Ivan Stambolić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 31:
{{citat|Siguran sam u jedno - ni prvim ni poslednjim korakom nisam doprineo podizanju ovog strašnog oblaka što nam već nekoliko zamračuje sve vidike. Štavise učinio sam sve što je bilo u mojoj moći da sprečim nacionalni brodolom. Za pohvalu - malo, za utehu - nedovoljno. Jedva savest da podmiri.<ref name="Portret"/>}}
 
Stambolić je od 1988. nadalje bio neprekidno pod prismotrom Državne bezbednosti Srbije.<ref>[http://www.politika.rs/rubrike/Tema-nedelje/Osma-sednica-dvadeset-godina-kasnije/t41111.lt.html Ivana Stambolića ubila tajna policija]</ref> U januaru [[1988]] je, na predlog tadašnjeg [[SIV|Saveznog izvršnog veća]] SFRJ, izabran za direktora jugoslovenske banke za međunarodnu ekonomsku saradnju – „JUBMES“ — koju je osnovalo 180 preduzeća a čiji je cilj bio da olakša izlazak domaćih preduzeća na strana tržišta. Aprila [[1988]]. godine je doživeo tešku porodičnu tragediju: u saobraćajnoj nesreći kod [[Budva|Budve]] poginula je njegova dvadesetčetvorogodišnja ćerka pod sumnjivim okolnostima. Sam Ivan je dovodio u vezu Bojaninu smrt sa ishodom Osme sednice.<ref>[http://www.nin.co.rs/2001-02/15/16646.html Da li je Ivan nastradao zbog Bojane]</ref> Ivan Stambolić se posle Osme sednice povukao iz politike, ali ne i iz javnog života. On se oglašavao [[1991]]. godine, kada je počeo [[rat u Hrvatskoj]], i [[1992]], kada je pružio podršku studentskom protestu.<ref name="aimpress">[http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/200009/00901-004-pubs-pod.htm Otmica Stambolića: Zna se ko, ne zna se zašto?]</ref>
 
[[1995]]. godine Ivan Stambolić odlučuje da progovori, "posle dugog ćutanja," te objavljuje knjigu ’Put u bespuće’ koja se bavi događajima iz prethodnog perioda i kritikuje politiku Slobodana Miloševića:
 
{{citat|Kad se pogleda njegova politika danas vidi se da on od slovenačkog kontraudara, kad mu ne daju miting u Ljubljani, ide iz poraza u poraz. Svaki novi poraz je veći. Ali, i svaki novi poduhvat je veći od prethodnog. Potire, zatrpava prethodni. ... I sve tako. Sve vreme to je jedan veliki gubitnik. Razume se, sa njim i srpski narod.<ref>[http://www.politika.rs/rubrike/Tema-nedelje/Osma-sednica-dvadeset-godina-kasnije/t41118.sr.html Један велики губитник]</ref>}}
 
[[1997]]. godine, odlukom Savezne vlade tadašnje [[SRJ|Savezne Republike Jugoslavije]], koja je tada preuzela JUBMES banku, smenjen je sa ovog položaja po nalogu Slobodana Miloševića.<ref name="Portret">[http://www.yurope.com/nasa-borba/arhiva/Nov97/0211/0211_12.HTM Portret: Ivan Stambolic, politicar i privrednik]</ref>
Linija 42 ⟶ 46:
 
Ivan Stambolić je, po nalogu Slobodana Miloševića, [[25. avgust]]a 2000. godine otet ujutro u blizini svoje kuće, za vreme rekreacije u [[Košutnjak]]u, od strane pripadnika [[Jedinica za specijalne operacije|Jedinice za specijalne operacije]] MUP Srbije. Stambolić je ubačen prisilno – prijetnjom pištoljem – u kombi, pod izlikom da ide na informativni razgovor. U kombiju su mu na ruke stavljene lisice, noge su mu omotane širokom ljepljivom trakom, kao i usta i oči. Bijelim kombijem odvezen na Frušku goru, gdje je tako svezan čekao da iskopaju raku, nakon čega je doveden do nje, prisiljen da klekne, i da sluša pripreme za vlastitu egzekuciju. Sa dva metka u potiljačni dio glave ga je ubio pripadnik JSO, iz pištolja "pjetro bereta" kalibra 22 LR (5,6 mm). Nakon toga je zakopan u pripremljenu raku, a leš je zaliven živim krečom.<ref>[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=920460 Državna odšteta za državni zločin]</ref>
 
O njegovoj sudbini nije se znalo ništa do policijske akcije "Sablja", u proleće 2003. godine, kada je jedan od onih koji su ga ubili odlučio da progovori. [[28. mart]]a [[2003]]. godine pronađeni su posmrtni ostaci Ivana Stambolića na [[Fruška gora|Fruškoj gori]]. Sahrana je obavljena [[8. april]]a na [[Topčider]]skom groblju uz sve državne počasti na insistiranje Vlade Srbije.
 
Za sobom je ostavio suprugu Katarinu, sina Veljka, kćerku Tijanu i unuka Uroša.
 
Režimski mediji su nakon ubistva poveli kampanju blaćenja Ivana Stambolića. "[[Politika (novine)|Politika]]" je sugerisala da je neko od Stambolićevih poslovnih partnera umešao prste u kidnapovanje, navodeći da se on bavio poslovima "u kojima su se okretale milionske sume u devizama".<ref name="aimpress"/> Dalje su izmišljane priče o njegovim navodnim firmama i poslovnim planovima.<ref name="aimpress"/>
 
O njegovoj sudbini nije se znalonarednih godina ništa donije znalo, čak ni nakon pada Slobodana Miloševića i petooktobarskih promena. Tek za vreme policijske akcije "Sablja", u proleće [[2003]]. godine, kada je jedan od onih koji su ga ubili je odlučio da progovori. Na osnovu njegovih iskaza, [[28. mart]]a [[2003]]. godine pronađeni su posmrtni ostaci Ivana Stambolića na [[Fruška gora|Fruškoj gori]]. Sahrana je obavljena [[8. april]]a na [[Topčider]]skom groblju uz sve državne počasti na insistiranje Vlade Srbije. Njegove ubice, na čelu sa [[Milorad Ulemek Legija|Miloradom Ulemekom Legijom]], su uhvaćene i osuđene na višegodišnje zatvorske kazne.
 
== Dela ==