Huai Kha Khaeng – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m fixing dead links
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 13:
Rezervat divljine Huai Kha Khaeng je osnovan 1972. godine i od 1992. godine ima površinu od od 257.464 hektara<ref>[http://web.archive.org/web/20080718173235/http://www.unep-wcmc.org/sites/wh/huaikk.html Huai Kha Kaeng na IUCN-ovim stranicama] - povijest i odlike {{en icon}} Preuzeto 30. lipnja 2011.</ref>. Ovo područje je uglavnom planinsko, sastavljeno od vapnenačkih stijena ispresijecanih [[granit]]om, [[kvarcit]]om i [[škriljevac|škriljevcem]]. Visina u parku varira od 250 do 1.678 metara.
 
Uglavnom je prekriven [[tropska kišna šuma|tropskim kišnim šumama]] i [[zimzelene biljke|zimzelenim]] [[šuma]]ma. Sveukupno u parku obitava oko 400 vrsta ptica (kao što su [[Divlja kokoš]] [[Zeleni paun]] (''Pavo muticus''), [[Sivi paun]] (''Polyplectron bicalcaratum'') i svih 6 vrsta [[Kljunorošci|kljunorožaca]] koji su zabilježeni u jugoistočnoj Aziji), 96 vrsta reptila i 43 vrste vodozemaca, te 120 vrsta sisavaca (kao što su [[Azijski mrki medvjed]] (''Ursus thibetanus''), [[Malajski medvjed]] (''Ursus malayanus''), [[Azijski slon]] (''Elephas maximus''), [[Gaur]] (''Bos gaurus''), [[Tigar]] (''Panthera tigris''), [[Leopard]] (''Panthera pardus''), [[Oblačasti leopard]] (''Neofelis nebulosa''), [[Giboni]] (''Hylobates lar''), [[Indijski sambar]] (''Rusa unicolor''), [[Makaki]] (''Macaca'')) i 113 vrsta riba.
 
== Izvori ==
{{izvori}}
* Reiner Buergin, [http://www.sefut.uni-freiburg.de/pdf/WP_9.pdf Contested heritages: Disputes on people, forests, and a World Heritage Site in globalizing Thailand], 2001., SEFUT Working Paper 9, ISSN 1616-8062, Freiburg: University of Freiburg. (PDF)
 
== Vanjske veze ==
* [http://web.archive.org/20070929091037/www.dnp.go.th/p_wildlife/Sanctuarywave/Datasanisbn/kha-khang.pdf Rezervati divljine Tajlanda] (taj.)
* [http://web.archive.org/20070929090704/www.dnp.go.th/p_wildlife/Sanctuarywave/Huaikha3.pdf Članak o rezervatu divljine Huai Kha Khaeng], Royal Gazette br. 109., 30. 12. 1992., poglavlje 126. {{en icon}}