Arije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m clean up using AWB
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 25:
Crkveni spor koji je podelio ranu crkvu, koji je počeo [[318]], a trajao do [[381]]. godine, je nazvan [[Arijanski spor]] po Ariju koji ga je poveo. Bilo je potrebno osamnaest crkvenih sabora da bi se rasprava okončala, počev od čuvenog sabora u [[Nikeja|Nikeji]] [[325]], pa do sabora u [[Carigrad]]u 381. godine. Predmet spora bilo je značenje koje [[inkarnacija]] može imati u okviru hrišćanskog monoteizma. Suština spora je bila u sledećem - da li je Sin jednako večit kao Otac ili je stvoren iz ničega? Da li Hrist ima istu suštinu (''homoousias'') s Bogom ili ima sličnu suštinu (''homoiousias'')?
 
Sve je počelo na predavanju koje je [[Sveti Aleksandar (episkop aleksandrijski)|Aleksandrijski episkop Aleksandar]] držao velikom krugu sveštenih lica, o tome kako se u [[Sveto Trojstvo|Svetom Trojstvu]] sadrži jedinstvo. U raspravi koja je posle toga usledila, Arije je istakao argument da "ako je otac rodio sina, mora postojati početak rođenog", pa otuda mora postojati i vreme kada sin nije postojao. Arijevo mišljenje nije bilo novo, već je samo izgovorio ono što su mnogi teolozi tada mislili.<ref>Ovo mišljenje se spominje najmanje 50 godina pre Arija, kada je Pavle od Samostrate 269. smenjen zbog njegovog slaganja sa onima koji su koristili reč homoousios (iste suštine) da označe odnos Oca i Sina.</ref> Ali episkop Aleksandar nije tolerisao drukčiji stav podanika i osorno mu je naredio da odustane od svog mišljenja. Arije je, naprotiv, smatrao da se ubeđenja ne mogu odbaciti po naredbi, i tako je pokrenut ovaj spor, koji je prerastao u jedan od najvećih u istoriji hrišćanstva.
 
Episkoip Aleksandar saziva sabor [[320]]./[[321]]. godine u Aleksandriji, uz učešće oko 100 episkopa, koji potvrđuje njegovo učenje da je "Sin oduvek bio u Ocu", kao očeva premudrost. Sin je bespočetni Bog, i mada je rođen, nije rođen "iz nebića, već iz suštog Oca".<ref>http://www.eparhija-niska.org.yu/Prolog/Borba_za_jednosustnost.html</ref> Osuđeno je Arijevo učenje, a sam Arije je raščinjen i ekskomuniciran. Sabor je takođe osudio i raščinio Arijeve pristalice među sveštenstvom - episkope: Sekunda i Teona, prezvitere: Ahila, Aetolija, Karpona, Sarmata i dva Arija, kao i đakone: Evzela, Lucija, Julija, Menasa, Haladija i Gaja. Odluku sabora Arije je smatrao nepravednom, te sa pristalicama odlazi u Palestinu, gde mu je zaštitu pružio Jevsevije (Eusebie), episkop cezareje. Arije je podršku našao i u poznatoj ličnosti, bliskoj dvoru, Jevseviju episkopu Nikomedijskom, koji je bio školski drug Ariju, iz vremena njihova školovanja kod Lukijana u Antiohiji. Arijevo učenje je dobijalo mnogo novih pristalica, posebno onih koji su crkvene [[dogma]]te pokušavali tumačiti isključivo racionalno. Ovoliko omasovljenje Arijevih pristalica omogućilo je sazivanje i održavanje dva njihova sabora U Britaniji i Palestini, sa zahtevima za ukidanjem odredbi aleksandrijskog sabora. Popularnosti njegovog učenja je doprineo sam Arije njegovom "Talijom" u kojoj je prozno i lakim stihovima obrazlagao svoje učenje, izvrgavajući podsmehu napade protivnika.<ref>http://www.eparhija-niska.org.yu/Prolog/Arijeva_jeres.html</ref>
 
Arije je raspravu o prirodi Hrista postavio sa takvom žestinom da se više nije moglo prečuti. Kako je priroda Hrista bila u središtu ove rasprave, sukob je poprimao sve veće razmere. Ne samo da su u njega bili uvučeni episkopi sa strane, nego i hrišćanske mase. Ubrzo više nije bilo nijednog grada niti sela gde se nije raspravljalo o Bogu i Hristu. Članovi porodica su zbog toga dolazili u žestoke sukobe, a u javnosti su izbili pravi nemiri. Hrišćani su se tukli na ulici zarad Hristovog božanstva. Zbog tog ružnog ponašanja hrišćanstvo je kod [[pagani|pagana]] izašlo na rđav glas, te su mu se podsmevali i u pozorištima.