Stevan Dedijer – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 27:
Posle rata je bio novinar u „[[Borba (novine)|Borbi]]“, ali isprva nije uživao poverenje komunističkih vlasti koje su Engleze i Amerikance gledale kao klasne neprijatelje, a on je bio američki vojnik. Međutim, nakon test članaka o Rooseveltu i četnicima, stekao je poverenje. Potom je izvesno vreme bio urednik u „[[Politika (novine)|Politici]]“ i [[TANJUG]]-u. U to vreme je izveštavao o [[tršćanska kriza|tršćanskoj krizi]], i intervjuisao Dražu Mihailovića i [[Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]] u zatvoru. Nakon rezolucije [[Informbiro]]a, poslat je [[1949]] da mijenja imidž Jugoslavije u Americi.<ref name="II deo">[http://www.bhdani.com/arhiva/139/t398a.htm Intervju Stevan Dedijer, svjedok 20. stoljeća II deo]</ref>
 
Od [[1950]]. do [[1957]]. godine bio je direktor [[Institut za nuklearne nauke „Vinča“|Instituta za nuklearna istraživanja]] u [[Beograd]]u i Instituta „[[Ruđer Bošković]]“ u [[Zagreb]]u. Zajedno sa [[Pavle Savić|Pavlom Savićem]] radio je na jugoslovenskom nuklearnom programu, sa ciljem pravljenja [[atomska bomba|atomske bombe]]. OnZa bezbednost je bio zadužen general [[UDBA|UDBE]] [[Jovo Kapičić]]. Dedijer je u svojim izveštajima otvoreno ukazivao na probleme ("ništa se ne radi, rude nemamo, [[uran]] ne pravimo, moderatora nemamo<ref name="II deo"/>) te je nakon njegovog članka objavljenog 1957. je izbačen iz "Boškovića".<ref name="III deo"/>
 
{{citat|[[Tito]] nikad nije shvatio šta razvija zemlju, stimulisati mlade talente da izmišljaju nove stvari, jer svi su narodi isto obdareni, nema nekih obdarenijih. Ali, daj mu skolu, stimuliši ga, kaži djetetu da izmišlja... To sam ja pokušao Titu da dokažem, ništa nije razumio.<ref name="III deo"/>}}