Masakri u Ljubeniću – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
prošireno
Red 1:
[[Datoteka:Ljubenic-masakr.gif|thumb|Dečji crtež masakraMasakr u Ljubeniću, viđen očima deteta.]]
 
'''Masakri u Ljubeniću''' označavaju niz masovnih ubistava kosovskih [[Albanac]]a u selu [[Ljubenić]] (alb. ''Lybeniq'') kod [[Peć (Kosovo)|Peć]]i, tokom [[rat na Kosovu|rata na Kosovu]] [[1998]]-[[1999]].
Red 16:
 
{{citat2|Oko pet sati izjutra [[šiptar]]ske [[terorizam|terorističke]] bande u blizini dečanskih sela Ljubenić i Streoc izvršile su oružani napad na policijsku jedinicu koja je obezbeđivala konvoj za snabdevanje Dečana i izbegličkog naselja, a istovremeno su napale i policijsku stanicu u Čelopeku i usmrtile policajca Dragana Bjelanovića (24).<ref>[http://www.politika.rs/ilustro/2055/drugi.htm Izveštaj Politike]</ref>}}
 
Nakon ovoga je usledila odmazda nad meštanima sela Ljubenić. Tog popodneva, negde posle 13 časova, jake policijske snage sa raznim vozilima, od kojih su neka bila oklopna, su stigle u Ljubenić. Srpska policija je pre ulaska u selo sa periferije granatilara albanski deo sela koristeći [[artiljerija|artiljeriju]] i druga oružja.<ref name="amnesty"/><ref name="Po naređenju"/>
 
Linija 23 ⟶ 22:
Mehmed Goga je sa svojim sinovima u vreme napada na Ljubenić bio gost porodice Hamza. Pripadnici policije izvukli su iz kuće njegova tri sina, Hadrija, Adresija i Mujena, te sinovca Gzima sa namerom da ih streljaju.<ref name="nasa-borba"/> Hadri Goga (22) je ubijen na licu mesta dok su ostali uspeli da prežive.<ref name="nasa-borba">[http://www.yurope.com/nasa-borba/arhiva/Maj98/2705/2705_9.HTM Masakr u Ljubenicu kod Peci]</ref><ref name="amnesty"/> Mehmed Goga navodi da su u Ljubeniću paljene su kuće, a mnogi stanovnici ranjeni.<ref name="nasa-borba"/>
 
Srpske snage su tokom akcije pogubile devetoro muških meštanaljudi.<ref name="Po naređenju"/><ref name="nasa-borba"/> Zbog ofanzive vladinih snaga gotovo celo selo je [[29. maj]]a izbeglo, uglavnom u Albaniju.<ref name="Po naređenju"/> Beogradski [[Fond za humanitarno pravo]] je u svom godišnjem izveštaju 1998. godine optužio državu, pre svega MUP Srbije, za teška kršenje [[ljudska prava|ljudskih prava]] i ubistva civila na Kosovu:
 
{{citat2|Prema brojnim svedocenjima do kojih su dosli Fond za humanitarno pravo i druge nevladine organizacije, policija je odgovorna za namerna ubistva i vansudska pogubljenja veceg broja albanskih civila u selima Donji Prekaz, Cirez, Likosani, Ljubenic i Golubovac.<ref>[http://nin.co.rs/arhiva/2506/9.html Fond za humanitarno pravo tesko optuzuje drzavu,pre svega MUP, za krsenje ljudskih prava]</ref>}}
Linija 31 ⟶ 30:
[[Datoteka:Masakr u ljubenicu.gif|thumb|Crtež drugog masakra u Ljubeniću.]]
 
Najteže kršenje ljudskih prava se desilo [[1. april]]a [[1999]], nakon početka [[Operacija Saveznička sila|OperacijeNATO Savezničkabombardovanja silaSRJ]], kada su srpska policija i paravojne formacije ponovo ušle Ljubenić. Srpske snage su stigle u selo oko sedam časova ujutro 1. aprila.<ref name="Po naređenju"/> Mnogi meštani su pokušali da pobegnu u planinu, ali su ubrzo shvatili da su opkoljeni. Srpske snage su okupile seljane u centru sela, te razdvojili muškarci od žena.<ref name="osce"/> Muškarce su onda ispitivali da li imaju oružje, a dvojicu su streljali pred grupom.<ref name="Po naređenju"/> Ubrzo posle toga, velika grupa muškaraca je postrojena uza zid u glavnoj ulici sela.<ref name="osce"/> Nakon niza uvreda, naređeno im je da legnu, a srpske snage su otvorile vatru. Nakon prekida mitraljeske vatre, pucano je u glave onima koji su se još uvek mrdali.<ref name="osce"/> Neki od ljudi su preživeli krijući se ispod leševa. Prema svedočenjima koja su data novinarima, devetoro preživelih, od kojih su neki bili povređeni, otpuzalo je do obližnje šume, a zatim u planine. Jedan dečak od 16 godina umro je od zadobijenih rana.<ref name="Po naređenju"/>
 
Ostali meštani, mahom žene i dece, su primorani da napuste selo i hodaju do [[Albanija|albanske]] granice preko [[Đakovica|Đakovice]].<ref name="osce"/> Jedna proterana žena, koja je išla peške, izjavila je za londonski [[Times]]:
 
{{citat|Ženama i deci su naredili da idu u Albaniju, jer, kako su oni rekli, mi smo to oduvek želeli... Morali smo da ostavimo muškarce, ali kada smo stigli do glavnog puta čuli smo pucnjavu i znali smo da se dogodilo nešto strašno. Kasnije, kada sam stigla u Albaniju, čula sam da je moj otac mrtav<ref>James Pringle, “Serbs Killed 350 in Orgy of Violence”, Times (London), 10. jul 1999.</ref>.}}
 
Tim [[OEBS]]-a je [[1. jul]]a dokumentovao tragove ubistava i sproveo nekoliko intervjua sa preživelima. Prema izveštajima OEBS-a, ubijenou selu je ubijeno oko 66 kosovskih Albanaca.<ref name="osce">[http://www.osce.org/publications/odihr/1999/11/17755_506_sr.pdf Kosovo: kako viđeno, tako rečeno] (Izveštaj OEBS-a)</ref> Human Rights Watch navodi da su tada ubijene najmanje 63 osobe, premda neki svedoci i preživeli tvrde da je ubijenih bilo oko osamdeset.<ref name="Po naređenju"/> Prema svedočenju meštana, “paravojne snage” su nakon masakra uklonile leševe traktorom.<ref name="Po naređenju"/> Mnoge kuće u Ljubeniću su spaljene.<ref name="osce"/>
 
Neki od onih koji su pobegli pre ubistava bili su napadnuti sledeće nedelje u planinama. Naredne nedelje, u planinama na zapadu, ubijeno je još najmanje 25 osoba, od kojih je devetoro iz Ljubenića.<ref name="Po naređenju"/> Jedan od preživelih je ispričao novinarima:
Velika grupa muškaraca je postrojena uza zid u glavnoj ulici sela.<ref name="osce"/> Nakon niza uvreda, naređeno im je da legnu, a srpske snage su otvorile vatru. Nakon prekida mitraljeske vatre, pucano je u glave svima koji su se još uvek mrdali.<ref name="osce"/> Neki od ljudi su preživeli krijući se ispod leševa. Ostali meštani, mahom žene i dece, su primorani da napuste selo i hodaju do [[Albanija|albanske]] granice preko [[Đakovica|Đakovice]].<ref name="osce"/> Mnoge kuće u Ljubeniću su spaljene.<ref name="osce"/>
 
{{citat|Bežali smo uz planinu, bežali smo niz planinu, izgubili smo ukupno devetoro ljudi, od toga četiri žene i dva deteta. Pucali su kuda god da smo krenuli.<ref>Chris Stephen, “Kosovo’s Heights of Mass Murder”, The Scotsman, 10. jul 1999.</ref>}}
Tim [[OEBS]]-a je [[1. jul]]a dokumentovao tragove ubistava i sproveo nekoliko intervjua sa preživelima. Prema izveštajima OEBS-a, ubijeno je oko 66 kosovskih Albanaca.<ref name="osce">[http://www.osce.org/publications/odihr/1999/11/17755_506_sr.pdf Kosovo: kako viđeno, tako rečeno] (Izveštaj OEBS-a)</ref> Human Rights Watch navodi da su tada ubijene najmanje 63 osobe.<ref name="Po naređenju"/>
 
Tim [[OEBS]]-a je [[1. jul]]a dokumentovao tragove ubistava i sproveo nekoliko intervjua sa preživelima. Fond za humanitarno pravo je imenom i prezimenom identifikovao više žrtava iz Ljubenića.<ref>[http://hlc-rdc.org/index.php?lid=sr&show=kosovo&action=search&str_prezime=&str_ime=&str_ime_oca=&str_date_of_birth=&str_status=&str_povreda=&str_date_of_injury=&str_mesto_povrede=&str_stanje=1&int_page=6 Lista žrtava sa potpunim podacima]</ref> Istražitelji [[MKSJ]]-a su nakon završetka [[kosovski rat|kosovskog rata]] pronašli devet tela na tri različite lokacije u selu.<ref name="Po naređenju"/> Pošto je ova oblast velikim delom minirana, ni meštani ni istražitelji Tribunala za ratne zločine ne znaju tačan broj žrtava. Mnoga tela još nisu nađena.<ref name="Po naređenju"/>
 
== Izvori ==