Gorna Orjahovica – razlika između verzija

'''Gorna Orjahovica''' ([[Bugarski jezik|bugarski]]: Горна Оряховица) je grad na sjeveru [[Bugarska|Bugarske]], smješen u Oblasti [[Oblast Veliko Trnovo|Veliko Trnovo]]. Grad se smjestio između gradova; [[Veliko Trnovo]] i [[Dolna Orjahovica]].

Na širem teritoriju grada, postoje ostatci jednog [[Tračani|tračkog]] naselja između Kamaka (''Kameno brdo'') i visoravni ''Arbanasi''. Stanovnici ovog naselja bili su pripadnici [[Tračani|tračkog]] plemena ''Krobizi''. Oni su podigli ''Utvrdu Kamaka'', koja je živjela od [[5. vijek pne.|5. stoljeća pne.]] do [[1. vijek pne.|1. stoljeća pne.]], kad su [[Rimsko Carstvo|Rimljani]] izgradili vlastitu utvrdu na ruševinama starije [[Tračani|tračke]]. Uz utvrdu se razvilo naselje koje je svoj ekonomski razvoj temeljilo na vinogradarstvu. Život ovog naselja tekao je ravnomjerno do dolaska [[Slaveni]] (6. - 7. st), nakon toga nema tragova nikakovog naselja sve do 12. st.

Nakon obnove bugarske države na kraju 12. st. , trebalo je nekako zaštititi glavni grad - [[Veliko Trnovo|Trnovgrad]], u tu svrhu podignuto je nekoliko utvrda, između ostalog i utvrda [[Orahovac|Rahovec]] (4 km sjeverozapadno od današnjeg grada). Rahovec je zapravo štitio cestu do [[Veliko Trnovo|Trnovgrada]], ime ''Rahovec' i znači - ''utvrda na cesti'' (od [[Perzijski jezik|perzijski]] ''rah'', znači 'cesta, put').

Za vrijeme [[otomansko Carstvo|otomanskih]] napada na Bugarsku, utvrda ''Rahovec'' je zauzeta nakon što joj je isušen vodeni opkop (tvrđava je ostala netaknuta). Utvrda Rahovec, živjela je sve do [[1444]] godine kada ju je poljski kralj [[Władysław Warneńczyk]] - razorio, za vrijeme svojeg dubokog prodora na [[otomansko Carstvo|otomanski]] teritorij. Nakon nje pojavila su se tri zasebna mala sela koja su postojala kroz stoljeća [[otomansko Carstvo|otomanske]] vlasti; Mala (Mala), Sredna (Srednja) i Goljama (Velika) Rahovica.

Za vrijeme ''Bugarskog nacionalnog preproda'' Gorna Orjahovica je izrasla u snažno i veliko privredno središte sjeverne Bugarske, zahvaljujući obrtništvu i tgovini. Razvitku je doprinio i veliki stočni sajam koji se održavao svakog petka, na kojem su se prodavali i poljoprivredni proizvodi, drvena građa i ugalj. Od [[1822]] godine djeluje crkvena škola u lokalnom manastiru, [[1827]] godine ta škola postala je javna, ali je tek od [[1835]] godine počela tako raditi. Od [[1850]] godine u gradu radi prva djevojačka škola, a od [[1859]] godine djeluje prva srednja škola općeg usmjerenja (gimnazija). ''Čitalište'' (Čitaonica, knjižnica i Dom kulture) otvorena je u gradu [[1869]] godine. Gorna Orjahovica proglašena je gradom [[1870]] godine, tada je imala 4 700 stanovnika, sa 1 200 kuća i 5 crkava.

Bugarski nacionalni heroj [[Vasil Levski]] osobno je organizirao revolucionarni komitet u Gornoj Orjahovici na početku [[1869]] godine, a kasnije je višekratno posjećivao grad. U vrijeme priprema za ''Aprilski ustanak'' Gorna Orjahovica je bila sjedište ''Prvog revolucionarnog okruga'' sa Stefanom Stambolovim kao vođom (Apostolom ustanka). Nakon neuspjeha ''Aprilskog ustanka'', [[Georgi Izmirliev]] ''Makedončeto'', jedan od lokalnih vođa ustanka, obješen je u središtu grada Gorna Orjahovica. Troje građana Gorne Orjahovice bili su pripadnici ustaničkog odreda [[Hristo Botev]] a njih 132 bili su pak pripadnici bugarskog dobrovoljačkog odreda za vrijeme [[Rusko-turski rat 1877.-1878.|Rusko-turskog rata 1877-1878]]. Ruska carska armija oslobodila je Gornu Orjahovicu od otomanske vlasti [[26. 6.|26. juna]] [[1877]] godine.

Ubrzo po oslobođenju grad se razvio u značajno prometno čvorište (naročito željezničko) sjeverne Bugarske. Današnja Gorna Orjahovica je i značajni turistički centar zbog blizine stare historijske bugarske prijestolnice [[Veliko Trnovo]], visoravni Arbanasi, sa brojnim manastirima i brojnim drugim atrakcijama (priroda, ruralna arhitektura).

Danas je Gorna Orjahovica sjedište velike bugarske tvornice šećera [http://zzavod.gelesoft.com/en_index.htm Sugar Plants Ltd.] Uz taj veliki pogon razvile su se i brojna mala poduzeća za proizvodnju slatkiša.