Albert Bazala – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 1:
'''Albert Bazala''' ([[Brno]], [[Moravska]], [[13. srpnja]] [[1877]]. –
== Biografija ==
Otac Josip bio je bankovni činovnik iz Praga, a majka Amalija bila je sestra pjesnika i filozofa [[Gjuro Arnold|Đure Arnolda]]. Osnovnu školu pohađao je u Bjelovaru, a gimnaziju u Bjelovaru, Slavonskoj Požegi i Zagrebu. Maturirao na Gornjogradskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu [[1895]]. Studira [[Filozofija|filozofiju]] i [[Klasična filologija|klasičnu filologiju]] na [[Filozofski fakultet Zagreb|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] i polaže profesorski ispit [[1899]]., a slijedeće godine i doktorat [[Filozofija|filozofije]] tezom ''Psihologijska nauka o apercepciji''.
Od [[1899]]. do [[1909]]. radi kao srednjoškolski profesor na Gornjogradskoj gimnaziji, a zatim na Ženskom liceju u Zagrebu. Habilitirao [[1904]]. za privatnog docenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavanjem ''Marulićev moralno-filozofski rad''. Godine [[1905]].–[[1906]]. nastavlja studij filozofije u Münchenu, Jeni, Halleu i Leipzigu (u ''Institutu za eksperimentalnu psihologiju'' [[Wilhelm Wundt|W. Wundta]]). Na njegovo formianje kao mislioca naročito su utjecali [[Rudolf Eucken]] (obnovitelj [[Johann Gottlieb Fichte|Fichteovog]] etičkog idealizma) i [[Wilhelm Wundt]] (osnivač empirijske psihologije). Boravio je i u Pragu, gdje su na njegova socijalna, politička i kulturno-politička shvaćanja najviše utjecali [[Tomáš Garrigue Masaryk|T. G. Masaryk]] i [[František Drtina]].
Objavljuje ''Povijest filozofije'' u tri sveska, [[1906]].–[[1912]].. Godine [[1909]]. postao je izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu, a [[1912]]. redovni profesor. Preuzima Katedru za teorijsku i praktičku filozofiju s poviješću filozofije 1909. od [[Franje Markovića]] ([[Gjuro Arnold]] vodi novoosnovanu Katedru pedagogije i teorijske i praktičke filozofije od 1894. g. i 1896. postaje predstojnikom novoosnovanog Pedagogijskog seminara). Predavao je gotovo sve discipline iz teoretske i praktične filozofije, povijest filozofije te sociologiju i psihologiju. Za razliku do Markovića i Arnolda, napušta [[Johann Friedrich Herbart|
Zbog političkih aktivnosti, prisilno je umirovljen [[1924]]., a reaktiviran [[1927]]. Za vrijeme [[NDH]] ponovno je bio prisilno umirovljen [[1943]]., a komunisti ga [[1945]]. vraćaju na fakultet, iako je daleko do komunističke ideologije. Jedan je od poslijeratnih obnovitelja [[JAZU]]. Umro je [[1947]]. u dobi od 70 godina, ne dočekavši treće umirovljenje.
Dopisni član [[JAZU]] od [[1910]]., a pravi član od [[1922]]., te predsjednik [[1933]].–[[1941]].. Godine [[1932]].–[[1933]]. rektor Sveučilišta. Aktivan u sklopu [[Matica Hrvatska|Matice Hrvatske]], u kojoj je bio odbornik, tajnik i predsjednik. Osnivač ''Društva za Strossmayerovo sveučilište'', koje izdaje reviju ''Alma mater croatica''. Bio je počasni član ''Hrvatskog pedagoško-književnog zbora''. Član uredničkog vijeća i stručni urednik za filozofiju u [[Hrvatska enciklopedija (Ujević)|Hrvatskoj enciklopediji]] [[1940]].–[[1945]]..
== Matalogički korijen filozofije ==
Tekst ''Metalogički korijen filozofije'' iz [[1924]]., njegov je najosebujniji i filozofski najznačajniji tekst. Nasuprot primarno intelektualnom i čuvstvom obilježenom duhu Markovića i Arnolda, kod Bazale se javlja svojevrsni primat onog praktičkog pod vidom "voluntarističkog aktivizma". On se suprotstavlja racionalističko-logicističkoj tezi [[Neokantovstvo|neokantovstva]] da se "filozofijska funkcija" razvija "iz samih logičkih snaga". Ta se teza javlja u dva oblika: "racionalizam odozdo" (aposteriorizam, [[empirizam]]) i "racionalizam odozgo" (apriorizam, [[racionalizam]] u užem smislu). Oba vide svijest kao statičku i upućenu na objekt, nešto izvanjsko.
Nasuprot tome, piše Bazala, »Duševni život promatran na svom vrelu, u neposrednom doživljavanju, očituje se kao ustrajan proces usmjeren k održavanju bitka u obliku "ja" sređena. Sve je duševno čin (radnja) ili izraženo u psihologijskoj terminologiji: sve je duševno volja ili derivat volje. Svijest je samosvojna zazbiljnost, dinamičko-teleološke prirode: ona nije tek pasivno mjesto, zrcalište gotova bitka, nego poprište stvaralačkih napora, koji iz sebe grade život.« Spoznaja je samo jedan aspekt izveden iz doživljaja. ''([[Hrvatska enciklopedija (Ujević)]], 1941.)'' Uz logičku narav, filozofija ima također mitsku, pjesničku i religioznu. Na tu temu je Bazala vodio polemiku sa [[Stjepan Zimmerman|Stjepanom Zimmermanom]], koji u njegovom pristupu vidi »uništavanje razumnosti«.
Bazala ne želi razvijati filozofski sustav, nego »smjernice aktivističkoga nazora na svijet i na život«. ''(Zenko, str . 203)'' U njegovom pristupu ima sličnosti sa [[Frankfurtska škola|frankfurtskom]] [[Kritička teorija društva|Kritičkom teorijom društva]].
== Pučko sveučilište ==
Bazala je predložio osnivanje zajedničke otvorene katedre, koja je osnovana [[1912]]. kao "Pučko sveučilište". Tu su predavanja držali razni profesori, a bila su otvorena i za javnost. Djelovala je do iza Drugog svjetskog rata.
== Politička djelatnost ==
Godine [[1920]]. povjerenik za prosvjetu i vjere ''Kraljevske hrvatsko-slavonske zemaljske vlade''. Član i glavni tajnik [[Hrvatska federalistička stranka|Hrvatske federalističke stranke]]. Zbog političkog djelovanja, godine [[1924]]. prijevremeno umirovljen (reaktiviran [[1927]].. Godine [[1925]]. izabran Narodnu skupštinu [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine SHS]] kao narodni zastupnik kotara Nova Gradiška (zahvaljujući koaliciji sa [[Hrvatska republikanska seljačka stranka|HRSS]]).
== Utjecaj i ocjene ==
Albert Bazala je kao profesor filozofije donio značajne novine u odnosu na svoje tradicionalističke prethodnike [[Franjo Marković|Franju Markovića]] i [[Đuro Arnold|Đuru Arnolda]]. Nije se oglašavao u diskusiji oko [[Hrvatska moderna|hrvatske moderne]] u prvom desetljeću XX. stoljeća, ali je očito da je svojim shvaćanjima, za razliku od ove dvojice, na strani "mladih".
Red 32:
Njegova su razmatranja sukladna tadašnjim kretanima u europskim filozofiji, kao što je [[Fenomenologija]] [[Edmund Husserl|E. Husserla]] i neomarksistička [[Kritička teorija društva]]. Unio je u filozofiju aktivan i kritičan odnos prema društvenoj okolini, ne bježeći ni od direktnog političkog angažmana. Hrvatski orijentiran, nasuprot kolegi profesoru [[Vladimir Dvorniković|Vladimiru Dvornikoviću]], također zanimljivom misliocu, koji je zastupao [[integralno jugoslavenstvo]] (ali je također došao u sukob sa vlastima). Suprotstavio se takođeri i ustaškom režimu. Tako je dvaput bio prisilno umirovljen, a da je poživio, vjerojatno bi se sukobio i sa komunistima (kao što je bio slučaj sa njegovim učenikom [[Pavao Vuk-Pavlović|Pavlom Vuk-Pavlovićem]].
== Djela ==
Objavljene knjige i samostalne brošure:
* ''Povijest filozofije'' I–III, Zagreb 1906., 1909., 1912.
* ''Etika i narodno gospodarstvo'', Zagreb, 1915.
* ''Materijalizam ili idealizam u povijesti'', Zagreb, 1915.
* ''Filozofijski portret Franje Markovića'', Zagreb, 1921. (2. izdanje 1974.)
* ''Sveučilište i politika'', Zagreb, 1923.
* ''Filozofijske studije, I. Metalogički korijen filozofije'', Zagreb, 1924.
* ''Tajanstvene pojave'', Zagreb 1924.
* ''Massaryk — mislilac'', Zagreb, 1935.
* ''O ideji nacionalne filozofije'', Zagreb, 1938.
* ''Filozofijske studije, 2. Svijest i svijet, subjekt i objekt'', Zagreb, 1941.
* ''Heziod. Dani i djela'', Zagreb, 1970. (posthumno)
== Literatura ==
* [[Branko Despot|Despot, Branko]]:''Filozofija?'', Zagreb: Demetra, 2000.
* [[Hrvatska enciklopedija (Ujević)]], Sv. 1, Zagreb, 1941.
:Bazala je bio urednik za filozofiju u ''Hrvatskoj enciklopediji'', pa je članak o sebi napisao sam.
* [[Franjo Zenko|Zenko, Franjo]]: ''Novija hrvatska filozofija'', Zagreb: Školska knjiga, 1995.
:Uz tekst o Bazali, prenesen je i njegov rad ''Metalogički korijen filozofije''
Red 57:
{{Lifetime|1877|1947|Bazala, Albert}}
[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]
[[Kategorija:Hrvatski političari]]
| |||