Francesco Guardi – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 5:
|širina_slike = 260px
|opis = ''Portet Francesca Guardija od Roberta Longhija iz 1764''
|datum_rođenja = [[5. 10.|5. oktobar]] [[1712]].<br />[[Venecija]], [[Mletačka Republika|Mletačka republika]]
|datum_smrti = [[1. 1.|1. januar]] [[1793]].<br />[[Venecija]], [[Mletačka Republika|Mletačka republika]]
|polje = [[slikarstvo]]
|praksa = [[Venecija]]
Red 17:
No za razliku od Canaletta njegove vedute venecije nisu bile toliko precizne u detaljima, već su bile više jedna impresija trenutka sa nejasno definiranim oblicima u pozadini i nestvarnim sjenama.
 
== Biografija ==
''Francesco Guardi'' rođen je u porodici venecijanskog slikara Domenica (rođen [[1678]].) nižeg plemića porijeklom iz [[Trentino|Trentina]]<ref name=gua/>. Nakon rane smrti oca [[1716]]., očevu bottegu preuzeo je najstariji sin [[Gian Antonio Guardi|Gian Antonio]] kojem su pomagala braća Niccolò i Francesco kad je stasao. Starija braća bili su prvi učitelji ''Francesca'', veće narudžbe su najvjerojatnije izvodili zajednički, - danas se većina tih djela pripisuju ''Francescu''.
Njegova sestra Maria Cecilia udala za cijenjenog slikara tog doba [[Giovanni Battista Tiepolo|Giovannija Battistu Tiepola]].<ref name=gua/>
 
''Francesco'' se [[1735]]. preselio u bottegu Micheleja Marieschija slikara veduta i venecijanskih žanr prizora (capricci,), u kojoj je radio sve do njegove smrti [[1743]].<ref name=gua/> Prvi njegov poznati rad su [[Freska|freske]] u luneti župne crkve u Vigo d'Anuania, u Trentinu iz [[1738]]., koji je naručio njegov ujak Pietro Antonio Guardi [[Župnik]] u crkvi. U tom poslu pomagao mu je stariji brat Gian Antonio. Prvi njegov popisani rad je oltarna slika ''Svetac klanja euharistiju'' (oko [[1739]].) koju je radio djelomično kopirajući oltarnu sliku [[Federiko Benković|Federika Benkovića]] ''Sveti Hijacint, Lovro i Bertrand'' iz [[1739]].
[[Datoteka:Francesco Guardi 053.jpg|thumb|260px|left|''Čudo dominikanskog sveca'' (1763), Kunsthistorisches Museum [[Beč]]]]
U tom razdoblju slika pejzaže i figuralne kompozicije. Njegove rane vedute su pod snažnim utjecajem [[Canaletto|Canaletta]] i [[Luca Carlevarijs|Luce Carlevarijsa]]. U tom periodu se oženio [[15. 2.|15. februara]] [[1757]]. sa Marijom Pagani, kćerkom slikara Mattea Paganija, te iste godine umro mu je stariji brat Gian Antonio i rodio prvi sin, Vincenzo (drugi sin - Giacomo, rođen je [[1764]].).
=== Francesco Guardi kao nezavisni slikar ===
Kao samostalni slikar radi [[1763]] u [[Murano|Muranu]], za crkvu San Pietro Martire, oltarnu sliku ''Čudo dominikanskog sveca'' pod jakim utjecajem [[Alessandro Magnasco|Alessandra Magnasca]] u njegovom kvazi-ekspresionističkom stilu.
 
Najzačajni zreli rad Francesca Guardija je serija od 12 slika zvanih ''Duždeva proslava'' iz [[1763]]. naslikanih u čast izbora [[dužd]]a [[Alvise Mocenigo IV|Alvise Moceniga IV]] U tom periodu, Francesco se oslobodio utjecaja Canaletta, što se može jasno uočiti na slici ''Piazzetta'' danas u [[muzej]]u [[Ca' d'Oro]] u Veneciji. U tom razdoblju (oko [[1778]].), naslikao je [[oltar]]nu palu s motivom ''Sv. Trojstvo se ukazuje sv. Petru i sv. Pavlu'' za [[parohija]]lnu crkvu u Roncegnu.
 
[[Mletačka Republika|Mletački]] senat je [[1782]]. naručio od Guardija šest platna u čast posjeta [[Rusko Carstvo|ruskog]] [[Prijestonasljednik|prijestolonasljednika]] [[Pavle, car Rusije|Pavla Petrovića]] i njegove žene Marije Feodorovne Veneciji.
Četiri slike iz te serije netragom su nestale već iste godine, istaga je ustanovila da su prodavane za 40 [[Dukat|cekina]]. Senat je ponovno naručio 4 slike od njega u spomen na posjet [[Papa|pape]] [[Pio VI|Pija VI]] Veneciji, koji je došao u maju.
 
Kao cijenjeni slikar primljen je za profesora na [[Gallerie dell'Accademia|Venecijansku Akademiju]] [[12. 9.|12. septembar]] [[1784]]. na kojoj je radio sve do svoje smrti. Dvije godine kasnije - [[1786]] umro mu je brat Nicolò. Pred kraj života Francesco Guardi počeo je slikati čisto kromatskim bojama, takve su mu slike; ''Koncert za damu'' iz [[1782]], danas u [[Minhen|Münchenu]] i ''Fasada palače sa stubištem'' danas u Accademia Carrarau [[Bergamo]]. Guardiju se sa potpunom sigurošću prispisuje i slika ''Požar nafte u San Marcuola'' koji se doista dogodio [[1789]].<ref>[http://www.wga.hu/frames-e.html?/html/g/guardi/francesc/4/guard409.html Web Gallery of Art, image collection, virtual museum, searchable database of European fine arts (1100-1850)<!-- Bot generated title -->]</ref>
 
Francesco Guardi umro je [[1. 1.|1. januara]] [[1793]]. u svom domu u [[Cannaregio|Cannaregiu]], nakon mjesec dana neprekidnog mirovanje u krevetu zbog upale pluća. Njegov sin Giacomo Guardi nastavio je voditi bottegu, oponašajući stil svog oca, sve do [[1829]], kad je prodao sve svoje i očeve slike i crteže ''Teodoru Correru'', osnivača poznatog venecijanskog muzeja
 
== Guardijevo slikarstvo ==
Guardijev način slikanja poznat je slikarstvo dodira (pittura di Tocco) - to je tehnika blagih i nježnih maštovitih poteza slikarskim kistom. U nešto blažoj formi tu slikarsku tehniku upotrebljavali su već [[Giovanni Piazzetta]] i [[Sebastiano Ricci]]. Po tom se njegovo slikarstvo bitno razlikuje od puno linearnijeg i arhitektonski puno preciznijeg Canalettovog slikarstva. Gurdijev stil će jedan vijek kasnije, postati ponovno visoko cijenjen od [[Francuzi|francuskih]] [[Impresionizam|impresionista]].
[[Datoteka:Francesco Guardi - View of the Giudecca Canal and the Zattere - Google Art Project.jpg|right|thumb|300px|''Pogled na lagunu prema Muranu iz Fondamenta Nuova'' (1757-1758) Ulje na platnu]]
Red 44:
[[Canaletto]], je slikao vedute glamuroznih objekata jedne imperijalne moćne republike, nasuprot njemu Guardijevi objekti se često gube i utapaju u tamnoj vodi lagune.<ref>[http://www.wga.hu/html/g/guardi/francesc/1/guard102.html San Cristoforo, San Michele and Murano, Seen from the Fondamenta Nuove by GUARDI, Francesco<!-- Bot generated title -->]</ref><ref>[http://www.wga.hu/html/g/guardi/francesc/1/guard105.html The Lagoon with Boats, Gondolas, and Rafts by GUARDI, Francesco<!-- Bot generated title -->]</ref> Metaforički Guardi je slikao Veneciju na njenom kraju, - dekadentnu i raspadajuću.
 
Francesco Guardi je bio jedan od posljednjih velikih venecijanskih slikara, koji je postigao priznanje tek u [[20. vijek]]u. On nije nastojao da naslika svaki predmet točno i precizno, umjesto tog on je želio naglasiti opće raspoloženje i atmosferu scene. No to baš nisu cijenili tadašnji posjetioci, koji su radije kupovali gotovo fotografski točne vedute Canaletta i [[Bernardo Bellotto|Bellotta]]. Tako da je njegovo puno vrednovanje došlo tek mnogo kasnije kad se počela vrednovati i čisto slikarska kvaliteta.
 
== Literatura ==
Red 50:
* Giuseppe Fiocco: ''Francesco Guardi'', [[Firenca]], [[1923]].
 
== Izvori ==
{{izvori}}
== Eksterni linkovi ==
{{Commonscat|Francesco Guardi}}
* [http://www.artcyclopedia.com/artists/guardi_francesco.html ''Francesco Guardi u Artcyclopedia''] {{en icon}}
* [http://www.wga.hu/frames-e.html?/bio/g/guardi/francesc/biograph.html ''Guardi, Francesco'' sa portala Web Gallery of Art] {{en icon}}
 
{{Lifetime|1712|1793|Guardi, Francesco}}
 
[[Kategorija:Italijanski slikari]]
[[Kategorija:Venecijanski slikari]]