Damaz II – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
 
Red 18:
}}
 
'''Damaz II''', rođen kao ''Poppo od Brixena'' bio je '''151''' [[papa]], od [[17. 7.|17. jula]] [[1048]]. do [[9. 8.|9. augusta]] [[1048]]. godine. Poznat je kao jedan od najkratkovječnijih papa, te treći [[Nemci|Nijemac]] koji je dobio papsku stolicu.
 
Poppo se rodio u [[Bavarska|Bavarskoj]], a prije nego što je postao papa služio je kao [[biskup Brixena]] u današnjem [[Tirol]]u. Historijski izvori ga opisuju kao "čovjeka izuzetnog obrazovanja i erudicije". Prvi put se u historijskim spisima pojavljuje kao sudionik znamenitog [[koncil u Sutriju|koncila u Sutriju]] 20. decembra 1046. na kome su vodeći biskupi, na poticaj njemačkog kralja [[Heinrich III, sveti rimski car|Heinricha III]] smijenili trojicu suparničkih papa - [[Benedikt IX|Benedikta IX]], [[Silvestar III|Silvestra III]] i [[Grgur VI|Grgura VI]] - čija je borba za vlast paralizirala rad Crkve i izazvala nasilje i anarhiju na ulicama [[Rim]]a. Nedugo nakon toga je za papu izabran [[Klement II]], kandidat koga je izabrao lično kralj Heinrich.
Red 28:
Heinrich, međutim, nije od toga htio odustati, pa je Bonifaceu poslao pismo u kome ga upozorava da će odbijanje da Poppoa dovede u Rim smatrati neposluhom. Uplašen od neposredne carske intervencije, Boniface je konačno pristao svojim trupama podržati Poppoa koji se vratio iz Njemačke. 16. jula 1047. je Benedikt pred njima pobjegao iz Rim. Sljedeći dan je Poppo ušao u Rim gdje mu je priređen trijumfalni doček, te gdje je odmah proglašen za papu pod imenom Damaz II.
 
Novi papa se, međutim, odmah teško razbolio, što su kroničari ispočetka pripisivali ljetnim vrućinama. Damaz je zbog toga brzo premješten u obližnji gradić [[Palestrina]], ali mu se stanje nije popravilo, te je ubrzo umro. Sahranjen je u bazilici [[San Lorenzo fuori le Mura]]. Njegova smrt je bila predmetom špekulacija o tome da je otrovan, a kao krivac se navodio izvjesni Gerhard Brazutus, prijatelj Benedikta IX, kao i sljedbenik reformskog redovnika Hildebranda (budući papa [[Grgur VII]]). Većina historičara, pak, drži da je najvjerojatniji uzrok smrti [[malarija]].
 
Nakon Damazove smrti se Benedikt nije uspio vratiti na papsku stolicu. Umjesto toga je nekoliko mjeseci trajala [[sedesvakancija]] okončana kada je za papu izabran još jedan Heinrichov štićenik, koji će postati poznat kao [[Lav IX]].