François Mitterrand – razlika između verzija

== Biografija ==

Ispočetka je politički pripadao nekoj vrsti centrista - srednjelinijaša, ali je vremenom sve više postajao [[Ljevica|ljevičar]], a od [[1956]]. postao je žestoki kritičar režima [[Charles de Gaulle|Charlesa de Gaullea]], kome se [[1965]]. na predsjedničkim izborima hrabro suprostavio kao zajednički kandidat socijalista i komunista. Kako je u prvom krugu osvojio 32 % glasova, primorao je de Gaullea na drugi krug izbora, što je za ono vrijeme bilo veliko iznenađenje.<ref name=brit/>

=== Prvi mandat [[1981]]. - [[1988]] ===

On i njegovi Socijalisti pobjedili su [[10. maj]]a [[1981]]., tadašnjeg predsjednika [[Valéry Giscard d' Estaing|Valéry Giscard d' Estainga]]a. Mitterand je na valu svog uspjeha, ubrzo nakon tog raspisao izbore i za parlament, pa je nakon njih ljevica imala većinu i u Narodnoj skupštini, što mu je omogućilo da položaj premijera povjeri svom kanditatu Pierre Mauroy, i tako provede obećane reforme.<ref name=brit/> A obećao je da će nacionalizirati financijske institucije i ključna industrijska poduzeća, kao i to da će podići minimalne plaće, povećati socijalnih davanja i ukinuti smrtnu kaznu. Što se vanjske politike tiče, tu je Mitterrand bio pomalo neobičan, zagovarao je relativno tvrdi stav prema [[SSSR|Sovjetskom Savezu]], a s druge strane održavao dobre i prijateljske odnose sa [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]].<ref name=brit/>

Mitterrandova tipična socijalistička ekonomska politika izazvala je rast [[inflacija|inflacije]] i čitav niz drugih problema, zbog tog je [[1983]]. njegova vlada pribjegla rezanju potrošnje.<ref name=brit/> Pa je tako do kraja prvog Mitterrandovog mandata, njegova Socijalistička partija praktički napustila socijalističku politiku u svim bitnim pitanjima, i zapravo usvojila ekonomski [[liberalizam]].<ref name=brit/> Kao rezultat tog zaokreta, partije desnice osvojile su na parlamentarnim izborima [[1986]]. većinu mjesta u Narodnoj skupštini. Zbog tog je Mitterrand morao ponuditi mjesto [[premijer]]a - [[Jacques Chirac|Jacquesu Chiracu]] vođi desničarske većine, a on je ostao [[predsjednik]]. Kod te podjele vlasti poznate kao suživot (cohabitation), Mitterrand je pored te pozicije zadržao za sebe i resor vanjske politike. Ali je nakon samo dvije godine uspio nanijeti težak poraz Chiracu na predsjedničkim izborima - [[1988]]., pa si je na taj način osigurao još jedan mandat od sedam godina.<ref name=brit/>

=== Drugi mandat [[1988]]. - [[1995]] ===

Koliko je god Mitterrand bio relativno uspješan na vanjskom planu, to nije bio na unutrašnjem, naročito što se tiče smanjenja kronično visoke francuske stope nezaposlenosti, koja se do [[1993]]., popela na dobrih 12%. Te negativne tendencije svoje vladavine, pokušao je amortizirati - pomalo bizarnim činom - [[1991]]. na položaj [[premijer]]a imenovao je partijsku kolegicu [[Edith Cresson]], pa je ona postala prva žena u francuskoj historiji koja je vršila tu dužnost. Ipak to mu nije puno pomoglo, jer su na parlamentarnim izborima [[1993]]. njegovi Socijalisti pretrpjeli poraz, pa je Mitterrand posljednje dvije godine svog drugog mandata morao raditi s vladom desnog centra na čelu s premijerom [[Edouard Balladur|Edouard Balladurom]]om.<ref name=brit> {{cite web