Filioque – razlika između verzija

U nekim dijelovima [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] spominje se da Otac šalje Duha po Sinu ([[Djela apostolska]] 2,33; [[Poslanica Titu]] 3,6). Usto, kasnija teološka misao crkvenih otaca razvila je govor o ''istobitnosti'' triju osoba božanskog Trojstva koje ipak imaju zajedničku volju i zajedničko djelovanje u odnosu na van. Takve istine prihvaćene u kršćanstvu nisu našle svoje mjesto u vjerovanju.

 

Prvo svjedočanstvo o uvođenju spominjanja izlaženja Duha i od Sina daje pokrajinski crkveni sabor u [[Perzija|Perziji]] iz [[410]]. godine, što ga je održala [[Asirska Crkva Istoka]], te nije riječ o isključivo zapadnoj inovaciji.

 

Prvo službeno uvođenje izraza ''Filioque'' u Vjerovanje na Zapadu dogodilo se [[447]]. na pokrajinskom crkvenom saboru u [[Toledo|Toledu]] u [[Španija|Španjolskoj]]. Izraz se nalazio u pismu što ga je [[papa Lav I.]] uputio sudionicima sabora, odgovarajući na [[hereza|hereze]] s kojima su se suočavali. U prvom redu ovim se izrazom trebalo suprotstaviti [[arijanstvo|arijanskoj]] herezi koje je prevladavalo mađu [[germani|germanskim]] narodima. Na trećem saboru u Toledu [[589]]., [[Zapadni Goti|Vizigoti]] koji su tada ondje vladali, podlažu se Katoličkoj Crkvi i prihvaćaju Vjerovanje s dodatkom ''Filioque''.

 

Nakon što su ga prihvatili Vizigoti, ovaj dodatak prihvatili su kao dio Vjerovanja i [[Franci]], koji su pod vlašću [[Pipin Mali|Pipina Malog]] i [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] zauzeli dominantnu ulogu na Zapadu, osobito po Karlovoj krunidbi za cara [[800]]. godine.