Arije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m clean up using AWB |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 25:
Crkveni spor koji je podelio ranu crkvu, koji je počeo [[318]], a trajao do [[381]]. godine, je nazvan [[Arijanski spor]] po Ariju koji ga je poveo. Bilo je potrebno osamnaest crkvenih sabora da bi se rasprava okončala, počev od čuvenog sabora u [[Nikeja|Nikeji]] [[325]], pa do sabora u [[Carigrad]]u 381. godine. Predmet spora bilo je značenje koje [[inkarnacija]] može imati u okviru hrišćanskog monoteizma. Suština spora je bila u sledećem - da li je Sin jednako večit kao Otac ili je stvoren iz ničega? Da li Hrist ima istu suštinu (''homoousias'') s Bogom ili ima sličnu suštinu (''homoiousias'')?
Sve je počelo na predavanju koje je [[Sveti Aleksandar (episkop aleksandrijski)|Aleksandrijski episkop Aleksandar]] držao velikom krugu sveštenih lica, o tome kako se u [[Sveto Trojstvo|Svetom Trojstvu]] sadrži jedinstvo. U raspravi koja je posle toga usledila, Arije je istakao argument da "ako je otac rodio sina, mora postojati početak rođenog", pa otuda mora postojati i vreme kada sin nije postojao. Arijevo mišljenje nije bilo novo, već je samo izgovorio ono što su
Episkoip Aleksandar saziva sabor [[320]]./[[321]]. godine u Aleksandriji, uz učešće oko 100 episkopa, koji potvrđuje njegovo učenje da je "Sin oduvek bio u Ocu", kao očeva premudrost. Sin je bespočetni Bog, i mada je rođen, nije rođen "iz nebića, već iz suštog Oca".<ref>http://www.eparhija-niska.org.yu/Prolog/Borba_za_jednosustnost.html</ref>
Arije je raspravu o prirodi Hrista postavio sa takvom žestinom da se više nije moglo prečuti. Kako je priroda Hrista bila u središtu ove rasprave, sukob je poprimao sve veće razmere. Ne samo da su u njega bili uvučeni episkopi sa strane, nego i hrišćanske mase. Ubrzo više nije bilo nijednog grada niti sela gde se nije raspravljalo o Bogu i Hristu. Članovi porodica su zbog toga dolazili u žestoke sukobe, a u javnosti su izbili pravi nemiri. Hrišćani su se tukli na ulici zarad Hristovog božanstva. Zbog tog ružnog ponašanja hrišćanstvo je kod [[pagani|pagana]] izašlo na rđav glas, te su mu se podsmevali i u pozorištima.
|