'''Eufemije od Konstantinopola''' (Ευφήμιος , ? - 515) bio je [[vaseljenski patrijarh Carigrada|patrijarh Konstantinopola]] od 490. do 496. Naslijedio je patrijarha [[Fravita od Konstantinopola|Fravitu]] te je, poput njega, bez uspjeha pokušavao okončati [[Akakijeva šizma|Akakijevu šizmu]], odnosno raskol [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantske]] sa [[западно хришћанство|zapadnom]] Crkvom. U tu je svrhu osudio [[Papa Petar III od Aleksandrije|Petra Mongusa]] [[mijafizitstvo|mijafizitskog]] [[patrijarh Aleksandrije|patrijarha Aleksandrije]] te sazvao sinod na kome je, za razliku od patrijarha [[Akakije od Konstantinopola|Akakija]] i kontroverznog ''[[Henotikon]]a'', eksplicitno priznat kanon [[Halkedonski sabor|Halkedonskog sabora]] na kome su inzistirale rimske pape. Te odluke, zbog kojih je došlo do raskola za aleksandrijskom crkvom i njenim novim patrijarhom [[Papa Atanazije II od Aleksandrije|Atanazijem II]], međutim, nisu bile dovoljne za pomirenje sa Rimom, iako je novi [[gelazije I|papa Gelazije]] priznao svećenike postavljene od Akakija i Fravite, što je Eufemije bio tražio. Eufemijevi napori za pomirenje sa Rimom su, međutim, izazvali sumnjičavost od strane cara [[Anastasije I|Anastazija I]], koji je počeo iskazivati sve više simpatija prema mijafizitima, a protiv koga se digao veliki ustanak poznat kao [[Isavrijski rat|Izaurijski rat]]. Godine 496. je Anastazije patrijarha optužio da šuruje sa ustanicima te organizirao sinod sebi odanih episkopa koji su Eufemija ekskomunicirali i svrgnuli. Anastazije, koga je jedan od carevih vojnika već ranije pokušao ubiti, se u strahu za svoj život zabarikadirao u krstionici te iz nje izašao tek kada mu se nasljednik [[Makedonije II od Konstantinopola|Makedonije II]] zakleo da će mu biti pošteđen život. Eufemije je nakon toga prognan u [[Mala Azija|Malu Aziju]] gdje je umro u [[Ankara|Ankiri]] 515.
