Dušan Bajević – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 31:
== Igračka karijera ==
Karijeru je započeo u [[Mostar|mostarskom]] Veležu, za koji je odigrao oko 400 utakmica i postigao 170 golova. U Veležu je igrao od [[1967]]. do [[1975]]. godine, a onda prešao u grčki [[AEK]], sa kojim je osvojio dve titule šampiona Grčke. U [[Velež]] se vratio 1981. godine i u ovom klubu ostao do kraja karijere, 1983. godine.
Za [[Fudbalska reprezentacija Jugoslavije|reprezentaciju]] je odigrao 37 utakmica i postigao 29 golova. Bio je učesnik [[FIFA Svjetsko prvenstvo|Svetskog prvenstva]] u Nemačkoj 1974, a utakmici protiv [[Fudbalska reprezentacija Zaira|Zaira]], koju je [[fudbalska reprezentacija Jugoslavije|Jugoslavija]] pobedila sa 9:0, postigao je tri gola.
Drži rekord po broju golova za reprezentaciju Jugoslavije u jednoj utakmici. U meču protiv [[Fudbalska reprezentacija Venecuele|Venecuele]] pet puta je zatresao mrežu. Sa 164 gola drugi je (iza [[Slobodan Santrač|Slobodana Santrača]] – 218 golova) na listi najboljih strelaca [[Prvenstvo Jugoslavije u fudbalu|jugoslovenskog fudbalskog prvenstva]] svih vremena. Najuspešniji je bio u sezoni 1969/70, kada je [[Slobodan Santrač|Santračem]] podelio prvo mesto na listi najboljih strelaca sezone, sa 20 golova.
Ostao je upamćen po nadimku „Princ sa Neretve“
 
== Trenerska karijera ==
Neposredno po završetku igračke, počeo je karijeru fudbalskog trenera, u Veležu, s kojim je [[1986]]. godine osvojio [[Kup Jugoslavije]], tadašnji [[Kup maršala Tita]]. Velež je u finalu pobedio zagrebački [[Dinamo]] sa 3:1, a 1987. godine igrao je u finalu.
U AEK se, kao trener, vratio 1988. godine i iste sezone je sa ovim klubom osvojio titulu prvaka Grčke, prvu za AEK posle 10 godina. [[AEK]] je pod Bajevićevim vođstvom prvak [[Grčka|Grčke]] bio još tri puta, uzastopno (1992, 1993, 1994). Bajević je 1997. postao trener Olimpijakosa, s kojim je iste sezone osvojio titulu prvaka Grčke, a 1999. „duplu krunu“, prvenstvo i Kup. Posle Olimpijakosa kratko se zadržao u solunskom [[PAOK|PAOK-u]], kome je doneo Kup Grčke 2001. godine. U AEK se vratio 2002. Neki od navijača
AEK-a su ga vrlo neprijatno dočekali, jer nisu zaboravili Bajevićev prelazak u redove najvećeg rivala [[Olimpijakos]]a. Iako je sa AEK-om ponovo postigao zapažene rezultate, između ostalog i u [[Liga prvaka|Ligi šampiona]], Bajević je zbog velikih pritisaka napustio klub. Ponovo je seo na klupu Olimpijakosa, s kojim je iste sezone, sa deset osvojenih bodova u grupi, bio nadomak plasmana u drugu rundu Lige šampiona, ali je zato „dogurao“ do četvrte runde rundu [[UEFA Europska Liga|Kupa UEFA]].
U [[maj]]u [[2006]]. Dušan Bajević je postao trener [[FK Crvena zvezda|Crvene zvezde]], do 10. marta 2007. kada posle poraza od Vojvodine od 3:0 napušta klub.