Helenistička Grčka – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 1:
{{Historija Grčke}}
 
[[imageDatoteka:Nike von Samothrake.png|thumb|left|Nika sa Samotrake - [[Luvr]]]]
'''Helenistička Grčka''' ( [[ 323. pne.]] -[[146. pne.]] ) predstavlja Grčku od smrti [[Aleksandar Makedonski|Aleksandra Makedonskog]] [[323. pne.]] do rimskog osvajanja Grčke [[146. pne.]] Uspostavljanje rimske vlasti nije narušilo kontinuitet helenističkog društva i kulture, što ostaje nepromenjeno sve do pojave [[hrišćanstvo|hrišćanstvo]]. Ipak rimska vlast je značila kraj grčke političke nezavisnosti.
Tokom helenističkog perioda smanjen je značaj matične Grčke, tačnije teritorije koju su Grci naseljavali u prethelenističkoj eposi. Veliki centri helenističke kulture su bili [[Aleksandrija]] i [[Antiohija]], prestolnice [[Ptolemejski Egipat|Ptolemejskog Egipta]] i [[Seleukidi|Seleukidske]] Sirije.
 
== Makedonska dominacija ==
[[Aleksandar Makedonski|Aleksandrova]] osvajanja imala su dalekosežne posledice po grčke gradove-države. Beskonačni sukobi tih polisa, koji su karakterisali IV i V vek pne. postali su beznačajni. Grčki horizonti su bitno prošireni. Počela je velika emigracija u nova grčka kraljevstva na istoku. Mnogi posebno mladi i ambiciozni Grci sele se u [[Aleksandrija|Aleksandriju]], [[Antiohija|Antiohiju]] i mnoge druge nove helenističke gradove. Sele se čak do današnjeg Afganistana i Pakistana, gde su [[Grčko-Baktrijsko kraljevstvo]] i [[Indo-Grčko kraljevstvo]] preživeli do prvog veka pne.
 
Grci su kroz poraze grčkih gradova od Filipa i [[Aleksandar Makedonski|Aleksandra Makedonskog ]] naučili da polisi nikada neće više biti sile same za sebe. Videli su da se hegemoniji Makedonije i država naslednica mogu suprostaviti samo ako se polisi ujedine. Grci su mnogo cenili svoju nezavisnost tako da nisu ni razmatrali ujedinjenje.
 
Posle Aleksandrove smrti dolazi do borbe za vlast njegovih generala [[dijadosi|dijadosa]] ("nasljednika"). Ta borba se pretvorila u ratove i u cepanje Aleksandrovog carstva na više novih kraljevina. [[Makedonija]] je pripala [[Kasandar|Kasandru]], sinu Aleksandrovog generala [[Antipater]]a. [[Kasandar]] posle nekoliko godina borbe postaje glavni u Grčkoj i osniva novu prestonicu Makedonije u Solunu.
Red 14:
Kasandru se suprostavlja drugi dijadoh [[Antigon]], koji je vladao [[Anadotolija|Anadolijom]]. [[Antigon]] obećava grčkim gradovima da će im obnoviti slobodu, ako ga podrže. To je dovelo do uspešnih pobuna protiv Kasandra. Antigonov sin [[Demetrije Poliorket]] [[307. pne.]] zauzima Atinu i vraća demokratski sistem vlasti. Koalicija [[Kasander]]a i [[Seleuk]]a pobeđuje [[Antigon]]a [[301. pne.]] u [[bitka kod Ipsa|bici kod Ipsa]].
 
Kasandar umire [[298. pne.]], a njegovi sinovi se pokazuju slabim, pa [[Demetrije Poliorket]] postaje kralj Makedonije [[294. pne.]] Protiv Demetrija se udružuju [[Lizimah]], [[Pir]] i [[Ptolemej]]. On napušta Makedoniju [[288. pne.]] , pa Lizimah i Pir postaju zajednički kraljevi Makedonije, a Grčku daju Demetrijevu sinu [[Antigon II|Antigonu II]].
Lizimah i Pir isteruju Antigonu II iz Atine u Tesaliju,a onda [[Lizimah]] isteruje i Pira iz Makedonije. [[Seleuk]] pobeđuje [[Lizimah]]a u bici kod Korupedija u [[Lidija|Lidiji]] [[281. pne.]] .
 
[[imageDatoteka:Laocoön_and_His_Sons.jpg|thumb|300px|left|Laokon i njegovi sinovi, statua iz kasnog helenizma]]
 
== Antigon II ==
Demetrijev sin [[Antigon II ]] postaje kralj Makedonije. Pobeđuje [[Gali|Gale]], koji su izvršili invaziju grčkih zemalja. Bitka protiv Gala ujedinila je [[Antigonidi|Antigonide]] iz Makedonije i [[Seleukidi|Seleukide]] iz Antiohije. Savez te dve kraljevine je bio takođe uperen protiv najbogatije države helenskog sveta Ptolemejevog Egipta.
 
[[Antigon II ]] vlada do svoje smrti [[239. pne.]] a Antigonidi posle njega zadržavaju makedonski presto do [[146. pne.]], tj rimskog osvajanja Grčke. Vladavina [[Antigonidi|Antigonida]] nad grčkim gradovima bila je i sa prekidima. Drugi vladari, a posebno [[Ptolemejidi]], poticali su i finansirali antiakedonske aktivnosti u Grčkoj, a sve sa ciljem da se potkopa vlast Antigonida. [[Antigon II]] je postavio garnizin na veoma važno strateško mesto [[Korint]]. [[Atina]], [[Rodos]], [[Pergam]] zadržali su svoju nezavisnost, a drugi polisi u matičnoj Grčkoj formiraju [[Etolski savez]] i [[Ahajski savez]], da bi branili ukidanje ograničene nezavisnosti, ugrožen naročito od strane Makedonije. [[Sparta]] je takođe bila nezavisna, ali nije ulaztila u saveze.
 
[[Ptolemej II ]] je [[267. pne.]] nagovorio Grke da ustanu protiv [[Antigon II|Antigona]]. Taj usatanak je poznat kao [[Hremonidski rat]] po atinskom vođi Hremonidu. [[Atina]] i polisi su pobeđeni i gube nezavisnost i demokratske institucije. Atina prestaje biti politički faktor u Grčkoj, iako je ostala najveći i najbogatiji grad.
 
== Filip V Makedonski ==
 
[[Antigon II ]] je umro [[239. pne.]], a posle njegove smrti slede nove pobune polisa [[Ahajski savez|Ahajskog saveza]]. [[Demetrije II]] (sin Antigona II) umire [[229. pne.]] ostavljajući dete [[Filip V Makedonski|Filipa V]] kao kralja i [[Antigon III Doson|Antigona III Dosona]] kao regenta. [[Ahajski savez]] je bio nominalno podanik Ptolemejevog Egipta, a u stvari su bili nezavisni i kontrolisali su većinu južne Grčke. [[Sparta]] je bila neprijatelj Ahajaca i [[227. pne.]] Sparta zauzima Ahaju. [[Antigon III Doson]] pobeđuje Spartance [[222. pne.]] i anektira Spartu, što je bilo prvi put da je [[Sparta]] okupirana od strane sile.
 
[[Filip V Makedonski]] dolazi na vlast [[221. pne.]] i bio je poslednji makedonski vladar koji je imao sposobnost i mogućnost da ujedini Grčku i sačuva njenu nezavisnost od sve veće rimske moći. Pod njegovim uticajem i vođstvom sklapa se mir u Naupaktu [[217. pne.]], kojim se završavaju sukobi makedonskih i grčkih saveza. Tada je on kontrolisao celu Grčku osim Atine, Rodosa i Pergama.
 
[[Filip V Makedonski]] stvara savez [[215. pne.]] sa rimskim neprijateljem [[Kartagina|Kartaginom]]. Time Rim po prvi put dolazi da se meša u grčke poslove. Rim odvlači gradove ahajskog saveza i stvara savez sa [[Rodos]]om i [[Pergam]]om, koji je bio najjača sila u Maloj Aziji. [[Prvi makedonski rat]] je izbio [[212. pne.]] , a završava neodlučno, ali [[Makedonija]] je postala neprijatelj Rima. Rimski saveznik [[Rodos]] kontrolisao je egejska ostrva.
 
Rim je pobedio [[Kartagina|Kartaginu]] [[202. pne.]] ,pa je imao slobodne ruke da se okrene istočno, kad su ga pozvali rimski saveznici [[Rodos]] i [[Pergam]]. [[Drugi makedonski rat]] izbija [[200. pne.]] u osnovi zbog toga jer je Rim smatrao da je Makedonija potencijalni saveznik [[Seleukidsko carstvo|Seleukidskog carstva]], koje je bilo najveća sila Istoka. Mnogi saveznici napuštaju [[Filip V Makedonski|Filipa V]] pa ga prokonzul [[Tit Kvinkcije Flaminin]] pobeđuje [[197. pne.]] u bici kod Kinoskefala.
 
Srećom po Grke, [[Tit Kvinkcije Flaminin]] je bio umeren čovek i obožavatelj grčke kulture. [[Filip V Makedonski]] je trebao predati flotu i postati rimski saveznik. Bio je pošteđen težih mirovnih uslova. Iako je formalno proglasio grčke gradove slobodnim [[Tit Kvinkcije Flaminin]] je postavio rimske garnizone u [[Korint]] i [[Halkida|Halkidu]]. Sloboda koju su obećavali Rimljani bila je iluzija. Svi gradovi sem [[Rodos]]a uključeni su u novi savez kontroliran od Rima, a demokratije su zamenjene aristokratskim vladama u savezu sa Rimom.
 
== Uspon Rimske Republike ==
[[imageDatoteka:Colossus_of_Rhodes.jpg|right|thumb|250px|''Kolos sa Rodosa'', gravira iz 16. veka Martina Hemskerka, iz njegove serije o [[Sedam svetskih čuda]].]]
 
Između Rima i [[Seleukidi|Seleukidskog]] kralja [[Antioh III|Antioha III]] izbija rat. Neki grčki gradovi smatraju [[Antioh III|Antioha III ]] spasiocem od rimske vlasti, a Makedonija je bila saveznik Rimu. [[Antioh III]] je poražen [[191. pne.]] u [[bitka kod Termopila|bici kod Termopila]]. Tokom tog rata rimska vojska je prvi put prešla u Aziju, gde su pobedili Antioha [[190. pne.]] u [[bitka kod Magnezije|bici kod Magnezije]]. Grčka se sad nalazila na rimskim linijama komunikacija prema istoku, a rimska vojska je postala stalno prisutna.
 
Rim se u sve počeo mešati. Bilo koja pobeđena strana u unutrašnjim grčkim sporovima žalila se Rimu. Time se Rim sve više mešao u unutrašnje stvari. [[Makedonija]] je još uvek bila nezavisna, iako je bila rimski saveznik. [[Filip V]] umire [[179. pne.]] , a nasleđuje ga sin [[Persej]], koji kao i svi makedonski kraljevi mašta o ujedinjenju Grčke pod makedonskom vlašću. Makedonija je bila preslaba za takve ciljeve. Rimski saveznik [[Eumen II]] iz [[Pergam]]a uverava [[senat]]ore da Persej predstavlja opasnost za rimske pozicije.
== Kraj grčke nezavisnosti ==
[[imageDatoteka:Wenuszmf.jpg|thumb|120px|left|Miloska Venera]]
 
Rim proglašava rat protiv Makedonije [[171. pne.]] i u Grčku dolazi 100.000 rimskih vojnika. [[Makedonija]] nije mogla skupiti ni približno toliko jaku vojsku. Persej nije uspevao da dobije pomoć ostalih grčkih polisa. Međutim loše rimsko vojno vođstvo omogućava Makedoniji da se drži tri godine protiv brojnijih Rimljana. Na čelo rimske vojske u Grčkoj [[168. pne.]] dolazi [[Lucije Emilije Paul]] pa u [[bitka kod Pidne|bici kod Pidne]] nanosi Makedoncima težak poraz. Uhvaćen je Persej i poslan u Rim: nešto kasnije, umro je u tamnici. Makedonsko kraljevstvo je razbijeno na male državice. Kažnjeni su svi polisi, koji su pomagali Makedoniju. Čak su i rimski saveznici [[Rodos]] i [[Pergam]] izgubili nezavisnost.
Red 54:
 
Konačni pad Grčke dolazi [[88. pne.]] ,kada je pontski kralj [[Mitridat VI]] ustao protiv Rimljana i pobio 80.000 Rimljana i rimskih saveznika u gradovima Male Azije koje je prethodno osvojio. Iako [[Mitridat VI]] nije bio Grk, mnogi grčki gradovi (uključujući Atinu) zbacuju pro-rimsku vlast i pridružuju se Mitridatu. Kada je [[Lucije Kornelije Sula]] proterao Mitridata iz Grčke, Rimljani su se osvetili nekim grčkim gradovima.
== Umetnost u doba helenizma ==
Ranom helenizmu pripada jedno od najboljih i u svojoj vrsti najuspelijih vajarskih dela celokupne antičke umetnosti. To je figura [[Nika sa Samotrake|Nike sa Samotrake]] ("pobeda"), koja među antičkim skulpturama Luvra zauzima jedno od najistaknutijih mesta.
Tom dobu pripada i [[Miloska Venera]] , koja zapravo predstavlja Afroditu sa ostrva [[Milos]]. Skulptura "Laokon i sinovi" pripada kasnom helenističkom periodu.
[[Kolos sa Rodosa]] je jedno od [[sedam svetskih čuda]] iz doba helenizma. Sagrađen je u znak zahvalnosti zaštitniku Rodosa, nekom solarnom božanstvu, zato što je spasio grad od razaranja [[Demetrije Poliorket|Demetrija Poliorketa]], čiji nadimak znači "Gradobija".
 
== Vidi još ==
* [[Antička Grčka]]
* [[Seleukidsko carstvo]]
* [[Antigonidi]]
* [[dijadosi]]
{{Commonscat|Hellenistic age}}