Ivan Stambolić – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
prošireno |
|||
Red 3:
'''Ivan Stambolić''' ([[Brezova]] kod [[Ivanjica|Ivanjice]], [[5. novembar]] [[1936]] — [[Fruška gora]], [[25. avgust]] [[2000]]) je bio srbijanski političar, koji je 1970-ih i 1980-ih obavljao najviše državne i partijske funkcije u Srbiji, uključujući i funkciju [[predsednik Srbije|predsednika Republike]].
Stambolić je bio politički mentor [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]], velikim delom zaslužan za njegov uspon na [[vlast]]. Milošević mu je sve vreme tokom karijere bio naslednik na upražnjenim funkcijama. Nakon razlaza sa Miloševićem zbog nacionalizma krajem 1980-ih Stambolić postaje jedan od njegovih najvećih suparnika na političkoj sceni Srbije.
Upamćen je kao veliki zagovornik kompromisa i međunacionalne tolerancije.<ref>[http://www.independent.co.uk/news/obituaries/ivan-stambolic-730162.html Ivan Stambolic]</ref> U augustu [[2000]]. godine ga je kidnapovala i ubila specijalna policija po Miloševićevom naređenju.<ref>[http://www.politika.rs/rubrike/Tema-nedelje/Osma-sednica-dvadeset-godina-kasnije/t41111.lt.html Ivana Stambolića ubila tajna policija]</ref>
Red 9:
==Biografija==
Ivan
[[1965]]. godine, postaje direktor preduzeća „Tehnogas“ a njegov zamenik tada je bio [[Slobodan Milošević]]
=== Politička karijera ===
Svoju političku karijeru, Stambolić je počeo [[1976]]. godine, kada je izabran za sekretara Izvršnog komiteta CK Saveza komunista Srbije. Dve godine kasnije, [[1978]], dolazi na dužnost predsednika Izvršnog veća Srbije. Dok je Stambolić bio predsednik srpske vlade, jezgra političke moći, Milošević je predsednik Beogradske banke, centra ekonomske moći.<ref name="pescanik"/> Po isteku mandata na čelu Izvršnog veća, [[1982]], Stambolić postaje predsednik Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda.
Aprila [[1984]]. godine Stambolić s mesta predsednika Gradskog komiteta SK Beograda odlazi na čelo Centralnog komiteta SK Srbije, a za svog naslednika na čelu Gradskog komiteta imenuje Miloševića, uprkos protivljenju nekih starijih komunista.<ref name="pescanik"/>
[[1984]]. godine, Stambolić postaje predsednik CK SK Srbije, a za svog naslednika na mestu lidera Gradskog komiteta dovodi Slobodana Miloševića. U naredne dve godine, Stambolić u potpunosti učvršćuje svoju vlast na republičkom nivou. U to doba angažovao se u zahtevima za promenu ustavnog položaja Srbije, smanjivanje velikih nadležnosti srpskih pokrajina, i reformisanje ekonomskog sistema. On je inzistirao da se te promene provedu u okviru institucija sistema, odnosno putem pregovora sa drugim republičkim i pokrajinskim rukovodstvima, uključujući kosovsko. Ispočetka se činilo da te umerene stavove deli i Slobodan Milošević, koga je Stambolić, kao sebi pouzdani kadar dao postaviti na čelo CK SKS.▼
▲
Početkom 1986. Stambolić daje Miloševiću daje snažnu i odlučujuću podršku za izbor predsednika CK SK Srbije. U proleće [[1986]]. godine, Stambolić preuzima funkciju predsednika Predsedništva Srbije. Nakon pojavljivanja [[Memorandum SANU|Memoranduma SANU]] u septembru [[1986]] godine, Stambolić je bio jedan od najoštrijih kritičara tog Memoranduma. Dan nakon objave memoranduma, predsednik SR Srbije Ivan Stambolić ga je nazvao ratnim manifestom za srpske komesare. ▼
▲
Nakon dolaska na čelo CK SKS, Milošević ojačava partijski aparat, oko sebe okuplja lojalne saradnike i formira frakciju, koja se u proleće 1987. otvoreno sukobljava sa delom komunista koje predvode [[Dragiša Pavlović]] i Ivan Stambolić.<ref name="pescanik"/>
=== Razlaz sa Miloševićem ===
Linija 27 ⟶ 31:
{{citat|Bilo je vrlo ozbiljnih ljudi koji su imali izvesne rezerve prema Miloševicu, pa i sumnje u njegove namere. Sekretar za unutrašnje poslove Svetomir Lalović upozoravao me je da "čitava Srbija priča kako se u srpskom vrhu nesto događa." Čak mi i neki srpski akademici skreću pažnju sa vidnom zabrinutošću. Mole me da prevaziđem sporove sa [[SANU|Akademijom]], jer, u suprotnom, može doći do potresa, u kojima ću, možda, baš ja biti prva žrtva.<ref name="Portret"/>}}
[[Osma sednica CK SK Srbije]] održana [[24.9.]] [[1987]]. je predstavljala konačni razlaz Slobodana Miloševića i Ivana Stambolića.<ref name="Zbornik"/> Na osmoj sednici Partije, održanoj pred
{{citat|Siguran sam u jedno - ni prvim ni poslednjim korakom nisam doprineo podizanju ovog strašnog oblaka što nam već nekoliko zamračuje sve vidike. Štavise učinio sam sve što je bilo u mojoj moći da sprečim nacionalni brodolom. Za pohvalu - malo, za utehu - nedovoljno. Jedva savest da podmiri.<ref name="Portret"/>}}
Stambolić je od 1988. nadalje bio neprekidno pod prismotrom Državne bezbednosti Srbije.<ref>[http://www.politika.rs/rubrike/Tema-nedelje/Osma-sednica-dvadeset-godina-kasnije/t41111.lt.html Ivana Stambolića ubila tajna policija]</ref> U januaru [[1988]] je, na predlog tadašnjeg [[SIV|Saveznog izvršnog veća]] SFRJ i [[Ante Marković]]a, izabran za direktora
Stambolić se oglašavao javnom životu [[1991]]. godine, kada je počeo [[rat u Hrvatskoj]], i [[1992]], kada je pružio podršku studentskom protestu.<ref name="aimpress">[http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/200009/00901-004-pubs-pod.htm Otmica Stambolića: Zna se ko, ne zna se zašto?]</ref> [[1995]]. godine Ivan Stambolić odlučuje da progovori, "posle dugog ćutanja," te objavljuje knjigu ’Put u bespuće’ koja se bavi događajima iz prethodnog perioda i kritikuje politiku Slobodana Miloševića:
{{citat|Kad se pogleda njegova politika danas vidi se da on od slovenačkog kontraudara, kad mu ne daju miting u Ljubljani, ide iz poraza u poraz. Svaki novi poraz je veći. Ali, i svaki novi poduhvat je veći od prethodnog. Potire, zatrpava prethodni. ... I sve tako. Sve vreme to je jedan veliki gubitnik. Razume se, sa njim i srpski narod.<ref>[http://www.politika.rs/rubrike/Tema-nedelje/Osma-sednica-dvadeset-godina-kasnije/t41118.sr.html Један велики губитник]</ref>}}
Aprila 1995. godine Stambolić u organizaciji Beogradskog kruga i zajedno sa pedesetak intelektualaca iz Srbije odlazi u [[opsada Sarajeva|opkoljeno i granatirano Sarajevo]].<ref name="pescanik"/> U istom periodu, zajedno sa [[Miladin Životić|Miladinom Životićem]], [[Miša Nikolić|Mišom Nikolićem]], [[Žarko Korać|Žarkom Koraćem]], [[Rasim Ljajić|Rasimom Ljajićem]] i [[Nenad Čanak|Nenadom Čankom]], učestvuje u pokušaju stvaranja Socijaldemokratskog saveza Srbije.<ref name="pescanik"/>
[[1997]]. godine, odlukom Savezne vlade [[SRJ|Savezne Republike Jugoslavije]], koja je tada nelegalno preuzela JUBMES banku, smenjen je sa položaja direktora po nalogu Slobodana Miloševića.<ref name="Portret">[http://www.yurope.com/nasa-borba/arhiva/Nov97/0211/0211_12.HTM Portret: Ivan Stambolic, politicar i privrednik]</ref>▼
▲[[1997]]. godine, odlukom Savezne vlade [[SRJ|Savezne Republike Jugoslavije]], koja je tada nelegalno preuzela JUBMES banku, smenjen je sa položaja direktora
=== Otmica i ubistvo ===
Linija 49 ⟶ 55:
Za sobom je ostavio suprugu Katarinu, sina Veljka, kćerku Tijanu i unuka Uroša.
Režimski mediji su nakon ubistva poveli kampanju blaćenja
O njegovoj sudbini se narednih godina ništa nije znalo, čak ni nakon pada Slobodana Miloševića i petooktobarskih promena. Razne organizacije vodile su bezuspešnu kampanju pod nazivom "Gde je nestao Ivan Stambolić?"<ref>[http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2001/256/256_17.html Metafizika stiropora]</ref> Tek za vreme policijske akcije "Sablja", u proleće [[2003]]. godine, jedan od onih koji su ga ubili je odlučio da progovori. Na osnovu njegovih iskaza, [[28. mart]]a [[2003]]. godine pronađeni su posmrtni ostaci Ivana Stambolića na [[Fruška gora|Fruškoj gori]]. Sahrana je obavljena [[8. april]]a na [[Topčider]]skom groblju uz sve državne počasti na insistiranje Vlade Srbije. Njegove ubice, na čelu sa [[Milorad Ulemek Legija|Miloradom Ulemekom Legijom]], su uhvaćene i osuđene na višegodišnje zatvorske kazne.
|