Bosanski prijatelj – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 8:
| web =
}}
'''Bosanski prijatelj ''' je najstariji [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] časopis za [[književnost]] i kulturu, kog je 1850. godine pokrenuo [[Ivan Franjo Jukić]] u [[Zagreb]]u, a prvi broj je štampan zahvaljujući [[Ljudevitu Gaju]], pod naslovom ''Bosanski prijatelj : časopis saderžavajući potriebite, koristne i zabavne stvari''. Drugi broj je izašao 1851, treći 1861, a četvrti i zadnji svezak 1870. godine, kog je uredio njegov učenik fra [[Antun Knežević]]<ref name="lovrenovic"> Ivan Lovrenović: ''Putovanje Ivana Frane Jukića'', Zadužbina Petar Kočić, Banja Luka - Zagreb, 2005. ISBN 99938-31-66-2 </ref>. Časopis je pretendirao da bude neka vrsta enciklopedije potrebnog i korisnog znanja iz historije Bosne i Hercegovine, geografije, etnografije, kao i književnosti i zabave. Za 20 godina izlaženja su objavljene 4 sveske.<ref name="dnbs"></ref>
 
Od radova objavljenih u časopisu se izdvajaju: ''Ljetopis Katoličke crkve'', ''Zemljodržavopisni pregled turskog carstva u Europi '', ''Omer-paša i bosanski Turci'' i putopis ''Putovanje iz Sarajeva u Carigrad 1852. godine''.<ref name="maticahrvatska"> Ivo Pranjković: [http://www.matica.hr/Vijenac/Vij167.nsf/AllWebDocs/HrvatskijezikifranjevciBosneSrebrene'' Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene''], Vijenac br. 167, Matica hrvatska </ref>
Red 14:
== Izdanja ==
 
Prvi broj'' Bosanskog prijatelja'' Jukić je završio 1850. u Varcar Vakufu (današnjem [[Mrkonjić Grad]]u), a tiskao ga je [[Ljudevit Gaj]] iste godine u [[Zagreb]]u u svojoj štampariji i o svom trošku. Materijal za prvu svesku Jukić je prikupljao godinama ranije, jer je planirao osnivanje književnog društva "Kolo bosansko" koje bi objavljivalo svoj časopis, ali do toga nije došlo.<ref name="maticahrvatska"></ref> Prvi broj je posvećen biskupu [[Josip Juraj Štrosmajer|Josipu Strossmayer]] i imao je 140 strana.<ref name="lovrenovic"></ref> U njemu se, između ostalog, autor žali na teškoće oko izdavanja časopisa i poziva na osnivanje književnog društva i prebacuje crkvenim i svjetovnim vlastima što nemaju razumijevanja za ovakve ideje. <ref name="ifj">{{Cite web | url = http://www.svjetlorijeci.ba/arhiva/html/2005/11-2005/html/revija/aktualno1.html | title = Fra Ivan Frano Jukić | accessdate = 15. 3. 2010. | last = | first = | coauthors = | date = | work = | publisher =}} </ref>
 
Drugi broj je izašao u studenom [[1851]]. i troškove ispisa je snosio sam Jukić. Ovaj broj je imao oko 200 stranica<ref name=lovrenovic/> i bio je posvećen seraskeru [[Omer-paša Latas|Omer-paši Latasu]]. Samo dva mjeseca nakon objavljivanja ovog broja, Latas je Jukića uhapsio u [[Sarajevo|Sarajevu]] i kasnije prebacio u [[istanbul|carigradski]] zatvor i protjerao iz [[Bosna | Bosne]].<ref Name=ifj/>
 
Treći broj časopisa Jukić je sastavljao u izgnanstvu, uglavnom za vrijeme službe u [[Đakovo|Đakovu]]. Objavljen je tek [[1861]]. (Četiri godine nakon njegove smrti), a ispis je omogućila [[Matica Ilirska]].<ref Name=ifj/> Imao je 215 stranica. <ref Name=lovrenovic/>
Red 22:
Četvrti broj je sastavio i izdao [[1870]]. godine u [[Sisak|Sisku]] fra [[Antun Knežević]] <ref name=lovrenovic/>, koji je u Varcar Vakufu bio Jukićev učenik i kasnije blizak prijatelj i sljedbenik.<ref name=ifj/>
 
== Urednici ==
* [[Ivan Franjo Jukić]] i [[Antun Knežević]].
 
== Saradnici ==
Saradnici u prvom broju bili su: [[Ljubomir Hercegovac]],