Arthur Rimbaud – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Migrating 70 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q493 (translate me) |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 23:
=== Obrazovanje i tinejdžerske godine ===
Strahujući od
Iako veoma individualne prirode , Artur je bio strastveni katolik poput svoje majke. Zbog ovoga je nazivan prljavim, malim licemerom od strane svojih školskih drugova.
Krajem oktobra 1870. Remboovo ponašanje je postalo vidno provokativno i nekonvencionalno. Počeo je da pije, nepristojno se izražava, krao je knjige iz lokalnih radnji i postao neuredan. Bio je u kontaktu sa Izambarom i govorio mu o svojim osećanjima i doživljajima – Patnje su nepodnošljive, ali moramo biti jaki, biti rođeni kao pesnici, a kao pesnika sam sam sebe prepoznao. Širile su se glasine da se priključio [[Pariska komuna|Pariskoj komuni]] [[1871]]. koju je opisao u pesmi ,,L'orgie parisienne''.
== Rembo i Verlen ==
Remboov prijatelj [[Šarl Ogist Bretanj]] nagovorio ga je da piše Polu Verlenu, istaknutom pesniku simbolisti, pošto pima upućena drugim pesnicima su ostajala bez odgovora. Rembo je poslao dva pisma Verlenu koja su sadržala nekoliko njegovih pesama, uključujući šokantnu "Le dormeur du Val" (Spavač u dolu). Verlen je bio oduševljen Remboovim stvaralaštvom i pozvao ga da dođe u [[Pariz]]. Remboa je opisao sledećim rečima: "Bio je kao pravo dete, bucmast i svež, sa velikim, koščatim,prilično nespretnim telom, koje kao kod svih adolescenata još uvek raste, sa veoma teškim ardenskim akcentom, skoro dijalektom, koji se dizao i spuštao kao da će da se prelomi". Rembo i Verlen su započeli kratku i burnu aferu. Remboovo okrutno ponašanje je sablaznilo pariski književni milje. U septembru 1872. su zajedno otputovali u [[London]], ali ovog perioda se Rembo kasnije sa žaljenjem sećao. Živeli su u velikom siromaštvu, jedva sastavljali kraj sa krajem tako što su podučavali i dopunjavali džeparac koji je Verlen dobijao od svoje majke. Krajem juna 1873. Verlen se vratio u Pariz zbog netrpeljivosti koja se javila između njega i Remboa, ali je uskoro počeo da tuguje zbog Remboovog odsustva. Poslao je telegram Rembou da se sastanu u Briselu, ali ovaj susret se nesretno završio. Međusobna netrpeljivost je rasla, svađe su bile neprestane i
Rembo se vratio u Šarlvil, završio ''Boravak u paklu'' (''Une Saison en Enfer''), delo koje je uz [[Lotreamon]]ova [[Maldororova pevanja]] inaugurisalo pesmu u prozi i izvršilo snažan uticaj na modernu poeziju dvadesetog veka.
== Putovanja ==
Rembo i Verlen su se sreli poslednji put u Štutgartu 1875. nakon Verlenovog puštanja iz zatvora i njegovog preobraćanja u katoličanstvo. Rembo se do tada odrekao pisanja i odlučio da živi mirnim, radničkim životom. Bio je dobrovoljni [[vojnik]] holandske kolonijalne armije da bi beespaltno otputovao na Javu. Uskoro je dezertirao i vratio se u Francusku. Decembra 1878. stigao je u Larnaku na Kipru, gde je radio za građevinsku firmu kao nadzornik kamenoloma. U Francusku se vratio zbog groznice, koja je dijagnostikovana kao tifusna. U Abisiniju je otputovao 1880. kao službenik u trgovačkoj agenciji. Živeo je sa urođeničkim ljubavnicama i samostalno trgovao kafom i oružjem.
== Fiktivni prikazi ==
Red 42:
== Selektivna bibliografija ==
* Une saison en enfer (Boravak u paklu), 1873.
* Illuminations
* Poésies complètes
== Izvori ==
|