Drevne Olimpijske igre – razlika između verzija

Međutim, osim Igara u Olimpiji održavale su se i druge “konkurentne”, slične Igre. To su bile Pitijske, Nemejske i Istmijske Igre, ali su Olimpijske igre, spletom političkih okolnosti, nadvladale 572. godine prije Krista. Sve te priče u svezi sa starovjekovnim Igrama dovode nas u vezu sa starogrčkim pojmom [[Olimpijsko primirje|Olimpijskog primirja]], kada su, prema legendama, grčke državice prekidale međusobna neprijateljstva za vrijeme trajanja Igara (kamo sreće da je tako i danas). A prvi vjerodostojan zapis o održavanju Igara u [[Olimpija|Olimpiji]] datira iz 776. godine prije Krista, premda nije sigurno da su to bile i prve Igre u staroj Grčkoj. Neki povjesničari su skloni zaključiti da su se slična natjecanja sporadično održavala čak i od XIII. st. prije Krista! Isprva su Igre bile uglavnom događaj lokalnog značaja, a do XV. starovjekovnih Olimpijskih igara održavala se samo jedna disciplina – utrka na 1 stadij (nešto manje od 185 m). Onda je dodana utrka na 2 stadija, a prva dugoprugaška utrka, na 24 stadija (cca 4420 m), održana je 720. prije Krista. Baš uz te Igre vezana je i jedna zanimljivost. Isprva su se športaši natjecali odjeveni, u laganu športsku opremu, kao danas. A onda su, na tim Igrama, tijekom utrke, jednom trkaču – spale hlačice i nastavio je trčati gol. To je od ostalih atleta ubrzo objeručke prihvaćeno pa su se natjecatelji od tada takmičili goli.

Ubrzo se je počeo povećavati i broj športova: 748. godine uveden je ''pankraton'' (kombinacija boksa i hrvanja), 708. klasično hrvanje i petoboj, 688. ''šakanje'' (kao današnji boks), 680. godine utrke kočija, itd, itd. Bilo kako bilo, (Olimpijske) Igre postaju sve važniji momenat u povjesti stare Grčke, dostižući svoj vrhunac tijekom 6-og i 5-og stoljeća prije Krista.

Olimpijske su igre također imale velik vjerski značaj, održavane su u slavu vrhovnog boga [[Zeus]]a kojemu je podignut veličanstveni kip u Olimpiji. Broj disciplina ubrzo je narastao do dvadesetak, a same su se Igre održavale nekoliko dana. Olimpijski su pobjednici uskoro postali osobe sveopćeg poštovanja, prilikom povratka u rodni grad, ako je trebalo, rušili su se i dijelovi gradskih bedema da da bi s pratnjom mogli ući, te bi bili ovjekovječeni kroz pjesme, predaje i podizali bi im se kipovi, a njihovi uspjesi bili su i materijalno nagrađivani (raznorazne beneficije, oslobođenje od poreza, itd). Ustalio se ritam održavanja Igara – svake četiri godine, a vrijeme između prošlih i budućih Igara prozvan je [[Olimpijada|Olimpijadom]]. Stari su Grci te periode – Olimpijade koristili i kao jednu od metoda brojanja godina.

Igre su polako gubile važnost tijekom [[Rimsko Carstvo|Rimske]] vladavine nad Grčkom iako su i tada imale veliki ugled i značaj. Priča se čak da je sam [[Popis Rimskih careva|Rimski car]] [[Tiberije]] maštao o naslovu i časti Olimpijskog pobjednika a i car [[Neron]] je rado posjećivao olimpijska borilišta. Međutim s jačanjem [[hrišćanstvo|kršćanstva]], a pogotovu kad je ono postalo državnom religijom ([[391]] godine) Olimpijske igre su sve više smatrane slavljenjem poganskih božanstava i ostacima poganskih rituala, pa je konačno [[393]] godine [[Popis Rimskih careva|Rimski car]] [[Teodosije I|Teodozije]] ukinuo Olimpijske igre, zaključujući tako gotovo 12-stoljetnu povjest ovog veličanstvenog športskog događanja.

== Vanjske veze ==