'''Anglo-Normani''' ({{lang-en|Anglo-Normans}}) je izraz kojim se opisuju [[Normani]] koji su došli u [[Engleska|Englesku]] u 11. vijeku za vrijeme [[Normansko osvajanje Engleske|invazije]] [[Williama Osvajač|Williama Osvajača]]a, kao i njihovi potomci koji su kao [[feudalizam|feudalci]] gospodarili [[Kraljevina Engleska|Kraljevinom Engleskom]] u sljedećih nekoliko vijekova. Iz Engleske su se Normani tokom sljedećih decenija proširili na susjedni [[Wales]] gdje su bili poznati kao [[Kambro-Normani]], [[Škotska|Škotsku]] gdje su bili poznati kao [[Škoto-Normani]] i u [[Irska|Irsku]] gdje su bili poznati kao [[Hiberno-Normani]]. Dolazak Normana u Englesku se tradicionalno smatra završetkom [[rani srednji vijek|ranog srednjeg vijeka]] (i tzv. [[Mračno doba (Evropa)|Mračnog doba]]), odnosno početkom [[razvijeni srednji vijek|razvijenog srednjeg vijeka]], te jednim od najvažnijih događaja u [[historija Engleske|historiji Engleske]]. Normani su relativno brzo zavladali nad tadašnjim [[Anglosaksonci|anglosaksonskim]] domorocima, zamijenili njihovu elitu i kroz proces [[kastelizacija|kastelizacije]] se nametnuli kao ne samo kao novi vladari, nego su sa sobom donijeli razvijene institucije [[feudalizam|feudalizma]] i kulturu koja se odražavala kroz [[normanska arhitektura|normansku arhitekturu]], a s vremenom i zasebni [[anglo-normanski jezik]] temeljen na [[starofrancuski|starofrancuskom]]. Odnos pobjedničkih Normana i pokorenih Anglosaksonaca je dugo vremena predmet debate među historičarima, ali je do 15. vijeka došlo do njihovog spajanja u modernu [[Englezi|englesku]] naciju i zajednički [[engleski jezik]].
== Vanjske veze ==
* [http://books.google.com/books?id=2J5rkqos7wAC&pg=PA139&lpg=PA139&dq=%22index+of+tenants-in-chief+and+the+families%22+origins+of+some+anglo-norman&source=web&ots=dBBVpg3mEb&sig=4UGn58qMW4KVF9DRct7v202vh2A&hl=en&sa=X&oi=book_result&resnum=1&ct=result Index of Tenants-in-Chief and the Families Holding of Them in England, The Origins of Some Anglo-Norman Families, Lewis Christopher Loyd, Charles Travis Clay, David Charles Douglas, The Harleian Society, Leeds, 1951]