Antiohijska pravoslavna crkva – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 1:
'''Antiohijska pravoslavna crkva''' ({{Jez-ar|بطريركية انطاكية وساير المشرق للروم الارثوذك}}) je [[Pomesna crkva|pomesna]] [[Autokefalna crkva|autokefalna]] [[pravoslavna crkva]]. Nalazi se na 3. mestu u diptihu pravoslavnih crkava. Ima rang [[Patrijaršija|patrijaršije]] i jedna je od crkava koja sebe smatra naslednicom drevne [[patrijarh Antiohije|antiohijske patrijaršije]] koju je osnovao [[apostol Petar]] u 1. veku.
 
== Pregled ==
U [[Pravoslavna crkva|Pravoslavnoj crkvi]], zauzima treće mesto, odmah posle [[Carigradska patrijaršija|Carigradske]] i [[Aleksandrijska patrijaršija|Aleksandrijske patrijaršije]]. Antiohijska patrijaršija se smatra jednom od četiri drevnih patrijaršija Vaseljenske Crkve. Prema predanju, osnovali su je apostoli [[Apostol Petar|Petar]] i [[Apostol Pavle|Pavle]] oko [[37]]. godine u [[Antiohija| Antiohiji]]. Od [[451]]. godine dobija status patrijaršije.
 
Iz Antiohijske crkve potiču mnogi sveti podvižnici i predvodnici pravoslavlja: Sveti [[Jovan Zlatousti]], koji je rođen u Antiohiji, veliki [[Jovan Damaskin]] i [[Ilarion Veliki]] osnivač monaštva u [[Palestina|Palestini]] i mnogi drugi.
Red 14:
 
== Period prvih hiljadu godina ==
U vreme održavanja [[Prvi vaseljenski sabor|Prvog vaseljenskog sabora]], iz oblasti Antiohije bilo je prisutno oko 80 episkopa. Antiohijci su među prvima osudili jeretika [[Pavle Samosatski|Pavla Samosatskog]] na saborima [[264]]. i [[268]]. godine. U Antiohiji je nekoliko vekova delovala poznata Antiohijska bogoslovska škola čiji je osnivač bio sveštenik Lukijan (312). Pored znamenitih svetih otaca, učenici ove škole bili su i jeretici [[Arije]] i [[Nestorije]]. Jedan od znamenitih episkopa u ovom gradu u vreme arijanske krize bio je [[Meletije Antiohijski|Sveti Meletije]] (381). U [[5. vek]]u, Antiohijska crkva je doživela velike potrese zbog [[nestorijanstvo|nestorijanstva]] i [[monofizitstvo|monofizitstva]]. Sabor u Efesu ([[431]]) od Antiohijske crkve odvojio je [[Kiparska pravoslavna crkva|Kiparsku crkvu]] (kanon 6). Na [[Halkedonski sabor|Saboru u Halkidonu ]] ([[451]]), iz Antiohije bilo je 130 episkopa. Na ovom Saboru je izvršeno razgraničenje Antiohijske i [[Jerusalimska pravoslavna crkva|Jerusalimske crkve]]: Antiohiji su pripale [[Fenikija]] i [[Arabija]]. Odluke sabora su odbacili tzv. ne-halkedonski vernici od kojih će se stvoriti [[Sirijska pravoslavna crkva]]. U [[7. vek]]u Antiohijska crkva je pretrpela invaziju Persijanaca. Na [[Šesti vaseljenski sabor|Šestom vaseljenskom saboru]] u [[Carigrad]]u zbog monotelitske jeresi osuđen je antiohijski patrijarh Makarije. U vreme ikonoboračke krize u [[8. vek]]u, car [[Lav III Isavrijanac|Lav Isavrijanac]] je od Antiohije izuzeo oblast Isavriju i priključio je [[Carigrad]]u.
 
== Period drugog milenija ==