Druga poslanica Solunjanima – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 1:
{{Knjige Novog zaveta}}
'''Druga poslanica Solunjanima''' je jedna od knjiga [[Novi zavjet|Novog zaveta]]. Tradicionalno se smatra da je knjigu napisao [[pavle iz Tarsa|apostol Pavle]], jer započinje rečima: „Od Pavla i Silvana i Timotija crkvi Solunskoj u Bogu ocu našemu i Gospodu Isusu Hristu“, a pri završetku piše: „Pozdrav mojom rukom Pavlovom, koje je znak u svakoj poslanici, ovako pišem“ (2 Sol 3, 17). Nadovezuje se na [[Prva poslanica Solunjanima|Prvu poslanicu Solunjanima]]. Napisana je u [[Korint]]u oko [[50]]. godine i spada u najstarije novozavetne spise. Biblijska skraćenica je 2 Sol.
 
[[Grčka|Grčki]] grad [[Solun]] je drugi grad u [[Evropa|Evropi]] u kojem je apostol Pavle organizovao [[hrišćanstvo|hrišćansku]] zajednicu. Nekoliko meseci nakon Prve poslanice Solunjanima, apostol Pavle je napisao i Drugu poslanicu kao odgovor na dvoumljenja Solunjana o [[Vaskrsenje|uskrsnuću]] i ponovnom [[Isus|Isusovom]]ovom dolasku u slavi na kraju vremena. Apostol Pavle poručuje da se to neće dogoditi tako brzo kako su oni mislili i da će se pre toga dogoditi znakovi. To će biti otpad od vere, pojava Čoveka bezakonja (Antihrista) i lažnih proroka.
 
Poslanica je kratka i ima tri poglavlja. U prvom, apostol Pavao zahvaljuje [[Bog]]u što rastu [[vjera|vera]] i [[ljubav]] među Solunjanima. Mučenike zbog vere ohrabruje, a mučitelje upozorava na mogućnost kazne večne propasti. U drugom poglavlju se objašnjava ponovni dolazak Isusa Hrista, dok je treće poglavlje poziv na častan [[rad]] i kritika lenjosti i nemara: „Jer kad bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo, da ako ko neće da radi, da i ne jede. Jer čujemo da neki neuredno žive među vama, ništa ne radeći, nego okrajče i miješaju se u tuđe poslove. Takovima zapovijedamo i molimo ih u Gospodu našemu Isusu Hristu da mirno radeći svoj hljeb jedu.“ (2 Sol 3, 10-12).