Galen – razlika između verzija

[[ImageDatoteka:Galen detail.jpg|thumb|250px|Claude Galien. Litografija. Pierre Roche Vigneron. (Pariz: Lith de Gregoire et Deneux, oko 1865.)]]

'''Aelije Galen''' ili '''Klaudije Galen''' (129. – 200. n. e.), poznatiji kao '''Galen iz [[Pergam]]a''' ([[grčki jezik|grčki]]: Γαληνός, ''Galēnos''), bio je istaknut [[Rimsko Carstvo|rimski]] liječnik i filozof grčkog podrijetla i vjerojatno najveći medicinski znanstvenik rimskog razdoblja. Njegove su teorije imale velik utjecaj na [[Zapadni svijet|zapadnjačku]] [[medicina|medicinu]] duže od jednog tisućljeća. Njegov opis medicinske [[anatomija|anatomije]] zasnivao se na majmunima, budući da [[razudba]] ljudi nije bila dopuštena u njegovo doba, ali ništa ga nije nadmašilo sve do tiskanih opisa i ilustracija ljudske razudbe koje je napravio [[Andreas Vesalius]] 1543.<ref>O'Malley, C., ''Andreas Vesalius of Brussels, 1514-1564'', Berkeley: University of California Press</ref> Galenov opis rada [[srce|srca]], [[arterija]] i [[vena]] održao se sve do 1628., kad je [[William Harvey]] opisao krvotok gdje je srce pogonska pumpa.<ref> Furley, D, i J. Wilkie, 1984, ''Galen On Respiration and the Arteries'', Princeton University Press, te Bylebyl, J (ur.), 1979, ''William Harvey and His Age'', Baltimore: Johns Hopkins University Press</ref> U 19. stoljeću, studenti medicine još su čitali Galena da nauče neke pojmove. Galen je izvršio mnoge pokuse s podvezivanjem [[živac]]a da potkrijepi teoriju, koja stoji i danas, da [[mozak]] upravlja svim pokretima [[mišić]]a putem [[središnji živčani sustav|središnjeg]] i [[periferni živčani sustav|perifernog živčanog sustava]].<ref>Frampton, M., 2008, ''Embodiments of Will: Anatomical and Physiological Theories of Voluntary Animal Motionfrom Greek Antiquity to the Latin Middle Ages, 400 B.C.–A.D. 1300'', Saarbrücken: VDM Verlag. str. 180 - 323</ref> Galen je napisao djelce naslovljeno "O tome da je najbolji liječnik ujedno i filozof"<ref>Brian, P., 1979, "Galen on the ideal of the physician", ''South Africa Medical Journal, 52: 936-938</ref>, kakvim je smatrao i sebe, što znači da je liječničku praksu utemeljio u teoretski čvrstom znanju odnosno "filozofiji", kako se tada zvalo. Galen se jako zanimao za spor između liječničkih škola racionalizma i [[empirizam|empirizma]],<ref>Frede, M. and R. Walzer, 1985, ''Three Treatises on the Nature of Science,'' Indianapolis: Hacket.</ref> a njegova primjena izravnog promatranja, razudbe i [[vivisekcija|vivisekcije]] u liječničkoj obuci te kao temelj za liječničku praksu može se smatrati kombinacijom oba pristupa i krčenjem složenijeg, istančanijeg srednjeg puta koji izbjegava nevolje svakog od njih pojedinačno.<ref>De Lacy, P., 1972, "Galen's Platonism", ''American Journal of Philosophy,'' str. 27-39, Cosans, C., 1997, “Galen’s Critique of Rationalist and Empiricist Anatomy”, ''Journal of the History of Biology,'' 30: 35-54, i Cosans, C., 1998, “The Experimental Foundations of Galen’s Teleology”, ''Studies in History and Philosophy of Science,'' 29: 63-80. </ref>

== Izvori ==