Grgur Branković – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 178.221.24.156 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika 78.48.195.105
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 22:
'''Grgur Branković''' je najstariji sin [[Đurađ Branković|Đurađa Brankovića]] rođen [[1416]]. ili [[1417]]. godine. Pošto je brat Todor ([[1415]]-[[1428]].) umro godinu dana posle Đurđevog stupanja na presto, smatran je prestolonaslednikom.
 
Po dolasku na vlast Đurađ je potpisao sa Turcima vazalni ugovor po kome je dao neke već od turaka osvojene teritorije i plaćao harač Turcima kao i njegov ujak [[Stefan Lazarević]] a Grgur je bio obavezan da komanduje odredima koji pomažu Turke u pohodima. Posle pohoda na [[Solun]] [[1430]]. godine Grgur se u boju istakao i bio posebno nagrađen od sultana [[Murat II|Murata II]]. U to vreme Turci su pomogli Đurđu i zajedno sa Grgurom povratili izgubljene teritorije u [[Zeta (država)|Zeti]] koje je uzurpirao dalji rođak Balšića Stefan Maramonte.
 
Turski napad na srpsku prestonicu [[Smederevo]] počeo je [[1439]]. godine. Muratu II je dosadilo da Đurađ sve vreme sedi na dve stolice – ugarskoj i turskoj. Grgurova brat [[Stefan Branković |Stefan]] bio je zadržan u Turskoj kao talac, sestra [[sultanija Mara (Branković)|Mara]] je bila u Muratovom haremu a majka, otac i najmlađi brat Lazar krenuli su u bekstvo u Ugarsku. Grgur je sa narodom branio [[Smederevo]] uz pomoć svog ujaka Tome Kantakuzen. Posle tri meseca borbe utvrđeni grad je pao zbog nedostatka namirnica i Grgur se predao Turcima. Dobio je kao vazal veći deo zemlje koji je posedovao njegov deda [[Vuk Branković]]. Da ovo nije vazalstvo već sužanjstvo Turci su brzo pokazali jer su ga odveli u zatočeništvu kod brata [[Stefan Branković |Stefana]] koji je u Turskoj bio još od Marine „udaje“.
 
Kada je despotovina već bila u rasulu pod turskim naletom a samo Novo Brdo se još uvek branilo Đurađ se tajno dopisivao sa decom u Turskoj. Ovo je bio povod da Murat II [[1441]]. naredi oslepljenje Grgura i [[Stefan Branković|Stefana]] u dalekom gradu Tokatu, a uzrok je bilo stalno Đurđevo šurovanje sa Ugarima. Sultanija [[Mara Branković|Mara]], kada je saznala, molila je za poštedu braće i sultan se sažali ali već je bilo kasno jer glasnik nije stigao da javi poništenje kazne. Godine [[1443]]. Đurađ je na strani Ugara protiv Turaka i posle tog rata dogovara se sa sultanom da mu vrati srpske zemlje, gradove i zarobljene sinove. Kad je video slepe sinove Đurađ je pao u nesvest od žalosti.
Red 32:
Posle smrti Đurđa [[1456]]. Grgur sa sestrom Marom beži u Tursku kod sultana [[Mehmed II|Mehmeda II]] ne bi li spasao život od brata despota [[Lazar Branković|Lazara]] koji je za saradnju sa Ugarima. Zajedno sa sestrom koja ima zavidan ugled kog sultana traži despotsku titulu. Već [[1458]]. godine umro je i despot [[Lazar Branković|Lazar]] a Grgur sa Turcima i sinom Vukom napada Smederevo.
 
Posle dolaska Tomaševića na čelo despotovine, a zatim pada pod tursku vlast, živi neko vreme kod sestre, zamonašuje se pod imenom German pa ubrzo umire u Hilandaru [[16. 10.|16. oktobra]] [[1459]]. godine. Grgur je iz vanbračne veze dobio sina [[Despot Vuk Branković|Vuka]] – Zmaj Ognjenog Vuka, potonjeg titularnog srpskog despota.
 
{{DEFAULTSORT:Branković, Grgur}}