Commodore International – razlika između verzija

| predsjednik =

| ključneosobe =[[Jack Tramiel]] <br />[[Irving Gould]] |

| proizvodi = [[Commodore PET]], [[Commodore VIC-20|VIC 20]], [[Commodore 64|C64]], [[Amiga]]

| zaposleni =

Bez obzira na početno uspješno poslovanje Commodore se već krajem 1950-ih našao u neprilici zbog nemogućnosti natjecanja s jeftinom japanskom proizvodnjom ovih uređaja <ref>[http://www.commodore.ca/history/company/early_commodore_history.htm Early Commodore History]</ref>. Kako bi se spriječio mogući bankrot, tvrtka se tada preorijentirala na proizvodnju kasa za dućane, [[prodajni centar|trgovačke centre]] i slične proizvode. Nakon ove proizvodne transformacije kompanija je izašla na burzu 1962. godine pod imenom '''Commodore International''', ali polovicom 1960-ih godina nakon nekoliko godina "normalnog" poslovanja Commodore se našao u problemima. S jedne strane [[Japan|japanske]] kompanije su sada počele graditi ove kase, a s druge strane sama tvrtka Commodore International se našla u središtu kanadskog financijskog skandala <ref>[http://www.commodore.ca/history/company/early_commodore_history.htm Early Commodore History]</ref>. Ti problemi su se svi zajedno riješili 1966. godine kada [[Irving Gould]] kupuje udio u kompaniji, naređuje prestanak proizvodnje trgovačkih kasa i premješta kompaniju u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] izbjegavajući tako dodatne kanadske zakonske probleme. Zahvaljujući tako primljenoj financijskoj injekciji Commodore izbjegava bankrot i počinje proizvodnju kalkulatora <ref>[http://www.commodore.ca/history/company/early_commodore_history.htm Early Commodore History]</ref>. Ovaj put dobro vrijeme za kompaniju će trajati "čak" pet godina tako da se novi finacijski problemi javljaju "tek" 1973./4. godine kada se ponovno pod pritiskom japanskih kompanija i američke kompanije [[Texas Instruments]] tvrtka našla na rubu bankrota od kojega će ga ponovno spasiti Gould koji tada postaje većinski vlasnik tvrtke. <ref>[http://www.commodore.ca/history/company/chronology_portcommodore.htm Chronological History of Commodore Computer]</ref>

 

[[Datoteka:PET2001.jpg|thumb|desno|thumb|Commodore PET (1977)]]

 

Osnovni korporacijski cilj nakon ovog preuzimanje i dalje ostaje proizvodnja kalkulatora, ali uz testnu proizvodnju kompjutera koji će dobiti ime [[Commodore PET]]. Tokom 1976. kada počinje dizajniranje ovog pojavilo se pitanje operativnog sistema na kojemu će se temeljiti kompjuter, a odluka će na kraju pasti na malenu kompaniju imena [[Microsoft]] i njen [[BASIC]]. Pošto je Jack Tramiel odbio poslovne prijedloge [[Bill Gates]]a da Microsoft bude plaćen po primjerku prodanog kompjutera, na kraju će dogovor biti sklopljen po principu jednokratne uplate od 2.500 američkih dolara <ref>[http://www.pcmag.com/article2/0,2817,2231499,00.asp As Commodore 64 Turns 25, Founders Reminisce]</ref> u zamjenu za što Commodore dobiva pravo zauvijek na svim svojim kompjuterima koristiti Microsoftov BASIC u najjeftinijem poslovnom dogovoru ove vrste.

 

 

Poslovni plan Commodorea koji objašnjava nisku cenu postaje krilatica:

 

{{main|Commodore VIC-20}}

[[Datoteka:CBMVIC20P8.jpg|thumb|thumb|desno|275px|Commodore VIC-20 (1981)]]

Rezultat ovakve poslovne politike postaje fantastični prodajni uspeh tako da Commodore VIC-20 postaje prvi kućni kompjuter koji se prodao u milion primjeraka <ref>[http://www.old-computers.com/museum/computer.asp?c=252 OLD-COMPUTERS.COM : The Museum]</ref>. Sveukupno će na kraju između 1981. i 1985. godine, kada prestaje njegova proizvodnja, biti prodano oko 2,5 miliona primjeraka ovog kompjutera <ref>Bagnall, Brian (2006). ''On the Edge: The Spectacular Rise and Fall of Commodore'', Variant Press. str 221. ISBN 0-9738649-0-7</ref>.

 

{{main|Commodore CBM-II}}

[[Datoteka:Cbm710 ta.jpg|thumb|'''CBM II''' s monitorom]]

Kako je bilo očito da će kompjuter bez obzira na dugo vreme dizajniranja biti prodajni debakl, pored ostalog i zbog izlaska [[Commodore 64]] korporacija je odustala od izdavanja bilo kojeg primjerka ove serije u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], dok je u Evropi pušten u ograničenu prodaju pre svega Commodore B128 s očekivano lošim poslovnim rezultatom i potpunim gubitkom evropskog poslovnog tržišta.

{{main|Commodore 64}}

[[Datoteka:Commodore64.jpg|thumb|thumb|desno|275px|Commodore 64 (1982)]]

Commodore 64, koji se se kao i prethodnik [[Commodore VIC-20]] prodavao u trgovačkim centrima, će na kraju biti prodan u oko 22 miliona primjeraka <ref>[http://www.pcmag.com/article2/0,2817,2231499,00.asp As Commodore 64 Turns 25, Founders Reminisce]</ref>, a zahvaljujući proboju kritične granice koja deli uspešne od neuspešnih kompjutera po broju prodanih primeraka proizvodni životni vijek je bio duži od 10 godina s granicom početka pada broja novog [[softver]]a tek [[1989]]. godine, to jest 7 godina nakon početka prodaje.

 

[[Datoteka:Jack Tramiel cropped.jpg|thumb|Jack Tramiel osnivač Commodore International, snimljen 2007. godine]]

 

Rezultat otpuštanja te neupitno kontroverzne, ali karizmatične ličnosti su ubrzo postati očite, tako da je u posljednjem Tramielovom kvartalu Commodore International imao dobit od 136 miliona dolara i ušao na [[Forbes 400]], a godinu dana kasnije kompanija već posluje s gubitkom.

 

{{main|Commodore Plus/4}}

[[Datoteka:Commodore Plus 4.jpg|thumb|thumb|desno|250px|Commodore Plus/4]]

Dok bi u drugim vremenima ekonomska politikka Commodore International te projekte zaustavila na vrijeme zbog shvaćanja da za njih ne posoji tržišne niše - kao što je na primer 1982. godine blokiran [[Commodore MAX Machine]], a 1990. [[Commodore 64GS]] - u ovom slučaju nitko nije zaustavio projekt i spasio korporaciju od ekonomske katastrofe.

 

 

{{main|Commodore 128}}

[[Datoteka:Commodore 128.png|thumb|thumb|desno|300px|Commodore 128]]

Za korporaciju Commodore 128 je bio komercijalni uspjeh pošto je u razdoblju 1985-89 prodano oko četri miliona primjeeraka, dok je iz perspektive korisnika bio potpuni neuspjeh <ref>{{cite web|url=http://archive.org/stream/run-magazine-35/Run_Issue_35_1986_Nov#page/n133/mode/2up|title=RUN Magazine issue 35}}</ref> i nakon [[Commodore Plus/4]] razlog dodatnog razočarenja. Glavni problem po pitanju korisnika se našao u nekompaktibilnosti moda [[Commodore 64]] i Commodore 128, to jest kod pokretanja kompjutera korisnik je morao odlučiti da li želi koristiti [[CP/M]], C64 ili C128 kompjuter, a u svom najmoćnijem C128 modu nije bilo moguće pokretati programe i igre za C64. Rezultat toga je bio da su softverske kompanije odbile proizvoditi programe za Commodore 128 zbog malog broja prodanih primjeraka u usporedbi s C 64. Sveukupno će bilo proizvedeno stotinjak igara ili programa za [[Commodore 128]] što ga s softverske strane smješta u propale kompjutere i [[Igraća konzola|video konzole]], a razočarani Commodore korisnici su imati priliku samo gledati kakav je mogla i trebala biti druga generacija njihovog omiljenog kompjutera zahvaljujući Appleu koji ubrzo izdaje [[Apple IIGS]] s procesorom [[WDC 65816]] kako [[Apple II]] vlasnici ne bi izgubili sve svoje programe i igre koje su godinama kupovali, a istovremeno ušli u 16bitno kompjutersko doba.

 

[[Datoteka:Amiga 1000DP.jpg|thumb|Amiga 1000 s monitorom]]

{{main|Amiga 1000}}

Amigini dizajneri su tada radili na svom kompjuteru par godina. Uz adekvatno financiranje su [[23. 7.|23.7.]][[1985]]. na tržište izbacili kompjuter koji postaje čudo tadašnje tehnologije. Procesorsko srce kompjutera je činila [[Motorola 68000]] s na matičnoj ploči ugrađenih 256 [[kilobajt]]a memorije koja se odmah mogla proširiti na 512, što je bila potpuno normalna situacija za 1985. godinu. Snagu kompjutera ne čine taj procesor i memorija nego grafički čipovi koji su mogli prikazivati 4096 boja <ref name="a1000_intro">{{Cite document | url=http://www.bombjack.org/commodore/amiga/amiga-commodore/Amiga_1000_Introduction.pdf | title=Introduction to the Amiga | publisher=Commodore-Amiga, Inc. | year=1986 | postscript=<!-- Bot inserted parameter. Either remove it; or change its value to "." for the cite to end in a ".", as necessary. -->{{inconsistent citations}}}}</ref>, dok je u isto vreme najmodernija [[IBM PC|PC]] tehnologija mogla prikazivati samo [[EGA|16 boja]] <ref>[http://www.pcguide.com/ref/video/stdEGA-c.html Enhanced Graphics Adapter (EGA)]</ref>, a [[Macintosh]] je bio crno-bijel. Pošto je identična situacija kompjuterske nadmoći vladala i po pitanju zvuka i video časopis Byte će kratko nakon Commodoreovog bankrota 1994. godine reći o Amigi 1000 iz 1985. godine:

 

 

Pored tih hardverskih prednosti Amiga 1000 je imala i one softverske tako da je ovaj kompjuter prvi svjetski kućni kompjuter s multitaskingom - koji će na IBM kompaktibilne kompjutere doći tek s operativnim sistemom [[Windows 95]], a na [[Macintosh]] tek 2001. s [[Mac OS X]] 2001 - te plug and play tehnologijom koja je kod Windowsa uvedena tek 1995. godine što će biti primjećeno od strane [[NASA|američke svemirske agencije]] koja će prvo [[Amiga 1000|Amigu 1000]], a potom i ostale modele godinama nakon prestanka postajanja Commodore International koristiti za lansiranja svemirskih brodova. <ref>[http://obligement.free.fr/articles_traduction/amiganasa_en.php Report:Amiga at NASA, mart 1999.]</ref>,

Sve te nove tehnologije prvi put korištene na kompjuteru su istovremeno značile da Amiga 1000 ne može biti jeftin kompjuter. Sa svojom cijenom od 1595 dolara na američkom tržištu kompjuter je bio preskup za vlasnike [[Commodore 64]], a istovremeno i potpuno nekompaktibilan s njim pošto je kompanija vršila pritisak na kompaktibilnost s [[IBM PC]], a ne s svojom starijom generacijom kompjutera. Zbog toga su tržište za novi [[kompjuter]] bile prije svega kompanije, a što je značilo i vrlo malen broj prodanih primjeraka.

 

 

Nakon Irvingovog preuzimanja pune kontrole u Commodore International početkom 1984. godine dolazi do eksplozije broja zaposlenih radnika u korporaciji pošto je njegova taština zahtevala da korporacija s milijardu dolara prometa mora imati "odgovarajući" broj radnika. Kombinacija te odluke zajedno s onom o masovnoj prodaji neuspešnog kompjutera [[Commodore Plus/4|Commodore plus 4]] je ubrzo rezultirati masovnim gubicima, dovođenjem korporacije na rub bankrota i pod hitno traženjem novog direktora. Izbor je u drugoj polovici 1985. godine pao na Rattigana, bivšeg direktora [[Coca Cola|Coca Cole]],a jedan od razloga za njega postaje činjenica da tada u [[Apple Inc.|Apple Computer]] glavnu poziciju držao bivši direktor [[Pepsi]]ja.

Prva odluka novog direktora postaje konsolidacija poslovanja korporacije kako bi ju se spasilo od bankrota. Tokom ovog procesa velika većina od onih zaposlenih 1984. godine, a i dosta drugih će dobiti otkaze; tada je otpušteno ukupno 45 % zaposlenih. Druge odluke su se ticale povećanja prodaje tada dostupnih proizvoda, kao i dizajniranje novog jeftinijeg kompjutera kojemu će osnova biti tržišno preskupa i neuspješna [[Amiga 1000]]; nju je također odbio i poslovni svijet, prvenstveno nedostatka kompjuterske snage.

 

 

To medijsko nepovjerenje u sposobnosti većinskog dioničara i istovremeno povjerenje u sposobnosti glavnog direktora je početkom 1987. postalo previše za Gouldovu taštinu, pa je Rattingan dobio otkaz. On je kasnije na sudu proglašen protuzakonitim i Rattigan je dobio višemilionsku odštetu <ref>[http://www.commodore.ca/history/company/chronology_portcommodore.htm Chronological History of Commodore Computer]</ref>.

 

[[Datoteka:A2000cpu.jpg|thumb|Amiga 2000]]

{{main|Amiga 2000}}

Prvi od Rattingovih projekata koji izlazi na tržište postaje Amiga 2000 kao direktni poslovni nasljednik [[Amiga 1000|Amige 1000]]. Osnovne kritike starijeg modela koji se nasleđuje su bile njegova navodna kompjuterska slabost to jest sporost, ali Commodore International je donio odluku da neće pojačati procesor tako da ostaje isti [[Motorola 68000]] nego samo memoriju pošto su kompjuterski dizajneri već u doba izlaska na tržište Amige 1000 znali da je 256 [[kilobajt]]a premalena količina memorije, ali su bili prihvatili korporacijsku odluku. Nova [[Amiga 2000]] je radi toga bila izgrađena s 1 [[megabajt]]om memorijem, a postojala je i mogućnost ugradnje jačeg dodatno kupljenog procesora s maksimalno 128 megabajta memorije. Ostala poboljšanja kompjutera u odnosu na raniji model su bila ugradnja [[ROM]] u kompjuter tako da se ne mora pokretati s [[flopi disk|diskete]], potpuno funkcionalna osobina plug and play i 9 različitih utora za upgrade koji su ujedno povećali kompaktibilnost s [[IBM PC]] kompjuterom. Po mogućnosti prikazivanja broja boja na ekranu jedini jači kompjuter na tržištu je tada bio Macintosh II koji košta 5.500 američkih dolara uz desetak puta sporiji rad grafike dok je [[Amiga 2000]] prodavana za 1.595 nakon Gouldovog podizanja cijena. Ta još uvek potpuna grafička dominacija Amige će na kraju rezultirati uspehom ovog kompjutera na poslovnom tržištu ako ga se usporedi s lošim financijskim rezultatima Amige 1000.

 

[[Datoteka:Amiga500 system.jpg|thumb|thumb|desno|305px|Amiga 500 s monitorom 1084S, mišem i dodatnom disketnom jedinicom A1010]]

{{main|Amiga 500}}

Jedinu konkretnu [[marketing|prodajnu kampanju]] po pitanju svih Amiga kompjutera Commodore International je platio za [[Božić]] 1989. godine, odnosno četiri godine nakon nastanka Amige 1000 i dvije godine nakon nastanka Amige 500. Kritičari to smatraju najvećim dokazom samoubilačkog karaktera Commodoreove poslovne politike.

[[Datoteka:Commodore64GamesSystem.png|thumb|300px|Commodore 64GS]]

{{main|Commodore 64GS}}

Istovremeno se zbio i fijasko neuspeh novog poslovnog kompjutera pod imenom [[Amiga 3000]]; on je davao premalena poboljšanja da bi ga poduzeća uzela umjesto svog nasljednika [[Amiga 2000|Amige 2000]]. S novom Amigom je došao novi operativni sistem imena [[AmigaOS|Workbench 2.0]] i nešto bolja grafika; poticaj za to je bio taj da je u pet godina nakon nastanka [[Amiga 1000|Amige 1000]] IBM PC industrija napokon proizvela grafičku karticu koja može prikazivati istu ili veću količinu boje od Amige, ali prilično sporo, pa je Commodore u tehničkom smislu zadržao prednost.

 

[[Datoteka:Commodore CDTV Setup.jpg|thumb|desno|250px|Commodore CDTV s monitorom]]

 

 

Nakon debakla s [[Commodore 64GS]] rukovodstvo korporacije nije odustale od igraćih konzola nego je počelo raditi na projektu Commodore CDTV čiju hardversku osnovu čini Amiga 500. Ta je konzola na tržište izašla u proljeće 1991. godine s najavljenom podrškom stotinjak igara; u stvarnosti je igara proizvedeno tek oko 30 igfara.

 

 

{{main|Amiga 500 plus|Amiga 600}}

[[Datoteka:Amiga 600.jpg|thumb|desno|280px|Amiga 600 koja se proizvodila 1992. i 93. godine]]

 

Drugi deo uništavanja Amige 500 će biti izvršen završetkom proizvodnje prvog neuspešnog modela i stvaranjem drugog - [[Amiga 600|Amige 600]] - čija prodaja počinje u martu 1992. godine. Ovaj kompjuter sada nitko nije mogao greškom ili namerno zamijeniti s Amigom 500, iako je imao identični procesor dok su mu grafika i operativnim sistem bili oni od Amige 500 Plus. Glavna razlika između nove Amige 600 i oba modela [[Amiga 500]] je bila nepostojanje numeričke [[tastatura|tastature]], a što je stvorilo nove, dodatne probleme s kompaktibilnošću. Jedina pozitivna stvar u dizajnu je bila korištenje [[Osobni kompjuter|PC]] kompaktibilnog utora za [[tvrdi disk|hard disk]], ali to je bilo potpuno nevažno pošto sada oko 50 % ili više softvera s Amige 500 na ovom kompjuteru nije radilo. Bez obzira na taj važan problem direktori smješteni u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], su usprkos potpunog uništenja američkog tržišta za Commodore, uvjereni u popularnost svog novog kompjutera te su donijeli odluklu o ukidanju dotadašnje autonomije poslovnih jedinica po svijetu; njima je naloženo da se svugdje mora prodavati Amiga 600. Uz sve probleme koje je donio ovaj kompjuter tu se našao i onaj po pitanju cijene. Amiga 600 prvobitno zamišljena kao 50 dolara jeftinija verzija Amige 500 je na kraju ispao 50 američkih dolara skuplji kompjuter <ref>Bagnall, Brian. On the Edge: The Spectacular Rise and Fall of Commodore (2006), str.534</ref>.

Šest mjeseci je to bio jedini kompjuter koga je Commodore proizvodio i pokušavao prodavati, a što je donijelo najveće financijske štete od bilo kojeg drugog kompjutera.

[[Datoteka:Amiga 1200 with mouse, drives.jpg|thumb|thumb|desno|300px|Amiga 1200 s mišem i dodatatnom disketnom jedinicom]]

 

Bez obzira na postojanje Amige 1200, upravo Commodore International nije napustila fiks-ideja o Amigi 600 tako da je božićna sezona 1992. godine prošla katastrofalno za korporaciju; ona je masovno izrađivala proizvod koji nitko ne želi ([[Amiga 600]]), a odbila pokrenuti masovnu proizvodnju proizvoda kojeg kupci u [[zapadna Evropa|zapadnoj Evropi]] žele ([[Amiga 1200]]) <ref>Bagnall, Brian. On the Edge: The Spectacular Rise and Fall of Commodore (2006), str.543</ref>.

 

{{main|Amiga CD32}}

 

 

[[Datoteka: Cd32.jpg|thumb|200px|Amiga CD 32]]

|}

 

{{cite web

| title = "Amiga Report International Online Magazine", Issue No. 2.09 - "Amiga News" section

</ref>.

{{main|IBM PC|duopol}}

 

Od svih važnijih kompjuterskih korporacija pregaženih od Wintel duopola samo je Commodore International potpuno propao putem nekontroliranog [[bankrot]]a.

 

[[Datoteka:W65C816S8PG-14 lg.jpg|thumb|Menscheov [[WDC 65816]] procesor, se koristio u [[Apple IIGS]] i Acorn Communicator kompjuterima, ali je bio najpoznatiji kao procesor koji pokreće [[Super Nintendo|SNES]] konzulu]]

 

==== 8-bitna ====

 

 

==== 16/32-bit ====

 

=== Konzole ===

=== Softver ===

 

 

 

== Literatura ==

{{izvori}}

 

{{Računala CBM}}

{{Commonscat}}

{{Izabran}}

[[Kategorija:Kompjuteri]]

[[Kategorija:Commodore International]]