Verzija na datum 10 juni 2013 u 09:41 uredi Kolega2357-Bot (razgovor \| doprinos) 64.473 izmene m Bot: popravljanje preusmjeravanja ← Starija izmjena		Verzija na datum 22 juni 2014 u 18:04 uredi poništi Kolega2357 (razgovor \| doprinos) 20.730.146 izmena m robot kozmetičke promjene Novija izmjena →
Red 1: '''Bilogora''' ''(Bilo-gora, Bilo-gorje)'' je nisko prostrano gorje u sjevernoj [[Hrvatska\|Hrvatskoj]]. Sastoji se od niza humaka i brježuljaka, te kratkih niskih bila zaobljenih grbina i glavica, koji se pružaju duž jugozapadnog ruba [[Podravina\|Podravine]] od sjeverozapada na jugoistok u dužini oko 80 km, s najvišim šumovitim vrhom; ''Rajčevica 309 m''. == Građa i reljef == Između [[Bedenik~~\|Bedenika~~]]a i [[Črešnjevica\|Črešnjevice]] široka je od 16 do 18 km, dok je na zapadnom kraju, između potoka [[Dubravka\|Dubravke]] i [[Koprivnica\|Koprivnice]], oko 45 km – ako se 7 km široko [[Ivaničko humlje]] ne ubraja, na istočnom krilu od [[Bastaji (Bilogora)\|Bastaja]] prema [[Virovitica\|Virovitici]] široka je oko 24 km. Sjeveroistočni pristranci strmiji su od jugozapadnih. Na zapadu se 186 m visokim Lepavinskim prijevojem nadovezuje na [[Kalnik]] (željeznička pruga [[Križevci]] – [[Koprivnica]]), a na istoku 270 m visokim Đuloveskim prijevojem na [[Papuk]] (želj. pruga [[Daruvar]] – [[Veliki Bastaji]] – [[Suhopolje]]). Unutar ovih međa zaprema Bilo-gorje '''1700''' [[kvadratni kilometar\|km²]] te je drugo po prostornom opsegu u sjevernoj Hrvatskoj. [[Datoteka:Bilogora-prosjek-1905-2.png\|750px\|desno\|mini\|Slikovni prikaz prosjeka (prosječne širine, presjeka) Bilogore]] Građena je od stare kristalaste jezgre koja je prekrivena tercijarnim (pliocenski pjeskoviti [[lapor~~\|lapori~~]]i i [[peščar\|pješčenjaci]] s ulošcima [[lignit~~\|lignita~~]]a) i kvartarnim (pleistocenski [[žuti pijesak\|žuti pijesci]] i [[prapor]]) slojevima. Na sjevernim padinama prostire se širok pojas prapora (tzv. [[pijesak\|pijesci]]), stvoren nanosom sjevernih vjetrova. Najpoznatiji od njih su [[Đurđevački pesci\|Đurđevački pijesci]]. Djelomično rasjednuta. U podnožju ležišta su [[nafta\|nafte]] ([[Ferdinandovac]], [[Jagnjedovac]], [[Šandrovac]]) i [[zemni gas\|zemnoga plina]] te [[lignit~~\|lignita~~]]a koji se u prošlosti iskorištavao. Bilogoru presijecaju ceste koje vode iz [[Bjelovar~~\|Bjelovara~~]]a u [[Đurđevac]], [[Virje]] i [[Novigrad Podravski]] te iz [[Grubišno Polje\|Grubišnoga Polja]] u [[Virovitica\|Viroviticu]], [[Špišić Bukovica\|Špišić Bukovicu]] i dr. Uz sjeveroist. podnožje Bilogore veća su naselja [[Koprivnica]], [[Đurđevac]], [[Pitomača]] i [[Virovitica]], a uz jugozapadno [[Križevci]], [[Bjelovar]] i [[Grubišno Polje]]. Bilogora se nalazi na prostoru između hrvatskih rijeka [[Drava]] i [[Sava]], taj prostor još nazivaju i Međuriječje. Izvorište je pritoka rijeka [[Česma (rijeka)\|Česme]], duge 123 km ([[Bjelovacka]], [[Plavnica]], [[Ciglenski potok\|Ciglenski]] i [[Severinski potok]], [[Kovačica]], [[Mlinište (pritoka Česme)\|Mlinište]], [[Velika (pritoka Česme)\|Velika]], [[Račačka rijeka]], [[Žavnica]]) i [[Glogovnica\|Glogovnice]] ([[Oslavica]]) kao i rijeke [[Ilova\|Ilove]] (duga 85 km). Red 18: == Dijelovi Bilogore == === Istočno krilo === * Zapadno Bilo * Središnje Bilo * Istočno Bilo === Zapadno krilo === * Kloštarsko humlje * Sv. Ivanjsko humlje * Marča U vezi s [[visinske oznake\|visinskim oznakama]] bilogorskih ispona treba istaknuti, da se u raznim [[publikacija~~\|publikacijama~~]]ma i [[topografska karta\|topografskim kartama]] nalazi prilična zbrka s oznakama visina Bilogore. Napose to vrijedi za najviši [[vrh]], što je posljedica nekadašnjih oznaka u [[stopa~~\|stopama~~]]ma i njihovih preračunavanja u [[metar\|metre]], jer sve stope nisu jednake, a prethodno nije bilo označeno, da li se radi o stopama [[austrijske stope\|austrijskim]], [[njemačke stope\|njemačkim]], [[britanske stope\|britanskima]] ili kakvim drugima. Pa ni u najnovijim [[specijalka~~\|specijalkama~~]]ma (vrsta karte) nema još dovoljno pouzdanih [[podatak~~\|podataka~~]]a usprkos nastojanjima, da se temeljitim [[reambulacija~~\|reambulacijama~~]]ma uz savjesnu primjenu najsuvremenijeg [[geodetski instrumenti\|geodetskog instrumentarija]] isprave stare pogrješke. Zbog toga jedan savjet: nemojte se uzbuđivati ni ljutiti kad nam se visinski podaci Bilogorja (pa i ostalih planina) ne slažu za dva-tri metra. == Vrhovi Bilogore == Red 34: * [[Koševac]] – 302 * [[Bilo (planinski vrh)\|Bilo]] – 294 * [[Babina gora (Bilogora)\|Babina gora]], spojnica s [[Papuk~~\|Papukom~~]]om – 293 * [[Viš (Bilogora)\|Viš]], kod Male Črešnjevice – 288 * [[Bačko brdo]], Babina gora – 278 Red 102: * [[Bedenik]] – 162 == Biljni pokrov == Cijela je površina pokrivena biljnim plaštom. Niži su pristranci pod [[vinogradarstvo\|vinogradima]], [[voćnjak\|voćnjacima]], i [[kukuruzište\|kukuruzištima]], a iznad njih je [[šuma]], pretežno [[listopadna biljka\|bjelogorična]]. Po sastavu spada u nizinske [[hrastova šuma\|hrastove šume]]. Uz manje komplekse [[hrast kitnjak\|hrasta kitnjaka]] i [[obični grab\|graba]] ima i nešto [[hrast lužnjak\|hrasta lužnjaka]], a na sjevernim padinama pod grebenom i malo [[bukva\|bukve]]. Na tom silnom prostoru ima i slaborodnih krajeva, koje označava [[Obična breza\|breza]], [[bujad]], [[vrijes]], [[borovnica]], neki [[lišaj~~\|lišajevi~~]]evi i [[mahovine]], ali ima na pijesku i cvatućih [[biljka\|biljaka]]. Tako cvate u breziku u Vukosavskoj đolti [[Hypericum veronense]], [[Geranium columbinium]], [[Daucus carota]] (posve sitna), [[Fragaria vesca]] ([[jagoda]], sitna), [[Euphorba cyparissias]], [[Scabiosa ochroleuca]], ali najkrasniji je ures [[karanfil]] [[Dianthus armeriastrum]], u kojega su [[cvijet\|cvjetovi]] žarko [[crveno\|crveni]]. Za puste pjeskovite krajeve značajna je [[Artemisia scoparia]] (vrsta pelina), [[Cytisus austraiacus]], [[Hieracium echiodes]], [[Plantago arenaria]], [[Gypsophila muralis]], [[Sedum maximus]], [[Berteroa incana]], [[Oenothera biennis]] (biljka selica), od [[trave\|trava]] [[Cynodon dactylon]] i [[Bromus sterilis]], no najznačajniji je za puste pjeskovite krajeve [[Eryngium campestre]]. Red 117: == Literatura == * Opća enciklopedija * Prirodni zemljopis Hrvatske., Knjiga prva: Lice naše Domovine., uredio Dragutin Hirc, Zagreb, 1905., Tisak i naklada Antuna Scholza, dio iz knjige pod naslovom »Bilo-gora« napisao [[Hinko Hranilović]]. * Prof. dr. Vladimir Blašković: Bitne oznake Bilo-gorja, PD »Zagreb-Matica« objavio u »[[Bilogorski planinar]]«, god. VIII (IV), travanj 1983. br. 10. * Božena Loborec: Bilogora, PD »Bilo« Koprivnica objavila u Naše planine 33 (1981) br. 3-4. * [http://www.hpdbilogora.hr/ Mrežno mjesto HPD "Bilogora", Bjelovar] == Wikizvor == * [[s:hr:Bilogora\|Pjesma Božene Loborec o Bilogori]] [[Kategorija:Planine u Hrvatskoj]]

Bilogora – razlika između verzija