Otvori glavni meni

Izmjene

Obrisana 42 bajta ,  prije 5 godina
m/м
robot kozmetičke promjene
|djeca =
|roditelji = [[Herman Ehrlich|Herman]] i Marija Ehrlich
|rodbina = [[Mira Klobučar]]<br />(sestra)<br />[[Marta Ehrlich]]<br />(nećakinja)
|pozivni_znak =
|nagrade =
Hugo Ehrlich rođen je u Zagrebu 31. 1. 1879 u obitelji imućnog [[Židovi u Hrvatskoj|židovskog]]<ref>Snješka Knežević, 2011., str. 178</ref><ref>Ivo Goldstein, 2005., str. 287</ref><ref>Ognjen Kraus, 1998., str. 136</ref> graditelja i poduzetnika [[Herman Ehrlich|Hermana Ehrlicha]]. Građevna tvrtka Ehrlich je početkom stoljeća, vođena Hugovom braćom, inženjerima graditeljstva, Adolfom, Ernestom i Đurom, prerasla od skromne obiteljske obrtničke firme u jednu od tada najimućnijih građevinskih tvrtki u Zagrebu, koja se uz projektiranje i realiziranje tada jedina bavila i njihovim financiranjem.<ref name="žd">Žarko Domljan, 1979.</ref>
 
[[1897]] godine, slijedeći obiteljsku tradiciju, Ehrlich je upisao u [[Beč|Beču]]u, kao i brat mu Đuro, Visoku tehničku školu kod arhitekta [[Karlo König|Karla Königa]]. U Königovom atelijeru Ehrlich je tijekom školovanja radio kao suradnik. König je u to vrijeme bio jedan od istaknutijih predstavnika bečkog historicizma i sljedbenika [[Heinrich Ferstel|Heinricha Ferstela]], autora čitavog niza poznatih bečkih građevina, koje će putem posrednika utjecati i na [[historicizam|historicističku]] izgradnju grada Zagreba tijekom druge polovine [[19. vijek|19.]] odnosno početkom [[20. vijek|20. stoljeća]].<ref name="žd"/>
 
== Na izvorištu modernosti ==
Ehrlich se poput arhitekta [[Stjepan Podhorsky|Stjepana Podhorskog]] opredjelio za konzervativnu struju, a sa čijom će doktrinom nešto kasnije obojica doći u ideološki sukob djelovanjem u [[Klub hrvatskih arhitekta|Klubu hrvatskih arhitekta]]. Članovi "Kluba hrvatskih arhitekta" su bili arhitekti [[Viktor Kovačić]] i [[Vjekoslav Bastl]], obojica učenici glasovitog [[Otto Wagner|Otta Wagnera]]. Time započinje i prvo razdoblje hrvatske arhitektonske moderne. Nakon završenog studija Ehrlich je ostao u Beču gdje je dobio namještenje u atelijeru Humberta Walchera, stručnjaka za restauriranje povijesnih dvoraca. Sa Walcherom Ehrlich je radio na obnovi [[Dvorac Kreuzenstein|dvorca Kreuzenstein]] kraj [[Korneuburg]]a. Iz tog razdoblja potiče i najranije potpisan Ehrlichov projekt pročelja hotela u [[Gaming]]u. [[1907]] godine Ehrlich je napravio svoj prvi projekt vezan uz grad Zagreb. Bio je to natječajni projekt za novu Vladinu palaču na [[Trg svetog Marka (Zagreb)|Markovom trgu]], a na kome su također sudjelovali arhitekti Kovačić i [[Stjepan Podhorsky|Stjepan Podhorsky]].<ref name="žd"/>
 
== Vila Karma ==
 
== Atelijer Kovačić i Ehrlich ==
[[1909]] godine Ehrlich se vratio u Zagreb, gdje je jedno vrijeme radio kao suradnik u obiteljskom poduzeću. [[1910]] udružio se s Viktorom Kovačićem osnovavši zajedničko građevinski [[Biro Kovačić i Ehrlich]]. Ta suradnja je trajala do [[1915]] godine, kada je zbog [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Ehrlich bio pozvan u [[Austro-Ugarska|Austro-ugarsku vojsku]]. Udruživanje Kovačića i Ehrlicha, uz osnivanje "Kluba hrvatskih arhitekata", bio je jedan od ključnih trenutaka za afirmaciji moderne arhitekture u Hrvatskoj. Početak Ehrlichove suradnje s Kovačićem je bio obilježen trima regulacijama. Prva je bila regulacija "Jezuitskog trga", koju Ehrlich realizira uz znatne izmjene prema Kovačićevom projektu. Istovremeno s "Jezuitskim trgom", Ehrlich samostalno radi i na projektu regulacije "[[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayerovog]] šetališta". Treći projekt iz tog razdoblja vezan je uz regulaciju "Vrazova šetališta".<ref name="žd"/>
Tijekom zajedničke suradnje Kovačića i Ehrlicha realizirano je više stambenih višekatnica i obiteljskih kuća, a od kojih svakako valja istaknuti dvije višekatne uglovnice u [[Antun Mihanović|Mihanovićevoj]] ulici, stambeno-poslovnu zgradu na uglu [[Ilica|Ilice]] i [[Andrija Medulić|Medulićeve]], stambeno-poslovnu zgradu u Ilici 100, te obiteljske kuće "Bauer" u [[Vladimir Nazor|Nazorovoj]] 6, "Rado" na Rokovom perivoju 7 i "Ehrlich" na Tuškancu.<ref name="žd"/>
 
== Samostalan rad ==
Nakon završetka rata Ehrlich je proživljavao teško financijsko razdoblje. Svoj atelijer je smjestio u sobu obiteljskog poduzeća "Adolf i Ernest Ehrlich" u [[Pavao Hatz|Hatzovoj]] ulici. [[1921]] godine njegova se materijalna situacija popravila utoliko da je Ehrlich proširio svoj atelijer, a koji je za koju godinu postao jedan od najjačih prema broju narudžbi i namještenika. U tom razdoblju Ehrlich je većinu svojih ostvarenja projektirao u duhu eklektičkog manirizma, a kome je ostao vjeran sve do kraja [[1920]]-tih, kada se poput [[Edo Šen|Ede Šena]] i [[Rudolf Lubynski|Rudolf Lubynskog]], a pod utjecajem mlađe generacije hrvatskih arhitekata, priklonio funkcionalističkim i konstruktivističkim rješenjima slobodno oblikovanih tlocrtnih koncepcija i pročišćenih ploha pročelja. U duhu eklekticizma Ehrlich je tijekom 1920-tih izveo čitav niz značajnih stambenih i poslovnih objekata. Jedna od najranijih adaptacija i nadogradnja je bila uglovna bankovna zgrada u [[Osijek|Osijeku]]u 1921 godine.<ref name="žd"/>
 
Na sličan način Ehrlich je rješio i višekatnu poslovno-stambenu uglovnicu "Slavenske banke", na uglu Vlaške i [[Drašković|Draškovićeve]]eve ulice u Zagrebu. Stanoviti odmak od eklekticizma, odnosno korak ka modernističkom purizmu, Ehrlich je postigao realizacijom projekta "Prve hrvatske obrtne banke" u Ilici 38, [[1925]] godine, a čije je pročelje u potpunosti lišeno historicističkih reminiscencija, izuzev potkrovnog vijenca koga nose profilirane konzole. Daljnji korak ka potpunom pročišćavanju Ehrlich je postigao projektom "Jugoslavenske udružene banke" u [[Beograd|Beogradu]]u [[1930]] godine. Od ostalih Ehrlichovih gradnji iz tog razdoblja treba svakako izdvojiti stambenu četverokatnicu za svojeg brata Ernesta u Varšavskoj 2 i 2a [[1924]] godine, te adaptaciju i nadogradnju palače "Bombelles" u Opatičkoj 4, a u koju je kasnije smjestio svoj atelier.<ref name="žd"/>
 
== Palača Burze ==
[[FileDatoteka:HNB Zagreb.jpg|thumb|Palača Burze, idejni projektant Viktor Kovačić, završio Hugo Ehrlich.|250px]]
Tijekom jeseni 1924 godine, kada su radovi na izgradnji zgrade zagrebačke "[[Hrvatska narodna banka|Burze]]" bili u punom tijeku, umro je njezin idejni projektant, arhitekt Kovačić. Kako bi radovi bili nesmetano nastavljeni, njeno dovršenje je bilo povjereno Ehrlichu. On je uz suradnju arhitekata [[Alfred Albini|Alfreda Albinija]], [[Stjepan Gomboš|Stjepana Gomboša]] i [[Juraj Meniga|Jurja Meniga]] u potpunosti dovršio tu gradnju. Uz poštivanje temeljnog Kovačićevog arhitektonskog koncepta, Ehrlich je izradio i realizirao projekte njenog unutrašnjeg uređenja. Radovi na "Burzi" dovršeni su u lipnju [[1927]] godine.<ref name="žd"/>