Partizani|partizanske snage]], ako budu odstupale tim pravcem. Štab je, dalje, pretpostavljao da će [[I proleterska NOU brigada|brigada]], ukoliko krene pravcem kojim je prošla kolona Vrhovnog štaba, verovatno naići na zasede, a uzeo je u obzir i to da je neprijatelj raščistio puteve od snega i osposobio ih za kretanje motorizacije od Sarajeva ka [[Rogatica|Rogatici]], što bi mu, ukoliko dođe do borbe, omogućilo da brzo i lako koncentriše jake snage i manevriše njima.
 
U takvoj situaciji štab je razmotrio mogućnost proboja na jug, zapadno od Sarajeva, pravcem Visovac-Semizovac-Osijek-Igman. Taj pravac je nešto duži, dva puta seče komunikacije koje od Sarajeva vode ka [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] i [[Mostar|Mostaru]]u, trebalo je preći [[Bosna (reka)|reku Bosnu]], što je u to doba godine bilo jedino moguće preko mosta kod Semizovca ili Reljeva, put vodi preko neposredne okoline Sarajeva, pored aerodroma Rajlovac, dužinom od oko 10 kilometara, što omogućava neprijatelju brzu intervenciju iz [[Sarajevo|Sarajeva]]. Međutim, tim pravcem se izbija na teritoriju [[Kalinovički NOP odred|Kalinovičkog NOP odreda]], u rejonu Trnova i [[Kalinovik]]a odakle se može brzo uspostaviti veza sa Vrhovnim štabom. Pored toga štab je računao da neprijatelj u Sarajevu ne može imati jake snage, jer su one angažovane u istočnoj [[Bosna|Bosni]], a i da će postići potpuno iznenađenje. Ukoliko neprijatelj i otkrije brigadu ne može pretpostaviti da se ona kreće kružnom putanjom oko Sarajeva pa da je sačeka na kraju te putanje. Najverovatnije bi neprijatelj pokušao da interveniše tamo gde se brigada već pojavila a tada bi mogao samo da je goni, pošto bi ona već prošla kroz to mesto. Štab brigade je pretpostavljao da će lako i brzo likvidirati male posade na mostu na reci Bosni i u drugim mestima na putu, o čemu je dobio podatke od Crnovrškog partizanskog bataljona. Sve te okolnosti su uticale da štab donese odluku da svoje jedinice povede iz Knežine i Imamovića na marš pravcem Pusto Selo-Visovica-Grabljiva Njiva- Vogošća-Reljevo-Osijek-Igman-Brezovica-Veliko polje-Presjenica, tj preko Sarajevskog polja, pored aerodroma u Rajlovcu, nadomak neprijateljskih kasarni u [[Sarajevo|Sarajevu]], i kroz mesta u kojima su bile neprijateljske posade.
 
Velika opasnost pretila je koloni: pri prolasku pored Vogošća, u vreme spuštanja ka Sarajevskom polju, pri prelazu preko mosta u Reljevu i preko komunikacija Sarajevo-Slavonski Brod i Sarajevo-[[Mostar]], tj. sve dok se brigada ne dohvati planine [[Igman]].
Red 22:
{{citat|Neprijatelj je pokazao izrazitu nadmoćnost na Bijelim Vodama i Pjenovcu — napadao je sa severa, istoka i jugoistoka. Dobijene informacije su ukazivale da nas neprijatelj čeka u zasedama, ako krenemo na zapad. Na jugu je Sarajevo — jak garnizon! Znači, opkoljeni smo! Kuda poći? Čekati da nas jake neprijateljske snage napadnu — nije dolazilo u obzir. Razmišljao sam o svim mogućnostima. U Sarajevu garnizon je bio jak, ali tamo nas ne očekuju, jer misle da smo dobili jak udarac, razbijeni i slabi, te da ćemo pre bežati nego napadati. Brzo je sazrela odluka — na jug! Pored Sarajeva! Politički komesar Fića se odmah složio.<ref>http://www.znaci.net/00001/29_3.htm</ref>|[[Koča Popović]]}}
 
Odluka štaba [[I proleterska NOU brigada|brigade]] je zbog svoje neobičnosti, smelosti i pronicljivosti, izgledala lakše ostvarljiva nego što je to realno bilo. Bilo je čak i takvih optimista koji su smatrali da se u jednom dahu može iz sela Gajeva preći Sarajevsko polje i Igman. Ali štab brigade je drugačije mislio. Još jednom se konsultovao sa komandantima bataljona o izvršenju marša, članovi štaba obilazili su bataljone i proveravali da li je brigada spremna da ga izvede. Komandant brigade [[Koča Popović]] nije prihvatio sugestije da se marš izvede "bez prekida" već je odlučio da se brigada prikupi u rejonu Crni Vrh-Visovica-Grabljiva Njiva.
 
Bataljoni su se prikupili [[26. januara]] i pripremili za najdužu etapu marša. Borci su proverili oružje i opremu i sušili mokru odeću. Konji su rasterećeni suvišnog tereta. U pripremama za marš isticao se naročito I (crnogorski) bataljon, jer je njegov komandant, [[Petar Pero Ćetković|Pero Ćetković]], bivši oficir planinskih jedinica, najbolje znao kako se to radi. On je naredio borcima da se utople najbolje što mogu, da obuću namažu lojem, da izvade zatvarače iz pušaka i nose ih u džepovima, da se ne bi zamrzli, i dao još mnogo korisnih saveta.
Red 64:
Što se kolona više pela uz planinu hladnoća je postajala oštrija. Pred zoru je stezalo najžešće. A kolona [[Partizani|partizana]] je marševala već deset časova bez odmora, umorna od prethodnih dana, a i gladna. Snage u borcima bilo je sve manje, a planina sve surovija i hladnija. Slabije odeveni borci jače su osećali zimu, iako su se kretali. Hrabrila ih je nada da će i to savladati, isto kao što su izbegli neprijatelja na tom teškom maršu.
 
Čelo kolone je stiglo oko 8 časova na Veliko polje. Tu je bila poveća, lepa planinska kuća na sprat, štab Igmanske partizansko-četničke čete. Četnici i partizani su u to vreme još uvek sarađivali u borbi protiv Nemaca. Veoma su predustljivo dočekali [[I proleterska NOU brigada|brigadu]], borcima dali da pojedu ono što su imali i pomagali promrzlim borcima da skinu obuću. Borcima koji su ugazili u potok i onima koji su svraćali u kuće u podnožju Igmana bilo je teško skinuti zamrzlu obuću. Bolničarke, nepromrzli borci i zatečeni partizani, svi bez razlike, užurbano su masirali promrzle.
 
== Završetak marša ==
Red 76:
{{izvori}}
 
== Literatura ==
* Miloš Vuksanović '''"Prva proleterska brigada"'''; "Narodna knjiga" Beograd, "Pobjeda" Titograd; 1981. godina
* '''Prva proleterska - ilustrovana monografija''', "Globus" Zagreb, 1984. godina
 
{{Drugi svetski rat u Jugoslaviji}}