Razlike između izmjena na stranici "F. W. Murnau"

Obrisano 7 bajtova ,  prije 5 godina
m/м
robot kozmetičke promjene
m/м (robot kozmetičke promjene)
|znameniti_filmovi = ''[[Nosferatu]]''
}}
'''Friedrich Wilhelm "Fritz" Murnau''' rođen kao Friedrich Wilhelm Plumpe ( [[Bielefeld]], [[28. 12.|28. prosinca]] [[1888|1888.]] - [[Santa Barbara (Kalifornija)|Santa Barbara, Kalifornija]], [[11. 3.|11. ožujka]] [[1931|1931.]]), bio je njemački filmski [[reditelj|redatelj]] [[Nijemi film|nijemih filmova]]. Murnau je bio jedan od najpoznatijih predstavnika [[ekspresionizam|ekspresionizma]] u filmskoj umjetnosti koji je primjenjivao nove koncepte upotrebe kamere i montaže, koje je sam razvio. Vjerojatno je najpoznatiji po filmu strave i užasa ''[[Nosferatu – Eine Symphonie des Grauens|Nosferatu]]'', obradi [[Bram Stoker|Bram Stokerove]]ove knjige ''[[Dracula|Drakula]]''.
 
= Život i djelo =
== Njemačka ==
Murnau odrasta u imućnoj građanskoj obitelji. Otac Heinrich Plumpe bio je vlasnik tvornice štofa u sjeverozapadnoj Njemačkoj a majka Otilie Volbracht je bila učiteljica. Poslije gimnazijskog obrazovanja u [[Kassel]]u, gdje je obitelj preselila 1892. kada je Murnau bio sedam godina star, studirao je [[filologija|filologiju]] i [[historija umjetnosti|povijest umjetnosti]] u [[Berlin]]u i [[Heidelberg]]u. Vila u kojoj su stanovali se često pretvarala u pozornicu za male komade, koje je režirao Murnau, i koji je već čitao knjige
[[Arthur Schopenhauer|SchopenhauerSchopenhauera]]a, [[Friedrich Nietzsche|Nietzschea]], [[William Shakespeare|Shakespearea]] i [[Ibsen]]a u dobi od 12 godina.<ref name = "Internet Trash">http://internettrash.com/users/murnau/murneng.htm Archived from March 24, 2005.</ref><ref>[http://books.google.ca/books?id=Vv3ZAAAAMAAJ&q=Ottilie+Volbracht+Heinrich+Plumpe&dq=Ottilie+Volbracht+Heinrich+Plumpe&hl=en]</ref>
 
Poznati redatelj Max Reinhardt zapazio ga je na jednoj studentskoj predstavi i nagovorio ga da pređe u njegovu glumačku školu. U njoj je Murnau postao prijatelj s [[Franz Marc|Franzom Marcom]], [[Else Lasker-Schüler]] i Hansom Ehrenbaum-Degeleom. Uzima umjetničko ime Murnau (po mjestu Murnau am Staffelsee), što također označava i jasan razlaz s roditeljima, koji nisu mogli prihvatiti njegov otvoreni [[homoseksualnost|homoseksualni]] životni stil, niti njegove glumačke i redateljske ambicije.<ref name = "TCM">http://www.tcm.com/tcmdb/person/137578 </ref> Murnau je bio 210 cm visok i imao je hladno ali autoritativno ponašanje.<ref>F.W. Murnau. Eisner, Lotte H. (1964). Le Terrain Vague. ASIN: B0029LAF1M</ref>
Tijekom prvog svjetskog rata Murnau je bio [[pilot]] u njemačkom zrakoplovstvu, sve dok nije namjerno ili zbog navigacijske pogreške sletio na neutralno [[švajcarska|švicarsko]] tlo. Interniran je u [[Andermatt]], gdje dobiva nagradu za režiju za postavu svog patriotskog kazališnog komada ''Marignano''.
 
1919. Murnau se vraća u [[Berlin]] i započinje karijerju filmskog redatelja. Njegov prvi film, ''Der Knabe in Blau'' ("Dječak u plavom"), bio je nadahnut slikom [[Thomas Gainsborough|Thomasa Gainsborougha]] s istim motivom, no kao i nekoliko drugih Murnauovih filmova, je izgubljen. Sa filmom ''Der Bucklige und die Tänzerin'' započinje plodnu suradnju sa [[scenarist]]om Carlom Mayerom, koji je napisao scenarij za još 6 Murnauovih filmova. Njegov najpoznatiji film iz ovog perioda je ekranizacija [[Dracula|Drakule]] iz 1922. u filmu ''[[Nosferatu – Eine Symphonie des Grauens|Nosferatu]]'', s Maxom Schreckom u glavnoj ulozi grofa [[vampir]]a. Zbog autorskih prava film nije mogao biti nazvan [[Bram Stoker]]ovim originalnim nazivom. Murnau biva optužen od Stokerove udovice, gubi proces i sud donosi presudu da se sve kopije filma moraju uništiti. Ipak privatne verzije filma uspjele su ipak preživjeti.
 
[[Datoteka:F W Murnau 01.jpg|thumb|F.W. Murnau tijekom snimanja filma 1920.]]
Poslije svojih ranih uspjeha Murnau je dobio ugovor s velikom njemačkom filmskom kompanijom, Universum Film AG. Za njihov račun režirao je 1924.film ''Der letzte Mann'' (hr. Posljednji čovjek), u kojem Emil Jannings igra ulogu hotelskog portira koji je degradiran u čuvara toaleta. U ovom filmu Murnau i njegov kamerman Karl Freund koriste neku vrstu "leteće" tehnike snimanja kamerom koja omogućava nove perspektiva snimanja (npr. praćenja dima cigarete). Kroz nešto što je Murnau zvao "subjektivnom kamerom" mogao je gledatelj slijediti cijeli događaj očima glumca iz perspektive kamere. Murnauova sposobnost pričanja filmske priče sa čistim filmskim rekvizitima može se ilustrirati u filmu ''Der letzte Mann'', po tome što u njemu nije bilo teksta, što je bilo vrlo neobično za jedan nijemi film. Murnauov posljednji njemački filmovi bili su ''Tartüff'' (hr. Škrtica) rađen po [[Molière]]ovom komadu i ''Faust'' sa Göstom Ekmanom starijim u glavnoj ulozi, oba iz 1926.
 
== Hollywood ==
[[Datoteka:Matisse Murnau Tahiti 1930.jpg|thumb|lijevo|''F.W Murnau'' sa [[Henri Matisse|Matisseom]] na [[Tahiti]]ju 1930.]]
Murnauovi uspjesi u Njemačkoj i američka inačica ''Posljednjeg čovjeka'' privukli su pozornost u Hollywoodu. Ponuđen mu je filmski ugovor, od strane producenta Williama Foxa i seli u Kaliforniju 1926. Snima film ''Sunrise: A Song of Two Humans'' za kojeg je dobio tri [[Oscar]]a na prvoj dodjeli Oscara 1929. Komercijalna očekivanja nisu međutim zadovoljila do kraja, i zbog Foxovih financijskih problema da finansira filmove zbog promjena koje je donio [[zvučni film]], Murnau biva prisiljen ograničavati svoje umjetničke sloboda u sljedećim filmovima. Tijekom snimanja filma ''City Girl'' bio je jednostavno zamijenjen drugim redateljem, koji je bez Murnauovog utjecaja napravio zvučnu verziju filma.
 
Film koji je sniman na otoku [[Bora Bora]] s isključivo domaćim amaterskim glumcima bio je mješavina dokumentrarnog filma i melodrame. [[Paramount Pictures|Paramount]] je film tako oduševio da je ponudio Murnauu 10-o godišnji ugovor.
 
== Smrt ==
[[Datoteka:Berlin GTafel Murnau.jpg|thumb|Spomen ploča u Grunewaldu, [[Berlin]].]]
Premijeru filma ''Tabu'' 18. ožujka 1931. Murnau nije doživio. 11. ožujka je njegov sluga, 14-o godišnji [[Filipini|Filipinac]] Garcia Stevenson, izgubio kontrolu nad posuđenim [[Rolls-Royce]]om na obalnoj cesti iz pravca [[Santa Monica|Santa Monice]] i udario u električni stup. Murnau je preminuo nekoliko sati kasnije od posljedice povreda u jednoj bolnici u [[Santa Barbara (Kalifornija)|Santa Barbari]]<ref>[http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F30A17F6355C157A93C0A81788D85F458385F9 F.W. MURNAU KILLED IN COAST AUTO CRASH - Movie Director Planned to Go Home to Germany After Making South Seas Film.WON FAME WITH JANNINGS He Used Polynesian Natives forFinal P...<!-- Bot generated title -->]</ref>. Samo je jedanaest osoba došlo na njegovu sahranu 19. ožujka, među njima i [[Greta Garbo]], Robert Flaherty, Emil Jannings, i [[Fritz Lang]], koji je održao posmrtni govor. Garbo je napravila posmrtnu masku od Murnauovog lica, koju je držala na svom pisaćem stolu dok je živjela u Hollywoodu.<ref> Murnau , Lotte H. Eisner 1973., University of California Press, ISBN 978-0-520-02425-0 </ref>
 
== Filmografija ==
* 1924.: ''Die Finanzen des Großherzogs''
* 1924.: ''Der letzte Mann''
* 1926.: ''Tartüff''
* 1926.: ''Faust – eine deutsche Volkssage''
* 1927.: ''Sunrise – A Song of Two Humans''
* 1928: ''4 Devils''
* 1930.: ''City Girl''
* 1931.: ''Tabu''
 
== Literatura ==
* Lotte H. Eisner: ''Murnau.'' Kommunales Kino, Frankfurt 1979.
* Klaus Kreimeier (Red.): ''Friedrich Wilhelm Murnau 1888-1988.'' Bielefelder Verlag, Bielefeld 1988, ISBN 3-87073-034-X.
* Maik Bozza & Michael Herrmann: ''Schattenbilder - Lichtgestalten. Das Kino von Fritz Lang und F.W. Murnau.'' Filmstudien. Bielefeld 2009.
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
== Vanjske poveznice ==
* {{IMDb name|3638}}
 
{{Lifetime|1888|1931|Murnau, F. W.}}
 
[[Kategorija:Njemački filmski režiseri]]
[[Kategorija:Američki filmski režiseri]]