Boetije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 17:
}}
 
'''Anicije Manlije Severin Boecije''' ili '''Anicije Manlije Severin Boetije''' ''Anicius Manlius Severinus Boëthius'',<ref>""Boethius" se na latinskom izgovara u četiri sloga sa "Bo-e-ci-jus", a ne "Be-ci.jus", odnosno koristio se [[umlaut]] "ë", tj. "Boëthius</ref><ref>Ime Anicius označava veze sa plemićkom porodicom koja je imala uticaj na kasno Rimsko Carstvo, a ''Manlius'' porijeklo od znamenite porodice [[Manlia (gens)|Manlii Torquati]] iz doba Republike. Ime Severin je dobio po [[Severin od Norika|Severinu od Norika]].</ref><ref name="v">Hodgkin, Thomas. ''Italy and Her Invaders''. London: Adamant Media Corporation, 2001.</ref> kraće poznat kao '''Boecije''' ili '''Boetije''' (cca. 480–524/525) bio je [[latinska književnost|latinski]] pisac i [[filozof]] rodom iz [[Italija|Italije]] koji se smatra jednim od najvećih inetlektualaca Evrope početkom 6. vijeka, a čiji se život i djelo često opisuju kao svojevrsni most između [[antika|antike]] i [[srednji vijek|srednjeg vijeka]]. Rođen je u [[Rim]]u nedugo nakon propasti [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadnog Carstva]] u uglednoj aristokratskoj porodici čiji su članovi bili carevi [[Petronije Maksim]] i [[Olibrije]], kao i brojni [[konzul]]i.<ref name="v">Hodgkin, Thomas. Italy and Her Invaders. London: Adamant Media Corporation, 2001.</ref> Njegov otac Flavije Manlije Boetije je 487. bio konzul pod vlašću germanskog kralja [[Odoakar|Odoakra]], a sam Boetije je postao senatorom u dobi od 25 godina.<ref name="po">General Audience of Pope Benedict XVI, Boethius and Cassiodorus. Internet. Available from http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audiences/2008/documents/hf_ben-xvi_aud_20080312_en.html; accessed November 4, 2009.</ref> Iako je odrastao u [[hrišćanstvo|kršćanskoj]] porodici, Boetije je smatra kako se kršćanstvo može pomiriti, odnosno upotpuniti sa ranijim dostignućima antičke civilizacije. U tu je svrhu nastojao stvoriti sistem klasičnog obrazovanja koji će kasnije biti poznat kao [[slobodne vještine|sedam slobodnih vještina]]. Boetije je zbog svoje intelektualnih sposobnosti privukao pažnju [[Ostrogoti|ostrogotskog]] kralja [[Teodorik Veliki|Teodorika Velikog]] koji ga je 510. imenovao konzulom, a istu počast 522. dao i njegovim sinovima.<ref name="multiply">Boethius, Anicius Manlius Severinus. ''The Theological Tractates and The Consolation of Philosophy''. Translated by H.F. Steward and E.K. Rand. Cambridge: The Project Gutenberg, 2004.</ref> Međutim, nešto je kasnije pao u Teodorikovu nemilost, te je zatvoren i osuđen na smrt <ref name="mu">The Online Library of Liberty, Boethius. Internet. Available from http://oll.libertyfund.org/index.phpoption=com_content&task=view&id=215&Itemid=269; accessed November 3, 2009.</ref> pod sumnjom da je kovao zavjeru protiv Ostrogota sa agentima [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Istočnog Carstva]]. Dok je u zatvoru u Paviji čekao pogubljenje, napisao je ''[[De consolatione philosophiae|Utjeha filozofije]]'', znameniti filozofski traktat na temu sreće i smrti. ''Utjeha'' je postala jednim od najpopularnijih i najuticajnijih tekstova u Srednjem vijeku.
 
== Izvori ==