Grčka narodnooslobodilačka armija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Fix
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 12:
|oficir3=za politička pitanja '''Andreas Cimas'''
|oficir4=legendarni vođa posljednjih godina rata '''[[Markos Vafiadis]]'''
|bitke=''Bitka kod Rika''<br />''Bitka kod Mikro Horija''<br />''[[Operacija Gorgopotamos]]''<br />''Bitka kod Fardikambosa''<br />''Bitka kod Saradapora"<br />"Bitka kod Porta"<br />''Osvajanje [[Kastorija, Kostur|Kastorije]]''<br />''Osvajanje vojnog [[aerodrom]]a [[Elefsina]]''
|odlikovanja=
}}
Red 30:
U jesen 1942, baš kad smo probili liniju kod El Alamejna, srušen je vijadukt kod Gorgopotamosa i jedini železnički put do Atine presečen je na šest kritičnih nedelja, tokom kojih neprijatelj nije bio u mogućnosti da koristi Pirej za ojačavanje svojih trupa u severnoj Africi tako malim rezervama kao što je već bio slučaj u južnoj Grčkoj. Široko rasprostranjene sabotaže komunikacija u junu i julu 1943. privremeno su odsekle dve nemačke divizije od glavnog fronta na Siciliji. To je znatno doprinelo sveukupnom planu, uspešnom iskrcavanju i zauzimanju ostrva.<ref name="Čitanka">[http://cdsee.org/jhp/pdf/workbook4_srb_ed2.pdf Istorijska čitanka, Drugi svetski rat]</ref>|Brigadni general Mayers, komandant britanske vojne misije u Grčkoj, o uticaju grčkog pokreta otpora na sveukupni tok rata}}
 
Jedne septembarske noći [[1942]]. , mala grupa [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskih]] komandosa iz [[SOE]] (Special Operations Executive), spustila se [[padobran]]ima blizu planine Giona u središnjoj Grčkoj. Grupu je predvodio [[brigadir]] Eddie Myers, sa zadatkom da dignu u zrak jedan od tri mosta (Gorgopotamos, Papadija, Asopos) na glavnoj željezničkoj pruzi. Planirano je da u akciji sudjeluju i dva glavna rivalska domaća pokreta otpora ELAS i [[EDES]], zbog poznavanja terena. Poslije detaljne analize izabran je most Gorgopotamos, jer je njegov popravak bio neobično težak i složen. No za uspjeh misije bilo je važno i ostvariti kontakt sa grčkim [[Gerila|partizanima]], ELAS-ov partizanski odred Dimos Karalivanos, je prva grupa sa kojom su [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanci]] uspostavili kontakt. Krajem oktobra, druga grupa [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskih]] komandosa, spuštena je padobranima u grčke planine, vođe te grupe komandosa bili su; Temis Marinos i [[pukovnik]] Christopher Woodhous. Njihov cilj bio je pronaći [[Gerila|partizane]] EDES-a i njihovog vođu Napoleona Zervasa, koji su politički bili bliži [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskom]] [[štab]]u za [[Bliski Istok|Bliski Istok]] u [[Aleksandrija|Aleksandriji]], oni su uspjeli uhvatiti kontakt, a uspjeli su i uvjeriti obadva rivalska pokreta da sudjeluju u akciji. Treba reći da su britanci nerado prihvatili suradnju sa ELAS-om koji je bio pro-[[komunizam|komunistički]] pokret, ali im je trebao jer je bio bolje organiziran i imao više boraca.
Nakon tog su se [[14. 11.|14. novembra]] u selu Vinijani ([[Prefektura Evritanija]]), prikupile snage za akciju; 12 britanskih diverzanata, ELAS-ovi borci (njih oko 150) i EDES-ovi borci (oko 60-65) i krenuli u akciju.
 
Za deset dana bili su kod mosta Gorgopotamos. U noći 25. novembra, u 23:00, otpočeo je napad grčkih partizana na [[Kraljevina Italija|talijanski]] [[garnizon]].
Poslije slabog otpora, talijanski garnizon se predao, [[diverzant|diverzanti]]i su postavili eksploziv, ELAS-ovi borci osiguravali su prilaze mostu, zasjedama da spriječe dolazak pomoći. Most je dignut u zrak u 03:00. Nakon toga svi su se povukli u selo Viniani.
 
Rušenje mosta Gorgopotamos, je pored Divezije na pogonu za proizvodnju [[teška voda|teške vode]] u [[Norveška|Norveškoj]] (Rjukana), bila jedna od najvećih gerilskih operacija u okupiranoj [[Evropa|Evropi]]. Rušenje mosta omelo je i strateški iznimno značajnu dostavu ratnog materijala [[Treći rajh|njemačkom]] [[Erwin Rommel|rommelovom]] [[Afrički korpus|afričkom korpusu]], koji je išao preko [[Grčka|Grčke]], i to za više tjedana i time pomogao da se odbrani [[Bitka kod El Alameina|El Alamein]].
 
== Od 1942. do 1943. ==
[[FileDatoteka:Gorgopotamos Bridge 1.jpg|thumb|right|250px|Most Gorgopotamos danas. Čelični stub menja onaj raznet tokom [[Operacija Harling|operacije Harling]].]]
 
Uspjeh akcije kod mosta Gorgopotamos pridonio je popularnosti i snaženju ELAS -a. Mnogi seljaci iz centralne Grčke pridružili su se ELAS-u, popularnosti ELAS-a doprinosila je i paradoksalna činjenica da oni nisu toliko potpomagani od strane britanaca kao favorizirani
[[EDES]]. Tokom zime [[1942]].-[[1943]]. brojne ELAS-ove jedinice osnivane su i po [[Tesalija|Tesaliji]] i [[Makedonija (Grčka)|Makedoniji]], i uskoro je čitav sjeverni planinski dio [[Grčka|Grčke]] potpao pod kontrolu ELAS-a i drugih [[Gerila|partizanskih]] grupa. Organizacija ELAS-ovih vojnih formacija, bez obzira na veličinu jedinice, bila je bazirana na - trojci, a to su bili; [[Kapetan (vojska)|kapetan]] (kapetánios) vođa jedinice izabran od samih boraca, vojni stručnjak (stratiotikós), obično je to bio bivši vojni oficir, on je bio odgovoran za taktičko planiranje i vojnu obuku, i politički vođa (politikós), najčešće je to bio član Grčke komunističke partije [[Komunistička partija Grčke|KKE]], on je ujedno bio i [[Narodnooslobodilačka fronta Grčke|EAM]]-ov predstavnik u jedinici.
 
Vođa ELAS-a [[Aris Veluhiotis]] vremenom je postajao legenda, koji je željeznom disciplinom stvorio i krupnije vojne formacije koje su se mogle suprostaviti i snažnijim
Red 51:
 
{{citiranje|„U Grčkoj uporedo postoje nacionalne grčke i komunističke bande. Ukupna jačina od 12—15.000 naoružanih lica verovatno je preuveličana. [...]
<br />
Komunistima još nedostaje stroža organizacija, ali ne može se poreći, da će sve veće osiromašenje i oskudica u životnim namirnicama postepeno znatno doprineti povećanju njihove moći.
<br />
Ipak, može se reći da je značaj grčkih bandi još uvek srazmerno mali. Uz pojačanu kontrolu za život važnih objekata, jedva bi se primećivala njihova razbojništva i pokušaji uznemiravarija. Prilikom rušenja železničke pruge Solun — Atina, koje je istovremeno izvedeno na 130 mesta, prvi put se pokazalo jedinstveno rukovođenje, koje se nalazi verovatno izvan Grčke.
<br />
Mora se računati sa stavljanjem svih komunističkih snaga pod komandu Tita. Postoje znaci za takav razvoj. Time će ove snage i u Grčkoj dobiti veći značaj.“<ref>[https://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE_%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%9A%D1%83_%D0%BD%D0%B0_%D0%91%D0%B0%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD%D1%83_1.11.1943. Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka o stanju na Balkanu 1.11.1943.]</ref>|Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka o stanju na Balkanu 1.11.1943.}}
 
== Planinska vlada ==
Na početku [[1944]]. [[Narodnooslobodilačka fronta Grčke|EAM]] - [[Grčka narodnooslobodilačka armija|ELAS]] kontrolirao je većinu teritorije [[Grčka|Grčke]], tako da je [[10. 3.|10. marta]], [[1944]]. osnovao '''Politički komitet nacionalnog oslobođenja''' (PEEA), poznatiji kao - Planinska vlada ([[grčki jezik|grčki]]: Κυβέρνηση του βουνού), zapravo treću grčku vladu, pored one kolaboracionističke u [[Atena|Ateni]], i one kraljevske u egzilu u [[Kairo|Kairu]].
Ciljevi ove vlade po njihovom temeljnom programu bili su; - ''inteziviranje otpora protiv okupatora, za potpuno nacionalno oslobođenje, za formiranje nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti zemlje i čišćenje zemlje od domaćih [[Fašizam|fašista]] i izdajnika''.
PEEA je izabrana od strane gotovo 2 000 000 [[grčka|grčkih]] građana, to je bilo prvi put u historiji Grčke da su i žene imale pravo glasa.
Ministri - ''Planinske vlade'' (PEEA), pokrivali su široki spektar političkih ideja od ljevice do centra.
 
== Početak građanskog rata ==
{{main|Grčki građanski rat}}
ELAS je postao vojno najsnažniji pokret otpora, kontrolirajući tri petine zemlje [[1944]]. i imajući u svojim redovima oko 800 oficira bivše Grčke kraljevske vojske.
ELAS je otpočeo borbu protiv ostalih pokreta otpora, a osobito protiv para vojnih formacija kolaboracionističke vlade u [[Atena|Ateni]]. Njegovo političko krilo [[Narodnooslobodilačka fronta Grčke|EAM]] počeo je sa napadima na - [[EDES]] pod optužbama za kolaboraciju sa okupatorima. No pravi razlog je bio vlast, ELAS je bio svjestan situacije da će iza rata [[EDAS]] uz pomoć [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanaca]] osigurati vojnu nadmoć. U tom trenutku [[EDAS]] je imao oko 3 000 boraca, a ELAS je imao snagu ravnu [[Grčka|Grčkoj]] nacionalnoj armiji. Manji okršaji odvili su se u [[Epir (region)|Epiru]], gdje je [[EDAS]] imao glavno uporište svog pokreta, kasnije je dolazilo do bizarnih trijangularnih bitaka između ELAS-a, EDAS-a i [[Nemci|Nijemaca]]. Sve je to navelo [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] agente da pregovorima navedu zaraćene strane na takozvani - ''sporazum o prekidu vatre iz Plake'', taj sporazum je razvrgnut ubistvom vođe rivalskog manjeg pokreta otpora [[EKKA]] - Dimitriosa Psarosa u do danas nerazjašnjenim okolnostima (taj događaj je i dan danas u Grčkoj predmet žestokih polemika i sukoba).
 
== Važnije ELAS -ove bitke ==
* Bitka kod Rika,
* Bitka kod Mikro Horija,
* Bitka kod Gorgopotamosa,
* Bitka kod Fardikambosa,
* Bitka kod Saradapora,
* Bitka kod Porta,
* Osvajanje Kastorije,
* Osvajanje vojnog [[aerodrom]]a [[Elefsina]]
 
== Poznati vođe ELAS-a ==
[[Datoteka:EAM-ELAS-EPON at Ano Liosia.jpg|mini|Spomenik grčkim partizanima u mjestu Ano Liosija.]]
* Aris Veluhiotis (Tanasis Klaras)
* Stefanos Sarafis
* [[Markos Vafiadis]]
* Karilaos Florakis
* Kostulas Agrafiotis (Nikos Kavrecos)
* Nikiforos (Dimitrios Dimitriu)
* Periklis (Giorgos Huliaras)
* Tanos (Fotis Mastrokostas)
* Pelopidas (Pandelis Laskos)
* Diamantis (Janis Aleksandru)
* Ahileas (Lambros Kuburas)
* Lefteris (Leuteris Cilijanis)
* Lambros (Spiros Bekios)
 
== Borbeni rezultati ==