'''Car Wu od Južnog Qija''' ((南)齊武帝) (440–493), osobno ime '''Xiao Ze''' (蕭賾), [[kinesko stilsko ime|kurtoazno ime]] '''Xuanyuan''' (宣遠), nadimak '''Long'er''' (龍兒), bio je [[car Kine]], drugi po redu iz [[južni Qi|dinastije Južni Qi]]. Bio je najstariji sin osnivača njenog osnivača [[Car Gao od Južnog Qija|Xiao Daochenga]] (car Gao). Još kao mladić se pod vladavinom prethodne dinastije [[Dinastija Liu Song|Liu Song]] iskazao vojničkim umijećem, bilo u sukobima među zavađenim članovima dinastije, bilo u pokušajima njenih lojalista da spriječe njegovog oca da preuzme vlast i prijestolje. Nakon što mu je otac 479. formalno preuzeo carsku titulu, on je sam proglašen krunskim princom, ali je na sebe preuzeo veliki dio državnih poslova. Carem je postao 482. i njegova vladavina je bila obilježena nastojanjem da se izbjegavaju nepotrebni ratovi i poboljšaju ekonomske prilike u državi. Cara Wua su posebno zanimale nedosljednosti tadašnjeg pravnog sistema, i u tu je svrhu nastojao velikoj carskoj školi u današnjem Nankingu dodati posebni pravni odjel. Pokazao se kao prilično dosljedan vladar, odobrivši pogubljenje vlastitog sina Xiao Zixianga koji je u jesen 490. uhvaćen kako krijumčari oružje barbarskim plemenima. Car Wu je bio poznat i po kritici rastrošnosti svojih podanika, iako kineski historijski izvori navode da se sam nije ustručavao razbacivati novac. S obzirom da je 493. preminuo njegov sin i prijestonasljednik Zhangmao, krunskim princem je proglašen Zhangmaov sin i Wuov unuk [[Xiao Zhaoye]]. Iste godine je Wu umro i Xiao Zhaoye je naslijedio prijestolje.
