Razlike između izmjena na stranici "Epirska Despotovina"

Obrisano 29 bajtova ,  prije 6 godina
m/м
robot kozmetičke promjene
m/м (uklonjena kategorija Historija Albanije; dodana kategorija Historija Albanije u srednjem vijeku pomoću gadgeta HotCat)
m/м (robot kozmetičke promjene)
|titula_vođa = [[Despot]]
}}
'''Epirska Despotovina''' ili '''Epirska Kneževina''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Δεσποτάτο της Ηπείρου'') bila je jedna od [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantskih]] [[Grci|grčkih]] država naslijednica [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantskog Carstva]], koja je nastala nakon [[Četvrti krstaški pohod|Četvrtog križarskog rata]] [[1204]] Epirska Despotovina tvrdila je da je legitimni naslijednik
Bizanta, zajedno s sličnim tvorevinama [[Nikejsko Carstvo|Nikejskim Carstvom]], i
[[Trapezuntsko Carstvo|Trapezuntskim Carstvom]] <ref>The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. John Van Antwerp Fine. University of Michigan Press, 1994 ISBN 0-472-08260-4, {{en icon}}</ref>.
 
== Nastanak Despotovine ==
[[Pravoslavlje|pravoslavnom crkvom]].
 
Car [[Latinsko Carstvo|Latinskog carstva]] Henrik Flandrijski zahtijevao je da Mihajlo I. barem nominalno prizna vlast Latinskog carstva, što je on i napravio, čak je dao svoju kćer da se oženi za Henrikova brata Eustahija [[1209]] Mihajlo I. nije osobito vjerovao u to savezništvo, više se pouzdao u neprohodne planina Epira, i nadao se da će one držati njegove latinske saveznike podalje od njegove Despotovine. U međuvremenu, su neki Bonifacijevi rođaci iz njegova Montferata zatražili da [[Epir (region)|Epir]] postane njihov posjed, zbog tog se je [[1210]] Mihajlo I. udružio s [[Mletačka Republika|Mlečanima]] i napao Bonifacijevu [[Solunsko Kraljevstvo|Solunsku Kraljevinu]]. Mihajlo I. pročuo se u tom sukobu svojom pretjeranom okrutnošću - on je svoje zarobljenike (ponekad su to bili i svećenici) dao razapinjati. Zbog toga ga je [[papa]] [[Inocent III|Inocent III.]] [[Ekskomunikacija|ekskomunicirao]]. Nakon tog sukoba Mihajlo I. je bio prisiljen obnoviti savez s [[Latinsko Carstvo|Latinskim carstvom]] i Henrikom Flandrijskim, nešto kasnije te iste godine.
Mihajlo I Komnin se bacio na osvajanje strateški važnih gradova u svom okruženju, tako je zauzeo [[Larisa|Larisu]] i [[Drač]]. Također je preuzeo kontrolu nad [[Korint|korintskom]] lukom i [[Korintski zaliv|Korintskim zaljevom]]. Zatim je [[1214]] godine uspio preoteti [[Krf]] [[Mletačka Republika|Mlečanima]], ali je nakon toga krajem godine ubijen, naslijedio ga je njegov bratić Teodor.
 
== Sukob s Nikejskim carstvom i Bugarskom ==
Teodor Duka Komnin je krenuo odmah u napad na teritorije pod vlašću [[Solunsko Kraljevstvo|Solunske Kraljevine]], a borio se i s [[Bugarska|Bugarima]] uz put. Henrik Flandrijski poduzeo je kao protumjeru - kontranapad ali je umro na putu, tako da je [[1217]] godine Teodor uspio zarobiti njegovog nasljednika Petra Courtenaya, i zatim ga najvjerojatnije pogubio. [[Latinsko Carstvo]], je ionako propadalo pod udarima rastućeg rivala iz [[Nikejsko Carstvo|Nikejskog Carstva]] tako da nije moglo spriječiti Teodora da zauzme [[Solun]] [[1224]]. Nakon što je [[Nikejsko Carstvo|nikejski]] car [[Jovan III Duka Vatac]] [[1225]] zauzeo [[Jedrene]], Teodor mu ga je ubrzo preoteo. Teodor se potom udružio s Bugarima i zajedno s njima istjerao [[Latinsko Carstvo|latine]] iz [[Trakija|Trakije]]. Teodor se zatim okrunio za [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantskog]] cara [[1227]] godine, međutim njega većina [[Grci|Grka]], nije hjela priznati za svoga cara, a posebno se tome opirao [[patrijarh]] iz [[Nikejsko Carstvo|Nikejskog Carstva]].
[[Datoteka:Epiro1230-1251.png|thumb|right|280px|Epirska Despotovina od 1230. do 1251.]]
Teodor je prekinuo savez i primirje s [[Drugo bugarsko carstvo|Drugim bugarskim carstvom]] [[1230]], nadajući se da će lako moći ukloniti Ivana Asena II. Međutim u ''Bitci Klokotnice'' (kod [[Haskovo|Haskova]] u Bugarskoj) bugarski car uspio ga je poraziti i zarobiti, zatim ga je dao oslijepiti. Potom je njegov brat Manuel Komnin Duka preuzeo vlast u [[Solunsko Kraljevstvo|Solunskoj Kraljevini]], dok je njihov nećak Mihajlo II. Komnin Duka preuzeo vlast u Epirskoj Despotovini. Teodor je pušten iz zarobljeništva [[1237]], odmah je svrgnuo svoga brata sa trona i postavio za vladara [[Solunsko Kraljevstvo|Solunske Kraljevine]] svoga sina Jovana Komnina Duku.
 
== Epirska Despotovina pod Nikejskim i Bizantskim suzerenstvom ==
Solunska Kraljevina nakon Bitke kod Klokotnice, nikada nakon toga nije uspjela povratiti svoju moć. Teodorov mlađi sin - ''Demetar Anđel Duka'' izgubio je Solunsku Kraljevinu koju mu ju preotelo [[Nikejsko Carstvo]] [[1246]]. Tako se Mihajlo II. Komnin Epirski udružio s [[Latinsko Carstvo|Latinima]] protiv [[Nikejsko Carstvo|Nikejskog Carstva]]. No već [[1248]] godine [[Nikejsko Carstvo|nikejski]] car ''[[Jovan III Duka Vatac]]'' primorao je Mihajla II. da ga prizna za cara, te ga je zauzvrat priznao kao ''despota'' Epira.
[[Datoteka:Epir1252-1315.png|thumb|right|280px|Epirska Despotovina od 1252. do 1315.]]
[[Car]] [[Teodor II Laskaris]] postao je saveznik despota Mihajla II. Komnina, njihova djeca oženila su se [[1256]], a Teodor je kao naknadu za to uzeo epirsku luku [[Drač]]. Međutim Mihajlo II. nije htio prihvatiti ovo otimanje svog posjeda, te se [[1257]] pobunio, potom je uspio pobijediti [[Nikejsko Carstvo|nikejsku]] vojsku pod vodstvom [[Georgije Akropolit]]a. Kad je Mihajlo II. krenuo sa svojom vojskom na Solunsku Kraljevinu, njega je istovremeno napao [[Sicilija|sicilijanski]] kralj Manfred, te mu uspio preoteti dio
[[Albanija|Albanije]] i [[Krf]]. Mihajlo II. držeći se one ''protiv koga nemožeš -udruži se'', postao je saveznik Manfreda davši mu svoju kćer Helenu za ženu. Nakon smrti cara Teodora II Laskarisa, Mihajlo II. udružio se s Manfredom i Vilimom II. Villehardouinom iz [[Kneževina Ahaja|Ahajske Kneževine]] u borbi protiv novog [[Nikejsko Carstvo|nikejskog]] cara [[Mihajlo VIII Paleolog|Mihajla VIII Paleologa]].
 
Njihov savez bio je vrlo krhak i slab, tako da je [[1259]] Vilim II. zarobljen nakon katastrofalnog poraza u ''Pelagonijskoj bitci.'' Mihajlo VIII Paleolog krenuo je zauzeti prijestolnicu Mihajla II. [[Arta, Grčka|Artu]], tako da je D''espotovina Epir'' spala samo na okolicu [[Janjina|Janjine]] i Vonice. [[Arta, Grčka|Arta]] je ponovno postala dio Despotovine od [[1260]] godine, u to vrijeme Mihajlo VIII Paleolog uspio je ponovno zauzeti [[Istanbul|Konstantinopolis]].
== Talijanska invazija ==
Nakon što je [[Mihajlo VIII Paleolog|Mihajlo VIII]] obnovio [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantsko carstvo]] u
[[Istanbul|Konstantinopolisu]] [[1261]] on je često upadao i terorizirao Epirsku Despotovinu. Potom je prisilio despota Mihajla II. da svog sina Nikifora oženi za njegovu nećakinju Anu Kantakuzin [[1265]] Mihajlo VIII Paleolog držao je Epirsku Despotovinu svojom vazalnom državom, iako su Mihajlo II. i Nikifor i nadalje ostali saveznici Mletačkih vazalnih država [[Kneževina Ahaja|Ahajske Kneževine]] i [[Atenska Vojvodina|Atenske Vojvodine]] neprijatelja Bizanta. [[Krf]] i velik dio Epira zauzeo je [[1267]] Karlo I. Anžuvinac (kralj [[Napulj]]a i [[Sicilija|Sicilije]]). Negdje oko [[1267]]/[[1268|68.]] umro je despot Mihajlo II., car
Mihajlo VIII. Paleolog nije ni pokušavao direktno pripojiti Epirsku Despotovinu, već je dozvonio Mihajlovom sinu Nikiforu da naslijedi oca. Nikifor se međutim udružio s napuljskim kraljem Karlom I. Anžuvincem [[1279]], koji je prije toga zauzeo [[Drač]] [[1271]] godine protiv cara Mihajla VIII. No kad je Karlo I. poražen i Nikifor je izgubio [[Albanija|Albaniju]] na račun Bizanta.
 
Kad je na [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantski]] carski tron stupio [[Andronik II Paleolog]], sin Mihajla VIII., Nikifor je obnovio svoje savezništvo s [[Istanbul|Konstantinopolisom]]. Nikifor je, međutim ostao i vjerni saveznik Karla I. Anžuvinca, čak i nakon njegova poraza od bizantske flote [[1292]] Nikifor mu je dao i svoju kćer za njegova sina Filipa I. iz Taranta, te mu prodao velik dio Epira. Nakon Nikiforove smrti (oko [[1297]]) u Epiru je počeo rasti uticaj [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizanta]], za to vrijeme vladala je kao [[regent]] njegova udovica Ana (rođaka cara Andronika II. Paleologa), u ime svog sina ''Tome I. Komnena Duke''.
 
== Propast Despotovine ==
[[Datoteka:Epir1315-1358.png|thumb|right|280px|Epirska Despotovina od 1315. do 1358.]]
Ana je uspjela ženili svog sina Tomu I. Komnena Duku za kćer cara [[Mihajlo IX Paleolog|Mihajla IX Paleologa]], ali je Toma ubijen [[1318]] od strane svog [[italijani|talijanskog]] rođaka ''Nikole Orsinija'', on je potom oženio njegovu udovicu i preuzeo kontrolu nad Epirskom Despotovinom. Njega je pak svrgnuo s vlasti vlastiti brat ''Ivan Orsini'' [[1323]] godine. Ni on nije dugo uživao u svojoj vlasti njega je otrovala vlastita žena Ana [[1335]] godine te je vladala kao regentica u ime svog maloljetnog sina ''Nikefora II. Orsinija''. Novi bizantski car - [[Andronik III Paleolog]], stigao je [[1337]] godine u sjeverni Epir s vojskom dijelom u kojoj je bilo i 2.000 [[Turci|Turaka]] (njegovog tadašnjeg saveznika Umur bega). Andronik III. prvo se posvetio problemu granice, zbog napada koje su vršili [[Albanci]] na Epir, a zatim se njegov interes okrenuo na neposlušnu Despotiju. Ana je pokušala pregovarati i tako izvući nešto, ali je car Andronik III. ostao uporan i zahtjevao potpunu predaju Epirske Despotovine, na kraju je Ana morala pristati, tako je Epir konačno smiren pod carskim žezlom.
 
Predaja Epira sadržala je i jednu klauzulu da će ''Nikifor II. Orsini'' oženiti jednu od kćeri carevog savjetnika [[Jovan VI Kantakuzin|Jovan Kantakuzina]]. No kad je vrijeme za svadbu došlo, Nikifor je nestao, pobjegao je u [[Italija|Italiju]] na dvor Katarine Valois (udovice Filipa iz Taranta) koja je formalno bila još uvijek latinska carica [[Istanbul|Konstantinopolisa]].
 
Potom je u Epiru izbio ustanak [[1339]] godine, iza kojeg je stajala ''Katarina Valois'' (carica [[Latinsko Carstvo|Latinskog carstva]]) , koja je u to vrijeme bila na [[Peloponez]]u, tad se i Nikifor vratio u Epir i utaborio u Tomokastronu. Pri kraju [[1339]] godine carska vojska se vratila se u Epir, a [[1340]] godine, stigao je i sam car [[Andronik III Paleolog]] zajedno s Jovanom Kantakuzinom. Nikifora II. su pomoću posrednika uvjerili da prizna autoritet cara, on je morao ispuniti i dato obećanje - oženio je kćer Jovana Kantakuzina Mariju i dobio titulu ''sevasta'' Epira.
U razdoblju nakon raspada Dušanovog carstva bivši terirorij epirske despotovine se raspada na nekoliko mini državica koje se nalaze u međusobnom vječitom ratu. Na početku severnim dijelom Epira je [[1367]] godine zavladao srpski plemić ''Toma II Preljubović'', dok je južni dio ostao pod kontrolom albanskih klanova.
 
Nakon smrti Tome II [[1384]], njegova udovica i ubojica Marija kratko je samostalno vladala s titulom samoproglašene carice pa se preudala [[1385]] godine i tako prenijela vlast nad njegovim teritorijem na talijanske feudalce koji će postati turski vazali. Do [[1416]] godine feudalna dinastija Tocco iz [[Kefalonija|Kefalonije]] uspijela je ponovno ujediniti Epir i zavesti svoju djelomičnu vlast po gradovima. No to nije dugo trajalo jer je [[otomansko Carstvo|osmanska]] vojska osvajala grad za gradom; [[Janjina]] je pala [[1430]], a [[1449]] godine [[Arta, Grčka|Arta]] čime je sav teritorij bivše despotivne došao pod tursku vlast.
 
== Despoti Epira ==