Apsida – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Fix
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
 
Red 1:
[[datotekaDatoteka:Giulia1.JPG|thumb|right|340px|Troapsidalna [[Romanika|romanička]] [[bazilika]] sv. Julije u mjestu Bonate Sotto pored [[Bergam]]a]]
'''Apsida''' ([[latinski jezik|latinski]] ''absis'' od [[grčki jezik|grčke]] riječi ''ἁψίς'' - ''hapsis'' koja znači »luk, svod«<ref>Eugène Viollet-le-Duc: ''Dictionnaire raisonné de l’architecture française du XIe au XVIe siècle - Tome 1, Abside, 1856</ref>) je arhitektonski element u crkvenoj arhitekturi.
 
Red 6:
== Definicija i razvoj apside od antičkih vremena do danas ==
Apsida se kao element u gradnji pojavila pri kraju [[Rimska Republika|Rimske Republike]] (Hram Venere pramajke), nakon toga to je postala uobičajena dogradnja svjetovne rimske [[Bazilika|bazilike]], iz čijeg se oblika razvila [[Rano hrišćanstvo|kršćanska crkva]]. Taj dio je obično bio viši od ostataka bazilike, kao posebno mjesto rezervirano za ''Tribunal'', suca i članove suda.
Velike apside izgrađene su u tokom [[4. vijek|4. st.]] u Bazilici Maksencija na [[Rimski forum|rimskom forumu]], Palači Flavijevaca (Domus Flavia) na rimskom [[Palatin]]u i [[Konstantinova bazilika u Trieru|Konstantinovoj bazilici]] u [[Trier]]u ([[Njemačka]]).
[[datotekaDatoteka:Stappoclasseaps.jpg|thumb|left|240px|Unutrašnjost apside [[Bazilika Svetog Apolinarija u Classi|Bazilike sv. Apolinarija u Classi]] u [[Ravenna|Ravenni]] iz [[6. vijek|6. st.]]]]
Nakon [[Antika|antike]] i legalizacije kršćanstva u [[4. vijek|4. st.]], - apsidu su kao arhitektonski element usvojile i prve [[Rano hrišćanstvo|ranokršćanske]] bazilike, - one su građene na istočnom dijelu kao prostor gdje su svećenici održavali liturgiju. Isprva je to bio prostor u kojem se nalazila [[biskup]]ova [[katedra]], i dvije [[subselia|subselie (kamene klupe)]] sa svake strane za svećenike. U kasnijim razdobljima od [[4. vijek|9. st.]] u apsidi se nalazi [[oltar]] i [[sarkofag]] sa najvrednijom [[Relikvija|relikvijom]].
Njihov oblik je i nadalje najčešće bio polukružan, ali su razvijeni i drugi poligonalni oblici (kvadrati, polovice; šesterokuta, osmerokuta..). Svod apside je najčešće bio polukupola, ali su postojali i drugi tipovi svodova; kosi, ravni. Apsidu su koristili i svi umjetnički stilovi nakon ranog kršćanstva [[Bizantska umjetnost|Bizant]], [[Romanika]], [[Gotika]], [[Renesansa]], [[Barok]]...
 
Manje apside gradile su se oko kora ili na krajevima transepta (poprečnog broda). Takve apside bile su uobičajene u kasnijoj bizantskoj arhitekturi, i otomanskoj arhitekturi koja se razvila iz nje. Izraz ''apsida'' je bio rezerviran za dogradnje na istočnom kraju, dok su se ostale slične prigradnje na drugim stranama zvale ''egzedre'' ili ''apsidalni otvori''. Obzirom na broj apsida, i vjerski objekti su tako nazivani; '''Tetrakonh''' je bio naziv za crkvu centralnog tlocrta (grčki križ sa četiri apside na svakom kraju broda i četiri kupole). Apside su ponekad bile toliko plitke, poput niše u zidu, da se na vanjskoj fasadi uopće nisu vidjele.
[[datotekaDatoteka:Apsis.svg|thumb|levo|240px|Tlocrt bazilike sa apsidom (rozo obojena) i tri apsidalne kapele]]
Unutrašnji zidovi apsida, osobito njihove polukupole, bile su centralno mjesto na kojem su se izvodili najraskošniji mozaici, freske ili skulpture.
 
U [[Pravoslavlje|pravoslavnim]] crkvama južna apsida zvana je ''đakonikon'' a sjeverna ''proteza'', njihove crkve često imaju tri apside, taj bizantski uticaj proširio se i na ostatak [[Evropa|Evrope]].