Antipapa Honorije II – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 20 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q355773 na Wikidati
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
 
Red 1:
{| class="infobox" style="width:25em; font-size:90%; text-align:left;" cellspacing="2"
|-
! colspan="2" style="text-align:center; font-size:larger; background-color: #F0D090;" | Honorije II.<br />Honorius II Cadalus
|-
| colspan="2" style="text-align: center; border-bottom: 1px solid #DDDDDD;" | {{#if:|[[Slika:{{{slika}}}|200px|]]<br /><small><div style="text-align:center"></div></small>}}
|-
{{#if: Pietro Cadalus|
Red 33:
|}
 
'''Protupapa Honorije II.''', {{#if:Pietro Cadalus|rođen kao Pietro Cadalus,}} bio je [[Katolička crkva|katolički]] [[protupapa]] od [[1061.]] do [[1064.]] godine. Prije nego što je postao protupapa, služio je kao [[biskup Parme]]. Protupapom je postao nakon smrti reformski nastrojenog pape [[Nikola II (papa)|Nikole II]] u srpnju 1061. Sljedbenici reforme, okupljeni od Hildebranda (budući papa [[Grgur VII]]), su 30. rujna papu [[Izbor za papu 1061|izabrali]] u skladu Nikolinom bulom ''[[In nomine Domini]]'', prema kojoj se papa birao od [[kolegij kardinala|kolegija kardinala]]. Novi je papa postao biskup Anselm od Lucce i sljedeći dan uzeo ime [[Aleksandar II (papa)|Aleksandar II]]. Hildebrandovi protivnici, uglavnom rimsko plemstvo i lombardijski biskupi, su se okupili oko Guibera, kraljevskog kancelara Italije, te je 28. listopada u [[Basel]]u sazvan crkveni sinod. Na njemu je Cadalus izabran za papu i uzeo ime Honorije II.
 
Zajedno sa svojim sljedbenicima je otpočeo marš na Rim, te je, nakon kraće borbe s Aleksandrovim pristašama uspio 14. travnja 1062. prodrijeti do [[Stara bazilika svetog Petra|bazilike sv. Petra]]. Dalje krvoproliće je zaustavio vojvoda [[Gottfried III od Donje Lotaringije]], nagovorivši i Honorija i Aleksandra da se vrate u svoje matične biskupije i čekaju pravorijek [[Sveto Rimsko Carstvo|rimsko-njemačke]] carice majke [[Agnes od Poitoua]]. Nekoliko mjeseci kasnije je došlo do [[puč]]a kojim je de facto vlast nad Carstvom preuzeo nadbiskup [[Anno II od Kölna]]; on je u Rim kao svog izaslanika poslao biskupa [[Burchard II od Halberstadta|Burcharda II od Halberstadta]], koji je presudio u korist Aleksandra.