Ivan Kožarić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 16:
'''Ivan Kožarić''' ([[Petrinja]], [[10. 6.]] [[1921]].) je [[Hrvatska|hrvatski]] kipar.
 
[[Skulptura|Kiparstvo]] na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu]] upisuje [[1943]]. gdje je postao član prosvjetničke bojne <ref> Dubravka Babić, Olga Maruševski, Anđelka Dobrijević, Matko Peić, Branka Hlevnjak, Ive Šimat Banov, Zlatko Kauzlarić Atač: ''Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu : 1907. - 1997.'', Zagreb 2002.</ref>
, a diplomira [[1947]]. Godine [[1949]]. završava specijalku kod prof. [[Antun Augustinčić|Antuna Augustinčića]]. Izlagati počinje [[1953]]. godine, a samostalno izlaže od 1955. godine.
 
Godine [[1959]]./[[1960|60]]. Kožarić nekoliko mjeseci boravi u [[Pariz]]u kao stipendist Fonda Moša Pijade. To je razdoblje vrlo važno za njegovo bolje upoznavanje s europskom umjetnošću, ali i za provjeru vlastitih kreativnih potencijala. Posredstvom francuskog kritičara [[Jacques Lassaigne]]a, koji ga posebno uvažava, surađuje s ''Galerijom Maguy'' čiji mu vlasnik otkupljuje više radova. Unatoć povoljnim okolnostima i mogućnosti ostanka u [[Pariz]]u, Kožarić se vraća u [[Zagreb]] odlučivši karijeru nastaviti u domovini. Početkom [[1960-e|šezdesetih]] Kožarić je član neformalne grupe ''[[Grupa Gorgona|Gorgona]]'', zajedno sa slikarima [[Marijan Jevšovar |Marijanom Jevšovarom]], [[Julije Knifer|Julijem Kniferom]], [[Đuro Seder|Đurom Sederom]] i [[Josip Vaništa|Josipom Vaništom]], arhitektom [[Miljenko Horvat |Miljenkom Horvatom]], povjesničarem umjetnosti i konceptualnim umjetnikom [[Dimitrije Bašičević Mangelos |Dimitrijem Bašičevićem Mangelosom]], te kritičarima [[Matko Meštrović| Matkom Meštrovićem]] i [[Radoslav Putar |Radoslavom Putarom]].
 
Izlagao je na mnogim važnim međunarodnim izložbama kao što su primjerice Biennale u [[Venecija|Veneciji]] ([[1976]].) i Biennale u Sao Paolu ([[1979]].). Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama, kao i u [[muzej]]ima u zemlji i svijetu. Zastupljen je u antologijama svjetske i europske skulpture (Michel Seuphor: La sculpture de ce siecle; Nouveau dictionnaire de la sculpture moderne, izdanje Fernand Hazan, [[1970]].). Više njegovih skulptura trajno je postavljeno u vanjskim prostorima među kojima i one najpoznatije, spomenik [[Antun Gustav Matoš|A.G. Matošu]] i [[Prizemljeno sunce]] u Zagrebu. Dosad je izlagao na šezdesetak samostalnih i oko dvije stotine skupnih izložbi, u zemlji i inozemstvu.
Red 25:
Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad. Posljednju, [[Nagrada "Vladimir Nazor"|Nagradu "Vladimir Nazor"]] za životno djelo, dobio je [[1997]]. godine. Iste godine postao je i redovni član Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti.
 
== Izvori ==
 
{{izvori}}
 
{{Lifetime|1921| |Kozžaricć, Ivan}}
 
[[Kategorija:Hrvatski kipari]]
[[Kategorija:Biografije, Petrinja]]