Historija filozofije – razlika između verzija

U pojmu '''historija filozofije''' postoji dvoznačnost, ovisno o tome na koji dio stavljamo naglasak: na '''filozofiju''' (gdje istraživač, kao filozof odnosno "onaj koji ljubi mudrost", istražuje misli svojih prethodnika da bi produbio vlastito mišljenje) ili na '''historiju''' (gdje filozofe, njihove ideje i škole istražujemo kao objektivne povijesne pojave). Naravno, obje vrste istraživanja često se ne mogu apsolutno razlikovati.

 

Mnogi pregledi povijesti filozofije pate od pretjeranog "eurocentrizma". Iako za to ima nekih razloga, dosege mislilaca drugih civilizacija ne smijemo posve isključiti.

 

 

Za druge civilizacije (starog "bliskog istoka", te zatim posebno indijska i kineska) možemo reći da poznaju "filozofsko mišljenje", tj. način mišljenja baziran na ljubavi prem mudrosti, diskusiji i logici, ali ne i "filozofiju" kao samostalnu djelatnost.

Razvoj filozofije na zapadu bilježi, međutim, znatnu prazninu tijekom oko pet stoljeća, od VI. do XI. st. Tu prazninu popunjavaju [[Arapi|arapski] filozofi, koji čuvaju grčka dostignuća. Vlastito kulturno nasljeđe kršćani su kasnije preuzeli od Arapa (vidi: [[Toledo#Prenos arapske učenosti na zapad]]. Oni su raspravljali o filozofskim i teološkim problemima o kojime tek nekoliko stoljeća kasnije europska [[skolastika]] biva sposobna raspravljati. Zato u svaki prikaz povjesti "zapadne" filozofije moraju biti uključeni.

 

Prvi koji je sustavno proučavao učenja svojih prethodnika, i nastojao ih sustavno i objektivno prikazati, bio je [[Aristotel]]. Njemu zahvaljujemo mnoge obavijesti o koncepcija pred-sokratovskih filozofa, čiji su izvorni radovi izgubljeni. On u svojim djelima dijalektički preispituje gledišta svojih prethodnika, da bi pripremio razvoj vlastitog.

 

Aristotelovi učenici i nastavljači u peripatetičkoj školi nastavili su s takvim pristupom. Tako nastaju zbirke prikaza dostignuća raznih posebnih disciplina: [[matematika|matematike]], [[astronomija|astronomije]], [[fizika|fizike]], [[medicina|medicine]] idr, pa onda i filozofske [[doksografija|doksografije]].

 

Najpoznatiji među tim kompilatorima je [[Diogen Laertije]], čija je knjiga sačuvana. Mišljenja raznih filozofa navode se kao datosti, bez pokušaja da se sagledaju u međusobnom odnosu i povijesnom kontekstu. Podjednaku pažnju pridaje ključnim filozofskim tezama, duhovitim izrekama i banalnim anegdotama iz života slavnih filozofa. Takvih kompilacija, naslovljenih "zrnca mudrosti" isl, ima i danas.

 

 

Takav je prikaz naravno u opasnosti da se zanemari znanstvena skrupuloznost historičara i prikaz povijesnog razvoja filozofije podredi jednom određenom stanovištu – jednoj posebnoj filozofiji, koja u takvom pristupu postaje [[ideologija]].

 

To je slučaj upravo s najznačajnijim utemeniteljem discipline, [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|G.W.F. Hegelom]]. Uz ''Filozofiju povijesti'' (Philosphie der Geschihte), objavljenu za njegova života, posmrtno je, 1833-1836, po zapisnicima njegovih predavanja izdana ''Povijest filozofije'' (Geschihte der Philosophie).

 

Ovo je djelo posve podređeno funkciji razrade Hegelovom vlastitog sustava. Misli pojedinih filozofa on razmatra kao "momente" u povijesnom kretanju duha. Posebne povjesne tvorbe duha (a to uključuje ne samo filozofiju nego i sve znanosti, moral, pravo, religiju, državu idr) dijalektički se razvijaju, preobražavaju i prevladavaju tijekom povijesti, vodeći do apsolutnog duha koji u potpunosti spoznaje sebe samog i smiruje se u savršenom znanju, u Hegelovom filozofskom sustavu. Hegel često iskrivljuje povijesne činjenice da bi ih ugurao u [[Prokrustova postelja|Prokrustovu postelju]] svog sustava.

 

 

=== Filozofski elementi u starim religijama Azije i Egipta ===

=== Velika duhovna prelomnica oko 600. g.pne. ===

=== Kineska filozofija ===

 

=== Indijska filozofija ===

 

=== Zapadna tradicija ===

==== Razdoblja ====

 

: '''''[[Antička filozofija]]'''''

Uobičajena je podjela antičke filozofije na pet razdoblja, prema glavnim problemima kojima su se filozofi u određeno doba bavili: kozmološko, antropološko, ontološko ili sistemsko, etičko i religijsko razdoblje.

 

## [[Miletska škola]]

##* [[Tales]] (624. pne. - 547. pne.)

##* [[Filon]]

## [[Neoplatonizam]]

## Kršćanstvo i filozofija

 

 

::''renesansa''

 

:: ''empirizam''

 

::''racionalizam''

 

:: ''prosvjetiteljstvo''

* [[Jean Jacques Rousseau]] (1712 - 1778)

* [[Giambattista Vico]] (1668 - 1744)

 

:: ''klasični njemački idealizam''

 

:: ''marksizam''

 

:: ''fenomenologija i filozofija egzistencije''