Aurelije Viktor – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 1:
'''Sekst Aurelije Viktor''' ({{jez-lat|Sextus Aurelius Victor}}, rođ. oko 320.- umro 391?) bio je rimski [[rimski Senat|senator]], velikodostojnik i istoričar. U toku poslednjih godina vladavine [[Konstancije II.|Konstancija II]], između [[359]]. i [[361]]. godine, Aurelije Viktor je objavio brevijar na latinskom '''''O carevima''''' (''De caesaribus''), zbirku carskih biografija od [[August (rimski car)|Avgusta]] do Konstancija II uklopljenih u koherentnu istoriju.
Viktorov život i karijera mogu se rekonstruisati jedino pomoću retkih autobiografskih osvrta u njegovom delu, kao i zahvaljujući jednom pomenu u ''Istoriji'' [[Amijan Marcelin|Amijana Marcelina]]. Amijan Marcelin i Aurelije Viktor bili su izgleda ne samo savremenici, već i poznanici. Aurelije Viktor je po sopstvenom priznanju rođen u rimskoj [[Afrika (provincija)|Africi]] na jednom seoskom imanju, verovatno u okolini Sirte. Otac mu je bio skromnog porekla i neobrazovan, ali dovoljno imućan da pošalje sina na školovanje u Sirtu ili [[Kartaga|Karaginu]], a zatim u [[Rim]]. Sudeći po poznavanju događaja u Rimu između [[Konstantin Veliki|Konstantinove]] smrti 337. i trijumfa cara Konstancija 357. godine, izgleda da je Aurelije Viktor ovaj period proveo u Večnom gradu. U njegovom delu se sreću detalji vezani za fiskalna pitanja i planove za građevinsku rekonstrukciju [[Milano|Milana]], Kartagine i [[Nikomedija|Nikomedije]]. Na osnovu toga se zaključuje da je već tokom boravka u Rimu postao član jedne od carskih kancelarija, možda scrinium epistolarum koja je bila nadležna da šalje carske naredbe provincijskim sudijama i odgovara delegacijama lokalnih veća (kurija) i gradova. Posle Konstancijevog trijumfa, Aurelije Viktor postaje finansijski savetnik [[pretorijanski prefekt Ilirika|pretorijanskog prefekta Ilirika]] Anatolija, kome je u svom delu posvetio kratki [[panegirik]]. Izgleda da ga je Anatolije u [[Sirmium|Sirmijumu]], u pauzi rata sa [[Sarmati]]ma, predstavio caru svog učenog savetnika, a Konstancije je možda podstakao Aurelija Viktora da prione na istoriografski posao. Po Amijanu Marcelinu, u leto 361. godine, u vreme kada građanski rat sa Konstancijem još nije bio rešen, u Sirmijum (današnju Sremsku Mitrovicu) stigao je [[Flavije Klaudije Julijan|Julijan]]. Pretendent je proveo dva dana u Sirmiju gde je želeo da pridobije stanovnike
U sastavljanju svog dela Aurelije Viktor se izgleda koristio danas izgubljenim latinskim izvorom (pisanim pre 358.) koji je u naučnoj javnosti poznat kao Kaisergeschichte. Međutim, sem toga, po sopstvenim rečima, dosta je čitao i diskutovao o istorijskim temama sa drugim učenjacima. Viktor je, možda po uzoru na [[Salustije|Salustija]] i [[Tacit
Delo Aurelija Viktora nikada nije postalo popularno, verovatno zbog teškog stila i moralizatorskih tendencija. Početkom 5. veka, anonimni kompilator ("Pseudo-Viktor") je izvukao izvode iz brevijara
Aurelije Viktor nije bio veliki istoričar ranga svojih uzora ili svog savremenika Amijana Marcelina, ali njegov spis pruža nekolicinu vrednih detalja za istoriju 3. i 4. veka, kao i za kulturnu istoriju doba poslednjih znamenitih paganskih intelektualaca.
Red 13:
{{Lifetime|320|391|Aurelije Viktor}}
[[Kategorija:Bizantski pisci]]
[[Kategorija:Istočno Rimsko Carstvo]]
|